Karipski hardcore: Vojna operacija SAD-a bila bi ubod u srce venezuelanske kleptokracije
POMRČINA SUNCA: ...
Povratkom Trumpa na vlast ponavlja se pritisak na Venezuelu. Gomilanje vojske započelo je krajem kolovoza, a od početka rujna SAD je u južnom Karipskom moru napao 20 glisera s navodnim venezuelskim trgovcima drogom, pri čemu je ubijeno više od 80 osoba. Američki predsjednik zatim je najavio da će se američke snage “vrlo brzo” početi “boriti protiv venezuelskih trgovaca drogom” i na kopnu. Iako je američka vojna operacija “Južno koplje” deklarirana kao akcija protiv trgovine drogom iz Južne Amerike prema SAD-u, analitičari smatraju da se kriza koristi za provođenje restrikcija u migrantskoj politici. Većina ipak misli da su razlozi geopolitički. Uključujući smanjenje utjecaja Kine, Irana i Rusije, čija je tvrtka Roszarubežnjeft ranije ove godine potpisala 15-godišnje produženje partnerstva s krovnom venezuelskom tvrtkom PDVSA, koja kontrolira najveće zalihe nafte na svijetu. Produženje, objavljeno na web-stranici parlamenta Venezuele, omogućuje partnerima nastavak upravljanja naftnim poljima u zapadnoj Venezueli do 2041. godine. Stručnjaci procjenjuju da bi se tu moglo izvaditi otprilike 91 milijun barela sirove nafte tijekom tog razdoblja uz ulaganje od oko 616 milijuna američkih dolara.
Podsjetimo, tvrtka Roszarubežnjeft osnovana je 2020. godine nakon što je SAD, u vrijeme prvog Trumpova mandata, sankcionirao podružnice državne naftne tvrtke Rosnjeft zbog pomoći u prodaji venezuelske sirove nafte. Rosnjeft se zbog toga povukao iz zemlje prebacivši imovinu Roszarubežnjeftu, koji sada kontrolira naftni biznis u Venezueli. Uključujući istraživanje, razvoj i upravljanje neruskim naftnim i plinskim poljima, projektiranje, izgradnju i rad rafinerija nafte te izvozno-uvozne operacije.
Potez je dio širokog strateškog partnerstva koje su mjesec prije potpisali ruski predsjednik Vladimir Putin i venezuelski predsjednik Nicolas Maduro. “Sporazum podiže rusko-venezuelske odnose na fundamentalno novu razinu i pokriva sva važna područja bilateralne suradnje”, izjavio je predsjednik ruskog parlamenta Vjačeslav Volodin.
OBASJANI KARTEL
Venezuela se kao i Rusija godinama suočava sa zapadnim sankcijama uključujući one usmjerene na energetsku tvrtku PDVSA, za koju Bijela kuća tvrdi da s Madurom na čelu vodi tzv. Kartel Sunca (Cartel de los Soles), koji pak navodno surađuje s meksičkim kartelom Sinaloa i venezuelskom bandom Tren de Aragua, koje SAD drži na popisu terorističkih skupina. Ministar unutarnjih poslova, pravosuđa i mira Venezuele Diosdado Cabello, čiju je glavu SAD ucijenio na 25 milijuna dolara, tvrdi da je sve to izmišljotina gringosa.
Ako je izmišljotina, što je onda Cartel de los Soles? Kao pojam prvi se put pojavljuje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Skovali su ga venezuelski mediji optužujući za trgovinu kokainom Nacionalnu gardu Venezuele čiji su časnici na epoletama nosili oznake u obliku sunca. Terminom se danas opisuje skupina unutar venezuelskih oružanih snaga umiješanih u širok raspon kriminalnih aktivnosti, uključujući trgovinu drogom, krijumčarenje benzina, ilegalno rudarenje, iznude, reketarenje i druge korupcijske sheme.
Vojni elementi za koje se vjeruje da su najviše uključeni u trgovinu drogom u Venezueli koncentrirani su duž zapadne granice s Kolumbijom, posebno u državama Apure, Zulia i Táchira. Te ćelije crpe svoju moć iz pristupa glavnim zračnim lukama, kontrolnim točkama na autocestama i lukama u zemlji, uključujući Puerto Cabello u državi Carabobo, navodi neprofitna organizacija InSight Crime. Ograničeno bi ovdje negdje mogli udariti Amerikanci, na sličan način kako su udarili na Iran.
Na temelju raspoloživih podataka vjeruje se da Cartel del los Soles surađuje s kolumbijskom skupinom ELN (Ejército de Liberación Nacional), koja je zamijenila ugašeni FARC (Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia), u operacijama s kokainom unutar Venezuele. Navedena gerilska skupina postupno je konsolidirala kontrolu duž granice i postala strateški partner Madurovog režima. Valja podsjetiti kako je venezuelansko-kolumbijska suradnja u trgovini narkotika eksplodirala dvije tisućitih nakon američko-kolumbijskog “Plana Kolumbija”. Zacrtani cilj plana okončanje dugogodišnjeg ciklusa kolumbijskog političkog i kriminalnog nasilja djelomično je ostvaren i zato što je distribucija kokaina preusmjerena na ostale države Južne Amerike, a najviše na Venezuelu. Situacija je eskalirala nakon neuspješnog puča protiv karizmatičnog predsjednika Huga Chaveza 2002. godine, kada on dodjeljuje utjecajne položaje i unosne ugovore lojalnim vojnim časnicima. Paranoični Chavez tada formira i vojne operativne zone duž zapadne granice opravdavajući ih strahovima od američke invazije iz Kolumbije. Mnoge od tih snaga bile su korumpirane trgovinom drogom i manipulacijama migrantima.
InSight Crime objašnjava da umjesto tvrde hijerarhijske organizacije “Kartel Sunca” funkcionira kao labava mreža ćelija unutar vojske, mornarice, zrakoplovstva i Bolivarske nacionalne garde (Guardia Nacional Bolivariana - GNB), od najnižih do najviših činova.
Istražitelji su identificirali desetke visokih dužnosnika u oružanim snagama povezanim s trgovinom ljudima i drogom. InSight Crime dokumentirao je 123 aktivna i umirovljena visokorangirana časnika umiješana u krijumčarenje kokaina.
Primjerice, 2011. zaplijenjeno je 1400 kilograma u zrakoplovu koji je poletio iz vojne baze La Carlota u Caracasu. Godine 2013. francuska policija zaplijenila je 1,3 tone kokaina pakiranog u 31 kofer na letu Air Francea iz Caracasa, što je dovelo do uhićenja 28 osoba, uključujući potpukovnika i druge časnike GNB-a.
SPEKTAKL TRAJE
Dugi popis zapljena i optužbi kulminirao je u ožujku 2020. godine, kada je američko Ministarstvo pravosuđa optužilo Madura i druge za narkoterorizam. U optužnici je navedeno da skupina predvođena Madurom “zlostavlja venezuelski narod i korumpira legitimne institucije Venezuele - uključujući dijelove vojske, obavještajnog aparata, zakonodavstva i pravosuđa - kako bi olakšali uvoz tona kokaina u Sjedinjene Države”, ističe InSight Crime. U to vrijeme američki State Department ponudio je nagradu od 15 milijuna dolara za informacije koje bi dovele do Madurova uhićenja. U kolovozu ove godine ta je nagrada povećana na 50 milijuna dolara nakon što su Sjedinjene Američke Države označile “Kartel Sunca” kao terorističku organizaciju. Ubrzo nakon toga američki saveznici u Južnoj Americi uključujući Argentinu, Ekvador, Paragvaj, Peru te Trinidad i Tobago pridružili su se Trumpovoj ratobornoj inicijativi. No nije se pridružila Kolumbija, bez koje će biti teško izvršiti invaziju na Venezuelu.
Dakle povod za rat postoji. Lokalni saveznici se polako stavljaju na raspolaganje SAD-u. No ključno pitanje koje tišti Karibe je hoće li stvarno doći do kopnene invazije SAD-a i saveznika na Venezuelu?
Trump je ranije ovog mjeseca u emisiji CBS-a 60 minuta na pitanje novinara hoće li zaratiti s Venezuelom rekao: “Sumnjam. Ne mislim tako.” No na pitanje misli li da su Madurovi dani kao predsjednika odbrojeni, izjavio je: “Rekao bih da. Mislim da, da.”
U jednom od svojih brojnih televizijskih obraćanja Maduro mu odgovara: “Ovo sada je već otvoreni imperijalistički rat Sjedinjenih Američkih Država protiv Venezuele. Ako jenkiji misle da mogu ući ovdje kao u Panamu 1989., čeka ih vijetnamski scenarij puta deset. Naša gerila će im pretvoriti život u pakao.”
Znači, želja da se Maduro i klika sruši s vlasti je široko rasprostranjena, ali postoji neslaganje oko pitanja kako postići taj cilj.
Neki stručnjaci tvrde da je uklanjanje Madura silom jedini način za obnovu demokracije u Venezueli i rušenje hibridne kriminalne države koju je uspostavio, u kojoj, kako smo spomenuli, ilegalne naoružane skupine djeluju kao državni posrednici, a mreže organiziranog kriminala djeluju unutar državnih institucija.
Drugi pak tvrde da bi intervencija mogla pogoršati ionako lošu sigurnosnu i ekonomsku situaciju, poremetiti relativno stabilan kriminalni krajolik, natjerati još ljudi u progonstvo i potencijalno zakomplicirati ponovno uspostavljanje vlasti od strane legitimnih institucija.
Trenutna venezuelska liderica oporbe Maria Corina Machado, koja je u listopadu dobila Nobelovu nagradu za mir, zalaže se za raspoređivanje vojske SAD-a u Karipskom moru kao dio pritiska na Madurov režim. Protivnici gospođe Machado ističu da se ona zapravo zalaže i za kopnenu invaziju SAD-a na Venezuelu. Tko prati situaciju, zna da Maria Corina Machado igra ulogu koju je u prošlom izbornom ciklusu igrao Trumpov favorit Juan Guaido, a to je prema jednima destabilizacija režima iznutra, a po drugima atomiziranje oporbe.
MIROTVORKA S MAČEM
Kako god, pri obrazloženju ovogodišnje nagrade za mir, Nobelov odbor Mariju Corinu Machado opisao je kao “hrabru i predanu prvakinju mira” i “ženu koja održava plamen demokracije upaljen usred rastuće tame”. Dok ovu od medija proglašenu “venezuelsku Željeznu damu” Zapad mazi i pazi, američki mirotvorac i novinar blizak demokratima Edward Ahmed Mitchel piše: “Iako Nobelov odbor tvrdi da Machado mirnim putem podržava demokraciju u Venezueli, ona poziva na stranu vojnu intervenciju s ciljem rušenja Madurove vlade, te izražava podršku bombardiranju neidentificiranih osoba u čamcima uz obalu zemlje. Izborom Machado Nobelov odbor poslao je opasnu poruku da se moralna nedosljednost, ekstremizam i savezništvo s fašističkim pokretima mogu zanemariti svaki put kada se političar suprotstavlja zapadnom protivniku. Ova odluka ne samo da umanjuje vjerodostojnost Nobelove nagrade za mir već riskira da ona postane simbol zapadnog licemjerja, a ne globalne pravde.”
Iznesenom opservacijom María Corina Machado svrstana je u Trumpov tabor, kojem nikako ne odgovara veteran venezuelske političke scene Henrique Capriles sa svojim zalaganjem za mirnu, institucionalnu i pregovaračku tranziciju. On je za novine EL Pas nedavno izjavio da gospođa Machado, kao prije nje Juan Guaido, djelujući izvaninstitucionalno samo stvara pukotine u oporbenom tijelu. “Problem nije samo u osobi, već u političkoj ideji. Jedno je kada vas ljudi koriste kao simbol fanatizma, a drugo je kada Machadopromovira fanatizam”, upozorava Capriles. Na pitanje što misli o Trumpovu odnosu prema Venezueli, Capriles odgovora da njegov pritisak neće dovesti do Madurova odlaska i da se ponavlja nešto što smo već proživjeli i što nije uspjelo.
U slučaju da se američka kopnena invazija ipak dogodi, Reuters navodi da Venezuela ima dva plana obrane. Prema prvom, dugotrajni otpor bi uključivao male vojne jedinice na više od 280 lokacija koje bi provodile sabotaže i druge gerilske taktike. Druga strategija, nazvana “anarhizacija”, koristila bi obavještajne službe i naoružane pristaše vladajuće stranke za stvaranje nereda u glavnom gradu Caracasu i drugdje da se Venezuelom ne bi moglo upravljati.
Oba plana bi se savršeno uklopila u američko načelo polovičnih rješenja prema kojem uspješno projiciraju svoju moć diljem svijeta već stotinu godina.
