Što se krije iza prihvaćanja ponešto prilagođenog Trumpova mirovnog plana (na zahtjev i Ukrajine i EU-a) sa strane Ukrajine? Lavrov je upozorio da izmijenjeni mirovni plan mora odražavati "duh i slovo" dogovora s Aljaske... Usput, Reuters javlja da je Trumpov mirovni plan sastavljen u Kremlju! Bilo kako god, nakon više od tri godine izravnog ratnog sukoba Rusije i Ukrajine, koliko smo bliži ili još uvijek udaljeni od mira - upitali smo Admira Lisicu, doktoranda na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, direktora Centra za geopolitička istraživanja - Geopol.

- Dogovor se postiže u trenutku kada dvije sukobljene strane postaju svjesne da ne mogu dobiti maksimum, a Ukrajina i Rusija polako shvaćaju kako u ovakvoj konstelaciji odnosa nitko ne može "odnijeti cijeli plijen". U takvim trenutcima pokušaj izlaza kroz dogovor nameće se kao realno rješenje. Prema različitim izvorima koji su nam dostupni, možemo zaključiti kako nitko na fronti ne ostvaruje drastičan napredak, ali da ljudi i dalje ginu uz izdvajanje ogromnih resursa. Rusija će u sljedećim tjednima, sasvim sigurno, nastojati osvojiti što je više moguće teritorija kako bi joj pregovaračka pozicija bila jača, a svjesna da Trump i aktualna administracija prednost daju real-politici i moći pred ostalim aspektima. Rusija je iscrpljena agresijom na Ukrajinu, ali je jasno kako je i Ukrajina umorna i kako nije sigurna da će u predstojećem razdoblju imati pomoć kakvu je imala od zapadnih zemalja u prvim godinama rata. Mišljenja sam da će Ukrajina u mirovnim pregovorima morati predati određene teritorije na upravu Rusiji, ili da će na područjima koja je Rusija zaposjela unutar Ukrajine instalirati vlast koja će postupati prema smjernicama Moskve. Kako god, jasno je da će se Ukrajina morati priviknuti na novu geopolitičku realnost, te da će morati odustati od maksimalističkih zahtjeva, koji su podrazumijevali povratak svih teritorija, uključujući Krim, i članstvo u NATO-u, koje trenutno djeluje nerealno.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Kad se pogleda detaljno prva, a sad i druga prilagođena verzija Trumpova mirovnog plana, stoji li teza da se radi o svojevrsnom povratku doktrine ograničenog suvereniteta iz doba Hladnog rata (Brežnjev)? Pod uvjetom, naravno, da Kijev pristane na plan u kojem Ukrajina gubi dio svog teritorija...

- Djeluje sve izvjesnije kako će Ukrajina izgubiti političku kontrolu nad područijama koje je Rusija okupirala, te tu dolazimo do odgovora na vaše pitanje o doktrini ograničenog suvereniteta. Moguće je da će određeni teritoriji biti prema dogovorima pod kontrolom mirovnih snaga, ili da će Rusi uspostaviti određene razine političke autonomije visokog stupnja. Najveći poraz Ukrajine bio bi da više od 20 % teritorija ostane izvan Ukrajine, ali i da Rusija politički preuzme kontrolu, to neće biti scenariji kakav je na početku zamišljao Zelenski. Čini mi se, iako Rusija to javno neće reći, kako svako mirovno rješenje za njezinu stranu izgleda dobro, a Ukrajinci će se morati suočiti s realnim stanjem na fronti, te prema tome racionalizirati svoje zahtjeve. To vrijedi za aktualnu situaciju, a jasno je kako bi se stanje na terenu moglo promijeniti u idućim tjednima, što bi u konačnici diktiralo i pozicije tijekom pregovora.

Ako Trumpov plan, uključujući i ovaj korigirani, prilagođen i poboljšan prema zahtjevima Ukrajine i EU-a/Europe, propadne, kakav je realno moguć razvoj situacije? Hoće li se u tom slučaju SAD povući i Europi prepustiti da se bavi Ukrajinom i Rusijom?

- Sjetite se agresije na Bosnu i Hercegovinu te napetosti u kontekstu Daytonskog mirovnog sporazuma. I tada su postojale razne pretpostavke o tome šta bi se moglo dogoditi ako se kaže "ne" Amerikancima. Jasno je kako je u interesu i ove američke administracije da bude zapamćena kao oni koji su završili rat, te da Trump može reći kako je ispunio svoje najave da će biti taj koji završava, a ne koji počinje ratove. Ukrajina je svjesna da bez podrške SAD-a ona sama ne može biti konkurentna Rusiji. Također, kao što se u prošlosti to do sada puno puta moglo spoznati, ovako podijeljena Europa, s porastom desnice, te previše ovisnosti o SAD-u, nije sposobna tako velika pitanja rješavati samostalno. Ukrajina je svjesna toga da je SAD usprkos svim nedostatcima i dalje svjetski hegemon broj 1 u svijetu. SAD je trenutno usamljen na ljestvici supersila, te iako je Kina blizu, još uvijek nije kompletna sila poput SAD-a. Za europske države ne možemo ni govoriti da imaju kapacitete približne SAD-u. Stoga smatram da će Ukrajina prihvatiti ono što bude službeni stav SAD-a, te da neće prkositi onima koji ju održavaju u životu trenutno. SAD slijedi ono što smatra svojim interesom, a u kontekstu Ukrajine neće mu biti cilj dopustiti Putinu da ostvari svoje ciljeve, ali neće ni dopustiti da Zelenski prkosi njihovim zamislima na vanjskopolitičkom planu.

Ako Trumpov revidirani i prilagođeni mirovni plan ipak bude prihvaćen i od Rusije, hoće li to značiti da su diplomacija i dijalog ipak donijeli rezultat?

- U ovakvim situacijama osim realnog stanja na terenu značajnu ulogu igra i diplomatska moć aktera. Planovi su podložni prilagođavanju, te nisam siguran da će dosadašnje ponuđene verzije biti konačno slovo. Mišljenja sam da će prije službenog prihvaćanja nekog od rješenja koja se nameću biti obavljenje mnogobrojne konzultacije različitih aktera uključenih u proces.

Kako se u BiH, među političarima, u javnosti, u medijima, u stručnim krugovima, gleda na aktualni mirovni plan za Ukrajinu?

- Bošnjaci podržavaju Ukrajinu, jer se poprilično poistovjećuju s onim kroz što trenutno prolaze Ukrajinci. Također, ruska strana i dobrovoljci ove države sudjelovali su u agresiji protiv Bosne i Hercegovine, na strani bosanskih Srba i njihove Vojske Republike Srpske. Hrvati, reklo bi se, većinom zauzimaju ukrajinsku stranu, ali koketiranja koja je Dragan Čović, lider najveće stranke bosanskohercegovačkih Hrvata - HDZ-a, iskazivao s ruskom stranom te čvrstim odnosima s Dodikom, koji ima bliske veze s Putinom i njegovim saradnicima, mogu zbuniti nekog neinformiranog promatrača. Srpska strana Rusiju vidi kao zaštitnika i potencijalnog saveznika, te je jasno da se uz isticanje podrške Rusiji poziva na "historijsko" prijateljstvo.

Ukrajina je tema unutar bosanskohercegovačkog javnog diskursa, zbog geopolitičke povezanosti sa situacijom u Bosni i Hercegovini. Jasno je da bi potpuna pobjeda Rusije imala negativan odjek na regiju, a posebno bi se tome radovale separatističke snage unutar Bosne i Hercegovine. Stoga je jasno kako svi oni koji vole državu Bosnu i Hercegovinu, bili oni Bošnjaci, Hrvati bili Srbi, ne navijaju za promjene granica silom, te se nadaju epilogu koji bi podrazumijevao da on neće utjecati na stabilnost u regiji.