Prošlonedjeljni "marš protiv fašizma" ponovno je otvorio pitanje što danas uopće znače pojmovi "fašizam" i "antifašizam" u hrvatskom političkom i društvenom kontekstu. Hrvatska je demokratska država, sa slobodnim izborima, pluralnim medijima i institucionalnim mehanizmima zaštite prava manjina. U takvom okviru teško je govoriti o postojanju fašizma u stvarnom, povijesno-teorijskom, smislu te riječi.

Ipak, nedavni prosvjed bio je predstavljen kao reakcija na navodnu "fašizaciju društva", a najveću pozornost privukli su transparenti - ne govori. Upravo su oni otkrili da skup nema gotovo nikakve veze s antifašizmom, nego s ideološkim osporavanjem hrvatske državnosti i nacionalne samobitnosti.

1. Što fašizam jest, a što nije:

Fašizam je u znanstvenoj literaturi vrlo precizno definiran. Njegova srž uključuje: * autoritarni kult vođe, * ukidanje pluralizma, * nasilni nacionalizam*, jednopartijski monopol* sustavni progon unutarnjeg neprijatelja.¹ Hrvatska nema ni jednu od tih karakteristika. Politički sukobi i oštra retorika nisu fašizam; oni su obilježje svake polarizirane demokracije. Stoga je upotreba pojma "fašizam" za opis hrvatske stvarnosti analitički pogrešna i moralno neodgovorna.

2. Antifašizam kao retorički štit:

Izvorni antifašizam bio je obrana od povijesnog zla nacizma i totalitarizma. Međutim, suvremeni antifašizam često služi kao retoričko pokriće za političke projekte koji s povijesnim fašizmom nemaju veze.² U tom smislu postaje razumljiva Churchillova opaska kako će "budući antifašisti često postati fašisti" - ne u smislu povijesnog fašizma, nego u smislu nametanja moralne hegemonije i suzbijanja pluralizma uime "borbe protiv fašizma".³

3. Transparenti koji otkrivaju pravu agendu:

"Balkanska federacija - bez država i nacija"

Takav slogan nije antifašistički - on je antiustavan, antihrvatski i politički regresivan. Hrvatska državnost, potvrđena međunarodno i obrambenim ratom, temelj je demokratskog poretka. Ideja "federacije bez država" pripada zastarjelim revolucionarnim utopijama 20. stoljeća. Organizatori nisu objasnili: Tko ju vodi? Kako funkcionira? Je li to nova Jugoslavija? Kakav je demokratski legitimitet takvog projekta? Upravo ta nedorečenost otkriva da srž slogana nije politička vizija, nego ideološki napad na hrvatsku državnost.

"Jedan jezik - jedna borba"

Ovaj transparent negira osnovne činjenice: hrvatski i srpski su dva standardizirana politička jezika sa zasebnim normama i povijesnim razvojem. Zagovarati "jedan jezik" znači pokušati poništiti identitetske temelje hrvatske kulturne samosvijesti.

GORAN KOVACIC/PIXSELL

Upotreba ćirilice

Ćirilica je legitimno pismo u Hrvatskoj, ali njezina uporaba kao rekvizita za političku provokaciju nema veze s borbom za manjinska prava. Ona je isključivo instrument ideološke dramatizacije.

4. Navodna ugroženost manjina - činjenično neutemeljena:

Tvrdnja da su Srbi ili druge manjine u Hrvatskoj sustavno ugroženi ne nalazi uporište u stvarnosti ni u pravnim analizama. Hrvatska ima jedan od najrazrađenijih modela manjinske zaštite u EU-u: zajamčena saborska mjesta, kulturna autonomija, službena uporaba jezika, obrazovanje. Incidenti postoje - kao u svakoj državi - ali nisu politika sustava.

5. Pacifizam kao luksuz ideologije:

U svijetu obilježenom agresijom Rusije na Ukrajinu pacifizam je plemenit ideal, ali politički neodrživ kao strategija. Hrvatska nije izolirani otok; dio je europske sigurnosne arhitekture. Antifašizam bez političkog realizma pretvara se u moralističku gestu.

6. Eco i "ur-fašizam" - primjenjivo ili ne?:

Umberto Eco definira ur-fašizam kao skup emocionalnih i kulturnih sklonosti, ne kao politički režim. Primijeni li se ta analiza na Hrvatsku, može se govoriti o retoričkim ekscesima, oštrim identitetskim podjelama i povremenim radikalnim marginalcima, ali ne o sustavnom ur-fašizmu. Hrvatske institucije ne pokazuju autoritarne tendencije, ne guše slobodu govora niti potiču kult vođe.

7. Zaključak: antihrvatstvo umjesto antifašizma:

Ono što smo vidjeli nije bio protest protiv fašizma - jer fašizma u Hrvatskoj nema. Bio je to protest protiv Hrvatske kao političke i nacionalne zajednice. Antifašizam u ovom obliku nije moralna kategorija, nego politički kostim. A njegova prava svrha nije obrana slobode, nego delegitimacija hrvatske državnosti.