U odnosu prema godini dana prije, kad smo također elaborirali temu konzumerizma, što se u međuvremenu dogodilo, koja su nova saznanja o konzumerizmu ili se samo potvrđuje sve ono što smo o konzumerizmu do sada znali? Drugim riječima, poprima li danas konzumerizam neko novo (i kakvo) značenje - pitali smo izv. prof. dr. sc. Krešimira Krolu, pročelnika Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.

- Ne bih rekao da se dogodilo nešto spektakularno u pitanju temeljnih karakteristika potrošačkog društva, možda bi se jedino mogli izdvojiti audio-video sadržaji koje generira umjetna inteligencija kao neki novi momentum u cijeloj toj strukturi.

Konzumerizam analognog 20. stoljeća i konzumerizam digitalnog 21. stoljeća, koje su razlike, a koje zajedničke osobine? Drugim riječima, koje je zlatno doba konzumerizma u 20. stoljeću, a koje u 21. stoljeću, ako se tako mogu detektirati razdoblja?

- Ako mi dopustite, osvrnuo bih se na one aspekte potrošnje koje znanstveno i stručno pratim, odnosno potrošnji u kulturi. Dakle, mišljenja sam da je potrošačka kultura dvadesetog stoljeća imala jednu komparativnu karakteristiku, a to je da su se neki oblici potrošačkih navika trajno zadržali u životima pojedinaca kroz kolekcije i arhive. Ako bi išli uspoređivati s onim što je, primjerice, potrošnja glazbe, filma i knjiga u digitalnom dobu, onda je jasno kako konzumacija kroz platforme ne stvara tu trajnost kao kolekcije knjiga, ploča ili filmova. To bih onda svakako izdvojio kao prednost potrošačke kulture dvadesetog stoljeća jer je kreirala tzv. objektivizirani kulturni kapital koji stvara specifično okruženje i na taj način se drukčije prenosila s generacije na generaciju. Mišljenja sam da digitalne arhive, bilo one knjiške, glazbene ili filmske, nemaju taj potencijal. No prednost i ujedno nešto što jest “zlatno” razdoblje digitalne konzumacije svakako ulazi u okvir široke dostupnosti i lakoće pristupa, pa to onda kreira neke druge odnose u društvu i drukčije odnose prema kulturi.

Sasa Miljevic/Pixsell​

Uzimajući u obzir širenje mogućnosti marketinga - oglašavanja, propagande i reklamiranja - u okvirima digitaliziranog i globalno umreženog svijeta 21. stoljeća, stoji li teza da se na ovodobni konzumerizam može gledati i kao na neku vrstu performansa u kojem ravnopravno participiraju i proizvođač i prodavač i kupac?

- Cijeli taj narativ o jednakopravnom položaju proizvođača, prodavača i kupca postoji već nekoliko desetljeća i uglavnom je obilježen romantiziranim narativom o emancipaciji potrošačke svijesti. Bilo bi također netočno reći da se potrošačka svijest nije promijenila i da potpuno izostaje participativni momentum, no skloniji sam zaključku kako se odnosi moći među tim akterima nisu fundamentalno promijenili. Postoje, međutim, primjeri, gdje kolektivna mobilizacija potrošača može proizvesti promjene u odnosu na ono što je proizvođač naumio, ali opet bih rekao da je to izraženije u onim područjima gdje je potrošnja usko povezana za neki element identiteta. Tako onda “fanovi” u glazbi, seriji ili filmovima imaju nešto veću potenciju pritisnuti velika studija da rade izmjene prema njihovim željama, ponekad čak i dovesti do otkazivanja sadržaja i programa koji im identitetski ili ideološki ne odgovaraju. Za tzv. generičke proizvode ostaje dojam zastupljenije pasivnosti i inertnosti.

DEVIANTART.COM

Ako pogledamo redovita izvješća Državnog zavoda za statistiku i ove kao i pretvodnih godina potrošnja u Hrvatskoj pokazuje konstantni rast i člini se da je takav trend nezaustavljiv unatoč inflacije koja je i dalje visoka pa su u prvih jedanaest mjeseci cijene dobara i usluga u prosjeku bile više za 3,7% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Vaš komentar?

- Nisam detaljno pratio statistiku, tako da se ne osjećam kompetentnim pružiti detaljnu analizu. Jedino sam osobno primijetio kako posjećenost i potrošnja na adventskim događanjima ne pružaju ni blizu osjećaj koji je bio prije nekoliko godina, tako da građani očito smatraju da je racionalnije trošiti, primjerice, u trgovačkim centrima, nego na adventskim kućicama.