U svojoj glasovitoj knjizi The 48 Laws of Power ("48 zakona moći", 2022. objavljenoj i kod nas) Robert Greene, jedan od najpopularnijih američkih pisaca i predavača, sažima tri tisuće godina mudrosti o moći, izvlačeći lekcije iz života i djela nekih od najvećih stratega, državnika i mislilaca povijesti, uključujući Machiavellija, Sun Tzua, von Clausewitza, Elizabetu I., Bismarcka i Kissingera. Za to kultno izdanje The Times je zapisao: "Ako težite moći i utjecaju, ovo je jedina knjiga koju trebate."

Nije poznato je li "48 zakona moći" pročitao Donald Trump kad je iz vlastitog reality showa The Apprentice zakoračio u aktivnu politiku i postao jedinstven slučaj u američkoj povijesti - s pauzom od četiri godine izabran je u dva mandata za predsjednika SAD-a. Ako knjigu o kojoj je riječ i nije pročitao, sve što DT danas radi kao najmoćniji čovjek svijeta u mnogočemu kao da je ukazanje sa stranica Greeneove povjesnice. Uglavnom, DT teži moći i utjecaju kao i mnogi drugi njegovi prethodnici, s tom razlikom što je kod Trumpa sve show, pa i takva osjetljiva pitanja kakva su rat u Gazi i rat u Ukrajini - prvog je okončano primirjem za što tvrdi da je osnova za dug i održiv mir, drugog pokušava završiti mirovnim sporazumom, također s dugoročnim učinkom. Bar tako javno obznanjuje showman DT, s trajnom opsesijom da za sve što čini zaslužuje dobiti Nobelovu nagradu. Za mir, naravno!

UMJETNOST PREGOVARANJA

Bilo kako god, otkako se Trump drugi put "uhljebio" u Bijeloj kući, u bezbroj je navrata potvrdio svoje odavno poznate načine na koje komunicira s javnosti, bez obzira na to nastupa li u reality showu, u kontekstu ekonomije i financija ili u visokoj politici koja mu se, sad je to s drugim mandatom bjelodano, najviše sviđa. Svi oni koji su pročitali glasovitu Trumpovu knjigu The Art of the Deal, objavljenu 1987., dok je još bio "samo" poslovni čovjek (napisana i potpisana u suradnji s Tonyjem Schwartzom), danas povlače reference s onim što i kako Trump radi kad između ostalog pregovara oko carina, a još više kad s Putinom i Zelenskim, a usput i s europskim čelnicima, komunicira oko završetka rata i mogućnosti postizanja trajnog mira, na njegovu inicijativu, dakako. Uostalom, nije naslov knjige "Umjetnost pregovaranja" odabran slučajno, on, naslov, temeljno je Trumpovo načelo kojeg se uporno drži svih proteklih godina uključujući i sadašnji, drugi predsjednički mandat. Tony Schwartz to je ovako sažeo: Trumpova "umjetnost pregovaranja" sastoji se u tome da na početku žestoko napada i prijeti, potom obećava ono što ne može ispuniti, a onda se, ako se protivnička strana pokaže nepopustljivom, povlači i koncentrira na nešto drugo. Trump je predator, u neprekidnoj potrazi za plijenom - zaključuje Schwartz.

Grubo ili ne, kako se uzme, no činjenica jest da Donald Trump "vedri i oblači" u cijeloj toj "trakavici" oko mogućnosti da se konačno postigne nešto konkretno u svezi s mirom u Ukrajini, u kojoj rat bjesni već više od tri godine. Trump je naravno optimističan pa nakon što je na intervenciju EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva bio prisiljen prvotni prijedlog mirovnog plana sa 28 reducirati na 19 točaka, izjavljuje da postoje "dobri izgledi" za dogovor oko Ukrajine. Govoreći u predsjedničkom zrakoplovu Air Force One, o Ukrajini je rekao da ima "teške problemčiće" te da korupcijski skandal u zemlji "ne pomaže". U međuvremenu je ponovo poslao Stevea Witkoffa u Moskvu na dodatne "konsultacije" s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Umjetnost pregovaranja na djelu, ponovo!

I dok američki potpredsjednik J. D. Vance zabrinutim europskim čelnicima ponavlja "mantru" kako mirovni plan za okončanje rata u Ukrajini mora sačuvati ukrajinski suverenitet, njegov šef iz Bijele kuće nakon traženja da se oko plana Ukrajina izjasni do četvrtka sad kazuje kako nema čvrstog roka za postizanje mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije. Oglasio se i američki državni tajnik Marco Rubio rekavši da su razgovori s Ukrajinom oko sporazuma o okončanju rata između Rusije i Ukrajine bili produktivni, ali da "ima još posla". Također je ukrajinskom izaslanstvu rekao da je cilj mirovnih pregovora s Rusijom ostaviti Ukrajinu "suverenom, neovisnom i prosperitetnom", prenosi BBC.

U cijelom tom komunikacijskom spektaklu Trumpova "umjetnost pregovaranja" tko zna koji već put potvrđuje se u praksi kakvoj svjedočimo iz dana u dan. Drugim riječima, umjetnost politike za Trumpa se svodi na umjetnost pregovaranja, i to je cijela dijagnoza "stanja stvari". U tom i takvom, širem i dubljem kontekstu, zanimljiv je komentar za The Guardian (theguardian.com) krajem studenoga napisao Dmytro Kuleba, bivši ministar vanjskih poslova Ukrajine. Kuleba između ostalog naglašava da se "svaka nova inicijativa iz Washingtona odvija prema istom obrascu: diplomatski konjički napad na Ukrajinu, koji Kijev, zajedno s drugim europskim prijestolnicama, uspijeva odbiti. Stabiliziraju situaciju, ali nikada zapravo ne dobivaju bitku. Taj će obrazac, bez sumnje, potrajati."

Kuleba dalje piše: "Bijela kuća pretpostavlja da je nemoguće prisiliti Rusiju da se odrekne teritorija koji već kontrolira na jugu ili istoku Ukrajine. Problem je u tome što, iako prepoznaje ovu činjeničnu stvarnost, Washington ne čini ništa kako bi odvratio Moskvu, riječima ili djelima, od pomisli da će se situacija u sljedećoj godini dodatno promijeniti u njezinu korist. Stoga je Putin uvjeren da je vrijeme na njegovoj strani - da se Ukrajina i njezini partneri približavaju iscrpljenosti. Zelenski, pak, vjeruje da Ukrajina još uvijek može izdržati, polako gubeći ljude i teritorij, ali izbjegavajući potpuni kolaps fronte dok se okolnosti ne promijene u njezinu korist".

Bilo kako god, dok se stara dobra Europska unija skupa s brexitskim Ujedinjenim Kraljevstvom svako malo čudi što to i kako radi američki predsjednik, godina polako ide prema kraju dok je stanje na bojišnici sve dramatičnije. Toliko dramatično da Zelenski teško da može u cijelosti odbaciti Trumpov mirovni plan, jer uz stalni problem korupcije u svojoj zemlji (i u svojim redovima), zna da bez SAD-a nema nikakve šanse ni u pregovorima oko mira ni u nastavku rata. Sad je pak Zelenski dobio mogućnost stanke da sve zbroji i oduzme, uz sad gotovo izvjesnu odluku da će na kraju ipak prihvatiti modicficirani mirovni plan DT-a. Njime doduše gubi dio teritorija osvojenog od Rusije, ali i takvoj "krnjoj" Ukrajini bar osigurava američko mirovno jamstvo na dugi rok, bez naravno ulaska u NATO, na što će Zelenski također morati pristati. Trumpova umjetnost pregovaranja i ovaj će se put, kako se sve odvija, na kraju pokazati kao održiva opcija!

Europa/Europska unija u takvom raspletu situacije i dalje će gunđati, deklerativno davati podršku Ukrajini, ponavljati mantru o kapitulaciji i sramotnom nagrađivanju agresora, ali u okolnostima "svršenog čina" i sama će pristati na ponuđeni kompromis, tj. povratak svojevrsnog ograničenog suvereniteta kakav je iz ropotarnice hladnoratovske povijesti iznova u međunarodne odnose uveo umjetnik pregovaranja kakav je Donald John Trump. Gunđat će dakako i Kina, jer ako Trumpov mirovni plan uspije, jasno joj je da se DT okreće prema Pekingu i otvara frontu novog i žestokog trgovinskog/carinskog rata koji će također voditi vlastitim umijećem pregovaranja.

ILUZIJA O MIRU

Sve u svemu, radi li se o povratku doktrine ograničenog suvereniteta ili o novom svjetskom poretku, novom geopolitičkom, geostrateškom i sigurnosnom narativu, posve je nevažno. Jedino važno jest to da se Trump show nastavlja. Zato ćemo u danima i tjednima do kraja godine u kontekstu mirovnog plana (ili "iluzije o miru") i dalje slušati o predaji teritorija, demilitarizacijii i trajnom odustajanju od članstva u NATO-u, što su glavni razlozi koje Kremlj navodi za pokretanje rata, a njihovo rješavanje u korist Moskve ključni su ruski uvjeti za prekid sukoba. S druge strane, za Ukrajinu su to bolne "crvene linije" za koje su se borili i ginuli deseci tisuća njezinih vojnika. Formalno odricanje od bilo kojeg od ovih načela težak je kompromis i nosi potencijalno velike političke rizike za ukrajinsko vodstvo na čelu s predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Slušat ćemo i kojekakve "teorije urota" poput one koju potencira The Wall Street Journal (WSJ) kad piše da su Rusi i Amerikanci sklopili tajni dogovor za Ukrajinu! U igri su milijarde i Elon Musk, a Europi su sve dojavili obavještajci. Strategija Kremlja bila je uvjeriti Amerikance da Rusiju vide kao zemlju obilnih mogućnosti, a ne prijetnju.

S obzirom na to da se puno toga mijenja iz dana u dan, s tendencijom daljnje neizvjesnosti oko mirovnih pregovora, parafrazirat ćemo stih iz poznate ET-jeve pjesme "Ne traži ljubav" iz sredine 90-ih: Sve od danas sutra ne vrijedi!