Prijedlog mirovnog sporazuma nije prihvatljiv ni jednoj od strana u ovom sukobu - Rusija želi potpuni poraz Ukrajine, ne samo ograničavanje njezina suvereniteta, a Ukrajina ne može pristati na te uvjete bez obzira na situaciju na bojištu. Ruska pobjeda u Ukrajini imala bi znatno šire posljedice od uništenja Ukrajine - to bi bilo konačno lomljenje jedinstva Zapada, vjerojatno američko napuštanje Europe, neizvjesnu budućnost NATO-a, davanje vremena Rusiji za ekonomski i vojni oporavak te nastavljanje agresije protiv Europe u budućnosti - navodi doc. dr. sc. Robert Barić, vojnopolitički analitičar s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, te u nastavku svoga priloga, piše:

- Često se navodi da zbog ruskog napredovanja Ukrajina mora prihvatiti ponuđene uvjete. Ukrajinska vojna situacija je teška, ali ne i očajna. Kijev smatra da može izdržati ovu zimu i istovremeno skupo naplatiti ruskoj strani dalje sporo napredovanje. Kombinacija velikih ljudskih materijalnih gubitaka s jedne strane te intenziviranje strateških udara po ruskoj energetskoj i transportnoj infrastrukturi poruka je Moskvi da ne može dobiti rat. Pristajanjem na pregovore Kijev se nada da će uspjeti izboriti primirje (nikakav sveobuhvatni mirovni sporazum ne dolazi u obzir) koje zapravo trebaju obje strane, te pokazati suradnju kako bi se izbjegla situacija da u slučaju propasti pregovora (što je vjerojatno) Ukrajina bude optužena za neuspjeh.

PATRICIJA FLIKA/PIXSELL

Treba jasno istaknuti činjenicu da Donald Trump želi ne samo neutralizirati EU nego dugoročno dovesti u pitanje daljnje postojanje Unije. Što Trump misli o europskim saveznicima, pokazao je kroz njihovo potpuno ignoriranje u pripremi rješenja o budućnosti Ukrajine. Od Europe se traži slijepo prihvaćanje predloženog i plaćanje računa bez obzira na teške posljedice koje će pritom nastati za EU i NATO. Većina europskih država nema namjeru prihvatiti takav diktat. Kroz modifikaciju Trumpove mirovne inicijative europska strana šalje dvije poruke Washingtonu i Moskvi. Prva je prihvaćanje činjenice da je trenutno mala vjerojatnost obnove ukrajinskog suvereniteta na cjelokupnom teritoriju Ukrajine. Umjesto toga poručuje se da neće biti nikakve međunarodne legitimacije ruskih osvajanja. Većina europskih vlada otvoreno je odbila bilo kakvu nagodbu koja nagrađuje agresora. Druga poruka je da Europa (zajedno s Ukrajinom) neće dopustiti da bude isključena iz pregovora i prisiljena prihvatiti dogovor dvije strane koji bi morala provesti bez obzira na to koliko on bio štetan. Trumpovo odbijanje ove modifikacije dovelo bi do izravnog sukoba s europskim saveznicima, za što očito nije bio spreman.

Ukrajina nakon 2014. i nakon Majdana više nije pod ruskom kontrolom. Putinov je cilj od tada bio da bez obzira na cijenu obnovi izgubljeni utjecaj. Američki bi plan Ukrajini ostavio znatno okrnjen suverenitet. To za Putina nije dovoljno. Njegov je cilj svođenje Ukrajine na status Bjelorusije, koja je sada de facto integrirana s Rusijom. To znači uspostavu marionetskog režima. Pri tome Putin traži i međunarodnu pravnu legalizaciju aneksije Krima i četiri pokrajine u Donbasu. Da bi ostvario te ciljeve, Putin je spreman platiti golemu cijenu u ljudskim i materijalnim gubitcima. Oni neće promijeniti njegovo mišljenje. To pokazuje i rusko odbacivanje modificiranog nacrta mirovnog plana koji su napravili EU i Ukrajina.

Rat će se nastaviti, a ključno je pitanje može li Europa, usprkos svojim unutarnjim problemima i posljedicama sigurnosnog oslanjanja na SAD, osigurati daljnju vojnu i ekonomsku pomoć Ukrajini. Ako Europa bude uspješna, Rusija će zbog velikih gubitaka i rizika kolapsa ekonomije u 2026. godini biti prisiljena zamrznuti sukob na dosegnutim crtama bojišta.

Dobiva se vrijeme potrebno Ukrajini i Europi za poduzimanje koraka za odvraćanje daljnje ruske agresije. Europska modifikacija Trumpova prijedloga (odbacivanje zahtjeva za ruskom kontrolom cijelog Donjecka; nepriznavanje ruske otimačine ukrajinskog teritorija; odbacivanje ograničenja ukrajinske vojske; ukrajinsko, a ne rusko odlučivanje o članstvu Kijeva u NATO-u i EU; davanje čvrstih sigurnosnih jamstava Ukrajini) omogućava Ukrajini da bez obzira na teritorijalne gubitke očuva puni suverenitet.

Ako Putin ove zime ne slomi vojno Ukrajinu, iduće godine morat će prihvatiti zamrzavanje sukoba. To će se vjerojatno dogoditi jer nijedna sukobljena strana nema snage za pobjedu. Čak i ako osvoji cijeli Donbas, Putin više nema vojne mogućnosti za pokoravanje ostatka Ukrajine. S druge strane Kijev ne može osloboditi teritorij koji je Rusija otela. Ali uz pomoć Europe Ukrajina može održati puni suverenitet, obnoviti ne samo vojsku već i osigurati unutarnju stabilnost (vođenje uspješne borbe protiv korupcije) i napraviti vojni savez s ključnim europskim državama. To daje vremena da NATO i EU naprave nužne prilagodbe novom strateškom okruženju u kome SAD više neće biti saveznik već u najboljem slučaju transakcijski partner. Za NATO to je njegova europeizacija, a za EU kompletni unutrašnji preustroj u Uniju s više brzina i s konceptom pridruženog članstva (uz Ukrajinu vjerojatne nove članice mogle bi biti Velika Britanija, Kanada i Grenland).

To bi, usprkos teritorijalnim dobitcima, bio najgori scenarij za Rusiju. Zato će Moskva koristiti sva dostupna sredstva da u idućih od pet do deset godina spriječi takav razvoj događaja. Pri tome će se intenzivirati primjene metoda hibridnog ratovanja protiv EU-a, kako bi se potaknuo rast podjela među članicama Unije.

Ovo je ključni izazov koji leži u pozadini najnovijeg pokušaja postizanja mirovnog sporazuma. Pri tome činitelj koji će presudno utjecati na uspjeh ili neuspjeh ruskih planova neće biti ni SAD, a ni Rusija. To će biti Europa. Ako Europa uspije nastaviti podupirati Ukrajinu i napraviti unutrašnju transformaciju, Rusija će doživjeti strateški poraz (a takvu situaciju neće željeti ni SAD ni Kina). U suprotnom i najgori ishodi ovog dugotrajnog sukoba postaju mogući.