Međunrodni dan ljudskih prava, koji se obilježava 10. prosinca, podsjetnik je na dan usvajanja Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prije više od 75 godina i kasnijih protokola, koje je moderna Republika Hrvatska potvrdila 1. studenoga 1998. Tom konvencijom obvezali smo se štititi ljudska prava. Od prava na život, zabranu mučenja, zabranu ropstva i prisilnog rada, prava na slobodu i sigurnost, prava na pošteno suđenje, prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, slobodu mišljenja, svijesti i vjeroispovijesti, slobodu izražavanja, slobodu okupljanja i udruživanja, prava na djelotvoran pravni lijek do zabrane bilo kojeg oblika diskriminacije - navodi dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency Internationala Hrvatske, te dodaje:

- Zaštita i poštovanje ljudskih prava je civilizacijsko i demokratsko postignuće svake države, iako nam prilike pokazuju da postoje ozbiljna odstupanja i promjene u mnogim područjima zaštite tih prava. Nema ni jednog građanina Hrvatske koji može na osoboj razini tvrditi da se sva njegova ljudska prava uistinu i poštuju, iako na zakonodavnoj razini imamo osigurane sve mehanizme i trebali bismo biti zaštićeni. Posebno su rizične neke dobne skupine, poput starijeg stanovništva. Podatci pokazuju da na sto osoba starijih od 65 godina njih 37 živi u riziku od siromaštva, a čak 61 u samačkim kućanstvima. Tomu treba dodati pojačan broj pritužbi na zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi. Posebno su ugrožene osobe koje osjećaju nepoštovanje prava na zdravlje, od duge liste čekanja, prava na lijekove do mjesta u domovima za starije i sl. Prijavitelji nepravilnosti svjedoče povredi mnogih prava, od onih na besplatnu pravnu pomoć do egzistecijalnih problema i diskriminacije u nalaženju zaposlenja i ostalih prava na tržištu rada.

Početkom ove godine Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina donio je Akcijski plan zaštite i promicanja ljudskih prava za 2025. godinu. Ima li tu kakvih problema kad se, recimo tako, s teorije prijeđe na praksu?

- Taj Akcijski plan dio je Strateškog nacionalnog plana za razdoblje do 2027. godine. Sada smo na kraju 2025., pa bi mnogo važnije bilo pogledati koliko smo usvojeni Akcijski plan ostvarili i prilagodili stvarnim svakodnevnim izazovima.

Prema izvješću Europske komisije o vladavini prava u prethodnoj, 2024. godini, izdane su preporuke o potrebi sustavne podrške naporima pučke pravobrantiteljice o pravodobnom dolasku do potrebnih informacija, ali i potrebi osnaživanja lokalnih udruga civilnog društva i tijela javne vlasti u jačanju kapaciteta zaštite ljudskih prava i smanjenja diskriminacije u društvu.

Temeljni su problem preambiciozni akcijski planovi koji zadovoljavaju formu, ali imaju problema u sadržajnom, evaluacijskom i provedbenom spektru. Konkretno, Akcijski plan za 2025. godinu ima devedeset stranica, četiri temeljna cilja i ukupno 31 mjeru, koju provode tijela izvan Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Najviše mjera, 16, odnosi se na poboljšanje učinkovitosti javne uprave i pravosuđa u djelovanju u području zaštite ljudskih prava, a jedna na jačanje mehanizama praćenja i provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Je li demokracija općenito u krizi? Koji su pozitivni aspekti, a koji negativni?

- Sam demokratski poredak je u krizi, jer se pokazao slab na brojne ovodobne izazove u mnogim državama. Postkomunističke zemlje poput Hrvatske imaju još veće izazove, jer su prijašnje obrasce prilagodile novim pravilima.

Demokratski poredak može se uspostaviti demokratskim izborima, ali ukorijenjenost podrazumijeva mnogo više od toga kako bi se formirale trajne i neovisne institucije kao sidra sustava koja se ne prilagođavaju trenutnim akterima. Potrebna su jasna pravila natjecanja među političkim akterima, procedure i načela. Mnogo veći problem je što mnogi "veto-igrači" sudjeluju u političkom odlučivanju tako što kreiraju javne politike a da istovremeno nemaju politički legitimitet dobiven na izborima.

I pozitivni i negativni aspekti imaju potencijal da iz onih negativnih naučimo što su bile prepreke razvoju, a iz onih pozitivnih na koji način dobre prakse postaju temelji rasta i prosperiteta.

Kako iz prošlosti krenuti prema budućnosti? Sudeći prema svemu što se zbiva, to baš i nije laka zadaća... Vaš završni komentar?

- Hrvatska se mora promijeniti, jer se sve oko nas mijenja. Poticanje društvenih rascijepa i napetosti na povijesnim temama produbljuje podjele u društvu. Povijest moramo ostaviti u prošlosti i istraživačima za proučavanje. Ti rascijepi jesu važni, ali nisu presudni za našu budućnost. S pozicije političkih aktera nije mudro da se potiču podjele, jer na taj način onemogućavaju napredak gurajući u javni prostor teme koje razdvajaju i polariziraju hrvatsko društvo.

Promatramo li Hrvatsku kao brod koji plovi morem, onda on mora biti prilagođen vožnji i za mirnog i za valovitog mora. Svi brodovi koju ostaju privezani u luci čekajući - propadaju. Iz uzročno-posljedičnih veza u prošlosti možemo kreirati prosperitet tako da stvorimo suglasje oko tema koje donose bolji, pošteniji i pravedniji život svih stanovnika u Hrvatskoj. Svjetonazorska pitanja ne donose blagostanje, nego potiču polarizaciju društva oko tema koje nam u ovom trenutku nisu potrebne.