Besmislene izjave i odlučne akcije
ISKRENJE ADMINISTRACIJE I PLAMEN U SVIJETU: PODCJENJIVANJE TRUMPA TAKTIKA JE GUBITNIKA...
Otmica venezuelskog bračnog i političkog para Maduro-Flores, kao i nedavni napad na Iran, Nigeriju, Somaliju, Jemen te prijetnje aneksijom Grenlanda dio su moderniziranog “vječnog rata” koji obnavlja vitalnost, osigurava razvoj i jača nacionalnu koheziju SAD-a. Čim bi taj rat stao, prestala bi postojati i Amerika kakvu poznajemo.
Do tada valja pognuti glavu pred Trumpovim autoritarizmom koji nakon Venezuele bez zadrške prijeti svima, a pogotovo neposlušnim zemljama zapadne hemisfere. Kolumbiji poručuje da bi se mogla suočiti sa sličnom sudbinom kao i Venezuela te da je Kuba neizbježno “spremna pasti”. Također je rekao da bi Meksiko mogao biti sljedeći, jer njegova administracija nastavlja borbu protiv narkokartela.
Trump je viziju američke vojne nadmoći na zapadnoj hemisferi nazvao prema sebi, “Donroe doktrina”. Čudna je to mješavina trenutnih okolnosti i Monroeva doktrina iz 1800-ih koja je bila usmjerena protiv europske kolonizacije Amerike, a koju je promovirao predsjednik James Monroe. Prema toj viziji Sjedinjene Države iskoristit će svoju vojnu moć za dominaciju u svom dvorištu, uključujući Atlantik, Grenland, pomorski pojas GIUK, Norveško i Arktičko more. Naš predsjednik Milanović pred novinarima u Čakovcu ističe da je SAD pokazao koliko mu je bitan Grenland time što je zatvorio dvije od tri vojne baze na otoku i da se o tom pitanju može biti samo na strani Kopenhagena. Danska je bila “valjda najpokorniji američki partner, a sad za nagradu dobiva ovo”. Praveći se Englez, Milanović istom prilikom poručuje Trumpu: “Grenland vam ne treba, uzmite norveški Svalbard.”
No Trumpa baš briga što Milanović priča te se hvali kako je Monroeva doktrina bila velika stvar, ali da su je zamijenili jačom, doista jačom Strategijom nacionalne sigurnosti. Sada to nazivaju “Donroe doktrinom”, poručio je Trump iz privatnog odmarališta Mar-a-Lago na Floridi.
“Nakon godina zanemarivanja Sjedinjene Države će ponovno uspostaviti i provesti Monroevu doktrinu kako bi obnovile američku nadmoć na zapadnoj hemisferi i zaštitile našu domovinu i naš pristup u ključnim geografskim područjima diljem regije”, navodi se u toj novoj Strategiji nacionalne sigurnosti.
Svoj na svome
Pojednostavljeno, dokument ne dopušta štetan utjecaj u američkoj sferi, uključujući Grenland i Latinsku Ameriku. Možda zato što je Kina na tim područjima postala prvi trgovinski partner, i što ima novu strategiju za Latinsku Ameriku. Ruska tvrtka Rose Zarubežnjeft također je nedavno potpisala 15-godišnje produženje partnerstva s glavnom venezuelskom tvrtkom PDVSA, pod čijim se nadzorom nalaze najveće zalihe nafte na svijetu, itd. Ruski oligarh Oleg Deripaska ističe na Telegraf kanalu da bi potencijalno preuzimanje kontrole nad venezuelskim naftnim rezervama od Sjedinjenih Država moglo ozbiljno ugroziti rusko gospodarstvo.
“Prema našoj novoj strategiji nacionalne sigurnosti, američka dominacija nad zapadnom hemisferom nikada više neće biti dovedena u pitanje. To se neće dogoditi. Dakle, zaključno, desetljećima su druge administracije zanemarivale ili čak pridonijele tim rastućim sigurnosnim prijetnjama na zapadnoj hemisferi. Naša administracija ponovno uspostavlja američku moć na vrlo snažan način u našoj matičnoj regiji”, jasan je Trump.
Kod Trumpovih političkih i ideoloških neprijatelja njegova odlučnost zadiranja u suverenitet drugih država pojačava strahove da je Washington spreman na otvoreno preuređivanje međunarodnog sustava po linijama velikih sila, govore za ABC News Chris Herrmann i Asli Aydinsasbas iz Europskog vijeća za vanjske odnose.
Nastavljaju: “Od Grenlanda preko Ukrajine do Tajvana europski se čelnici moraju pripremiti za okruženje u kojem su američke akcije manje predvidljive, jednostranije i sve više oblikovane unutarnjom politikom”. Američki bi “zaokret prema vojnom intervencionizmu u Latinskoj Americi također mogao odvratiti političku pozornost i resurse od europske sigurnosti, istodobno ohrabrujući Moskvu da nastavi aranžmane s Washingtonom na ukrajinskom teritoriju i nad njenim resursima”, upozoravaju Herrmann i Aydinsasbas.
Blef i odlučnost
No iako je napao Somaliju, Iran, Jemen, Siriju, Nigeriju te uveo oštre sankcije Rusiji, mnogi tek nakon Venezuele počinju shvaćati Trumpa ozbiljno. Osnivač geopolitičkog portala War on the Rocks - Ryan Evans, izdvaja pet ključnih razloga zbog kojih političke i društvene elite podcjenjuju Trumpa i njegovu administraciju:
Prvo, Trump nema jasno prepoznatljivu doktrinu, a ljudi u Washingtonu vole doktrine jer one čine svijet shvatljivijim. One im daju modele za predviđanja. Realisti izbjegavaju promjenu režima. Jacksonovci uzvraćaju udarac, ali se povlače. Izolacionisti ne preuzimaju nove obveze. Problem je što se Trump ne uklapa ni u jednu od tih kategorija, a ipak ga ljudi nazivaju realistom, jacksonovcem i izolacionistom.
Trumpa možda okružuju ljudi koji imaju doktrinu i ideologiju, ali od 2016. tvrdim da ih sam Trump u pitanju vanjske politike nema. Njegovi stavovi nisu organizirani u koherentnu teoriju međunarodne politike niti su disciplinirani dosljednim pretpostavkama o moći, interesima ili ograničenjima.
Zbog toga ga je neobično teško pročitati, posebno ako imate predrasude, želje i procjene ili pak vjerujete da Trumpovi prethodni postupci jamče njegovo buduće ponašanje. Odsutnost doktrine ne znači i suzdržanost. Odsutnost strategije stvara preduvjete za nagle i snažne akcije. Ne postoji interno konzistentan okvir koji Trumpu govori: “ljudi poput nas ne rade ovakve stvari.”
Dalje Evans pojašnjava kako javnost Trumpove senzacionalističke javne izjave tretira ili kao blef ili kao odlučnost. Teško je reći kada Trump djeluje izravno, a kada kao krilni igrač. Pa ipak, kada je izravan, često koristi javne izjave kao sredstva, a ne kao signale. One mogu biti istovremeno performativne, prisilne, istraživačke i samoopravdavajuće. Prijetnje nekada izgovara bez potpuno osmišljenog plana, ali to ne znači da po prijetnji neće djelovati. Zna čekati u pozadini dok se uvjeti ne poklope, dok birokratska frakcija ne predstavi održivu opciju ili dok sam Trump ne odluči da bi provođenje tih mjera služilo njegovim političkim ili psihološkim potrebama.
U venezuelskom slučaju previše je ljudi pretpostavljalo da je Trump samo pričao priče i da su navodni napadi na brodove s drogom bili performativni. No Trump često pušta da ideje javno kolaju prije nego što iznenada krene u akciju. Tumačenje Trumpovih riječi kao besmislenih ili obvezujućih skreće pozornost s bitnog.
Važan su čimbenik i koalicijske spletke. Mnogi akteri podcjenjuju borbu za moć unutar Trumpove administracije i način na koji ta borba utječe na političke ishode. Venezuela je zanimljiv primjer toga. Evans ima hipotezu prema kojoj je Venezuela bila svojevrsni ispušni ventil za jastrebove, posebno državnog tajnika Marca Rubia i njegov milje. Kod njih nije postojao dovoljno jak poriv za sukob s Rusijom ili Kinom, a prostor za manevriranje na tim bojišnicama vrlo je ograničen i uključuje velike rizike od eskalacije. Neugledna Venezuela, nasuprot tome, idealna je arena za jastrebovsku vanjsku politiku.
Pogreške analitičara, koji su gledali samo opreznog Trumpa u suodnosu na velike sukobe, njihove su automatske pretpostavke da će tako postupati i prema manjim protivnicima. Međutim, Trump može biti suzdržan u jednom dijelu svijeta, a agresivan u drugom.
Opasno podcjenjivanje
Govoreći o Trumpovoj opreznosti, Evans navodi kako ljudi procjenjuju današnje predsjednikove izjave i ponašanje s obzirom na one iz njegova prvog mandata, kada je pokazivao averziju prema riziku od rata. Ljudi su upozoravali na njegovu nevoljkost da započne nove ratove, frustraciju dugotrajnim raspoređivanjem snaga i instinktivni skepticizam prema intervencijama velikih razmjera. Iz te perspektive promjena režima u Venezueli činila se nekonzistentnom s onim što smo “znali” o “starom” Trumpu.
No Trumpovi motivi, savjetnici, pritužbe i politički kontekst evoluiraju. Ono što je u jednom tjednu izgledalo kao izbjegavanje rizika, u sljedećem se pretvara u oportunizam. Često su akcije u svijetu za Trumpa samo alat za stišavanje tradicionalnih međuagencijskih borbi za prevlast i resurse. Curenje informacija o osjetljivim operacijama nacionalne sigurnosti više nije ni približno toliko rašireno kao što je bilo tijekom njegova prvog mandata. Kao rezultat toga nedostaju signali i izvori koje analitičari često koriste za procjenu namjera Washingtona.
I kao posljednji razlog zbog kojega mnogi podcjenjuju Trumpa osnivač War on the Rocks Ryan Evans navodi predrasude i mentalne modele promatrača o tome kako bi trebale izgledati promjene režima:
Oslanjaju se na poznate slučajeve poput Iraka i Paname, pri tome većina zaboravlja da je akciju u Panami omogućila velika američka vojna prisutnost na terenu prije same invazije. Javnost zamišlja marince kako jurišaju na plaže. Zamišljaju dugoročne okupacije koje se pretvaraju u “vječne ratove”.
Međutim, postoji cijeli spektar različitih načina i tehnika za promjenu režima. Operacija promjene režima u Venezueli odrađena je u obliku zračnih napada u kombinaciji s operacijom otmice koju je provelo Zajedničko zapovjedništvo za specijalne operacije. Ta vrsta specijalne operacije bila je nešto između racije i tradicionalne intervencije. Može se opisati kao provedba zakona, odrubljivanje glave ili odgovor na krizu, a ne kao invazija.
Sužena koncepcija smanjuje prag percepcije, no to ne znači da se poslije neće pretvoriti u veću američku vojnu kampanju. Većina vođa koji su se odlučili za primjenu sile učinili su to jer su vjerovali da tako mogu izbjeći dugi rat. Neki su bili u pravu, a drugi potpuno u krivu.
