Tri nova zakona koja obuhvaćaju prostorno uređenje, gradnju i energetsku učinkovitost u zgradarstvu izazvala su veliku raspravu u javnosti. Hrvatska komora arhitekata reagirala je na Zakon o prostornom uređenju, a oporba ga je nazvala privatizacijom 2.0. Što je sporno u novom paketu zakona, interpretira li ih se točno - teme su još jedne Špice s Macanom, u kojoj su gostovali potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja i graditeljstva Branko Bačić te arhitekt, urbanist dr. Krunoslav Šmit, profesor na Arhitektonskom fakultetu.

Ministar Bačić podsjetio je da je prijedlogom novog Zakona o prostorom uređenju i Zakona o gradnji objedinjeno sve što nije obuhvaćao postojeći zakon o prostornom uređenju i gradnji, poput energetske učinovitosti u zgradarstvu, čega je predlagatelj Ministarstvo gospodarstva.

- To imamo sve na jednom mjestu u tom posebnom zakonu, koji je sada prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru. Dakle, mi smo se odlučili na dva nova zakona - Zakon o prostornom ređenju i Zakon o gradnji, kako bismo poboljšali sustav prostornog ređenja u Hrvatskoj, učinili ga transparentnim, prije svega zato što od prvog siječnja, kako smo to i najavili, idemo u potpunu digitalizaciju, izradu novih prostornih planova. Napuštamo sustav analognih postojećih prostornih planova, idemo u novi sustav prostornih planova, koji će na drukčiji način, transparentno i jednoznačno, pokriti cijeli prostor Hrvatske - kazao je Bačić, dodavši kako smo sada u situaciji da pojedina oznaka u prostornim planovima kojom se definira određena namjena ne znači isto ako govorimo o Dubrovniku, Vukovaru ili Zagrebu, pa se sada ide u unificiranje svih takvih oznaka u Hrvatskoj.

RAZUMNI ROKOVI

Što se tiče županijskih planova, nastavio je Bačić, oni će biti strateški za prostor županije, za one zahvate u prostoru i projekte koji su od županijskog značenja, iz njega će također direktno ići građevinske dozvole, a cijeli prostor jedinice lokalne samouprave, osim onog dijela koji obuhvaća projekte državnog županijskog značenja, detaljno će se uređivati.

- Naši sugrađani od tih prostornih planova imaju legitimna očekivanja i ta im se legitimna očekivanja u razumnom roku trebaju i omogućiti. To nam je bila jako važna postavka. Htjeli smo ubrzati donošenje prostornih planova tako da, kada se donose prostorni planovi grada i županije, odnosno općine i županije, njihove izmjene ne trebaju ponovo prolaziti kroz strateške procjene utjecaja na okoliš, što je znalo znatno odugovlačiti donošenje tih dokumenata - naveo je Bačić. Najavio je i da će se Zakonom o gradnji potpuno digitalizirati sustav građenja, odnosno podići na višu razinu, uz pojednostavljenje i ubrzanje procedure za izdavanje građevinskih dozvola.

Macan je podsjetio da zakon sad ide u drugo čitanje i da bi trebao biti usvojen do Nove godine, a arhitekt Krunoslav Šmit pritom je naveo da su kao struka htjeli više sudjelovati u izradi rješenja kroz formalna tijela koja su osnovana, no da su imali osjećaj kako im se prezentiraju već gotova, pripremljena rješenja, za koja onda nisu imali prilike dati svoju doprinos da se ona poboljšaju, da se možda koncipiraju na način koji bi ugradio neka iskustva koja arhitekti imaju iz prakse, a koja bi možda mogla biti korisna za taj novi oblik zakona koji se priprema.

- Kolege koji također prate izmjene zakonskih rješenja kažu da se taj naš sustav nekako sa svakom novom verzijom zakona možda čini manje jasan u odnosu prema tome kako je cijela hijerarhija prostornog planiranja postavljena. Ona je otpočetka bila zamišljena na način da imamo generalni, odnosno onaj vrhovni, plan na vrhu, prostorni plan uređenja cijele Republike. Da potom idu i prostorni planovi, regionalni, županijski, kako god ih zvali, da nakon toga ide sustav prostornih planova uređenja općina, odnosno gradova, GUP-ovi i potom urbanistički planovi uređenja. Nekad su postojali detaljni planovi uređenja, to je bio sustav koji je postavio različita mjerila, različite obuhvate u jedan međusobni hijerarhijski odnos, gdje je onaj plan višega reda, kako mi to kažemo, uvijek definirao pravila u koja su se morali ugraditi planovi nižega reda - navodi Šmit.

Zar ne ostaje to tako, upitao je Macan.

- To ostaje najvećim dijelom tako, ali sad su uvedeni još paralelni kolosijeci, paralelni putevi, da se neke prostorne intervencije dogode možda i na drukčiji način, a ne unutar tog sustava. Primjer su vam strateški dokumenti, također su primjer urbanistički projekti, koji su sada uvedeni kao jedan novi. Ovo je element onog časa kad se, ako sam ja dobro iščitao zakon, proglasi javni interes na nekome području, tada se može pristupiti izradi urbanističkog projekta, a taj urbanistički projekt tada više ne mora slijediti one elemente prostornog plana na području u kojem on namjerava provesti intervenciju - kaže Šmit.

Bačić je na to odgovorio da u situaciji kada rješavamo velike infrastrukturne projekte, velike projekte od državnog značenja, koji su definirani i prema Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske iz 2009. i prema Strategiji prostornog uređenja i prema raznim strateškim dokumentima u Hrvatskoj, da njihova realizacija može ići na način da je taj projekt definiran prema državnom planu prostornog razvoja te da direktno iz njega ide građevinska dozvola.

Hoće li biti neki golfovi i neke druge stvari, upitao je Macan.

- Propisano je zakonima koji su objekti od državnog značenja, koji su objekti od županijskog značenja, a koji su objekti od lokalnog značenja. I kad spominjemo urbanistički projekt, on uopće ne zadire u autonomiju jedinice lokalne samouprave. Dakle, urbanistički projekt je jedan oblik prostornog plana. Sada smo imali državni plan prostornog razvoja, imali smo prostorni plan županija, prostorni plan uređenja grada i ispod njega onda generalni urbanistički plan, imali smo prostorni plan uređenja gradova i općina i još urbanističke planove građenja kao trenutno planove užeg područja, odnosno planove nižeg reda - odgovorio je Bačić. Pritom je spomenuo projekt priuštivog stanovanja, u kojemu investitor može biti samo javni investitor, a ne privatna osoba.

Na priuštivo stanovanje osvrnuo se i Šmit.

- Kako smo iščitavali zakon, zaključili smo da je takve zgrade moguće graditi i na područjima izvan građevinskog područja. Vi ste sad rekli da je unutar građevinskog, upitao je Šmit, a Bačić odgovorio da se iznimno može graditi kada javni investitor nema mogućnosti brzo realizirati izgradnju zgrada za priuštivo stanovanje.

PROBLEMI SA ZAKONOM

Šmit je, pak, za ilustraciju problema s novim zakonom naveo dva primjera.

- Jedan je primjer, recimo, područje "Gredelja" u Zagrebu, koje je velik prostor unutar grada Zagreba, za koji se očekuje da će se transformirati. On bi mogao biti jedan od projekata koji bi mogao ispuniti tu kategoriju javnog interesa. Ako smo mi dobro iščitavali taj zakon, a vi mi pomozite ako možda nešto griješim, to bi onda značilo da bi taj projekt, ako se proglasi projektom državnog interesa, tada mogao ići po toj liniji projekata koji, ustvari, i ne moraju više slijediti ono što je propisao generalni urbanistički plan, već se na tom mjestu može realizirati program koji je zamišljen s takvom titulom javnog interesa koja se tom prostoru dodijelila - rekao je Šmit i nastavio:

- Drugi primjer je primjer područja golfa na Srđu iznad Dubrovnika, koji bi isto tako mogao zadovoljiti te kategorije javnog interesa. Ono što mene zabrinjava u tim rješenjima koja su napisana jest činjenica, bar ja tako iščitavam, da urbanistički projekt u tom slučaju nema više, s obzirom na to da on nije urbanistički plan, nego je on jedan akt koji ustvari izdaje Ministarstvo, obavezu sudjelovanja javnosti. Ako nam možete to protumačiti - zamolio je Bačića.

- Urbanistički projekt ne može ići izvan namjene GUP-a. Ako govorimo o GUP-u grada Zagreba ili generalnom planu grada Dubrovnika, urbanistički projekt sadržava namjenu koju bi na tom prostoru donio i urbanistički plan uređenja. Dakle, ne može urbanistički projekt mijenjati temeljnu namjenu u planu višeg reda. Na jednom mjestu objedinjuje stratešku procjenu utjecaja na okoliš, urbanistički plan uređenja i lokacijsku dozvolu. To je isto jedan instrument, urbanistički dokument, planski dokument, koji u svom sadržaju skraćuje put do građevinske dozvole. Ali mora poštovati hijerarhiju višeg plana - protumačio je Bačić.