Nakon više od tri godine izravnog ratnog sukoba između Rusije i Ukrajine, koliko smo bliži ili još uvijek udaljeni od mira, s obzirom i na posljednja događanja oko Trumpova prijedloga mirovnog sporazuma, ali i s obzirom na situaciju na bojišnici - pitali smo prof. dr. sc. Marinka Ogoreca, stručnjaka za sigurnost i predavača na Veleučilištu Velika Gorica.

- Prvo je SAD izišao s mirovnim prijedlogom u 28 točaka, koji je očigledno produkt dvostranih pregovora SAD-a i Rusije kao nastavka rusko-američkog samita na vrhu u Aljasci. Očigledno je taj samit predsjednika Trumpa i predsjednika Putina bio bitna polazna osnovica nakon koje je uslijedio cijeli niz diplomatskih sastanaka u okviru tzv. tajne ili tihe diplomacije. Njihov rezultat bio je prijedlog mirovnog sporazuma, koji je po svom sadržaju strukturiran doslovno kao da je pisan u Kremlju. Nakon toga su čelnici EU-a i ukrajinski predsjednik Zelenski, prilično konsternirani američkim prijedlogom, imali sastanak u Genevi, koji je iznjedrio novi okvirni mirovni plan, gotovo u cijelosti suprotstavljen američkom. Po svemu sudeći, pri izradi navedenih prijedloga mirovnih sporazuma ni jedna strana u sukobu ne namjerava odustati od svojih maksimalističkih stavova o okončanju rata. Sada se radi na novom prijedlogu (u sklopu američko-ukrajinske inicijative) koji bi trebao biti kompromis prihvatljiv i jednoj i drugoj strani. Već sama činjenica da ni jedna od sukobljenih strana ne odustaje od svojih maksimalističkih ciljeva ne ulijeva nimalo optimizma u mogući skori završetak rata ili barem prestanak borbenih djelovanja. Tomu u znatnoj mjeri pridonosi i sama borbena situacija na bojišnici, koja je prilično loša za ukrajinsku stranu. U kojoj bi mjeri revidirani prijedlog mirovnog sporazuma koji trenutno radi američko-ukrajinska skupina mogao rezultirati prihvatljivim kompromisom za obje strane, tek će se vidjeti.

EUROPA BEZ JALTE

Zašto je u svojim planovima za mir u Ukrajini Trump u početku izbjegavao uključiti EU/Europu, a onda nakon oštrih reakcija (Macron: plan treba poboljšati) ipak pristao na reviziju plana i neke ustupke za Ukrajinu da baš sve ne izgleda kao kapitulacija i Zelenskog, ali i EU-a?

- Prema dosadašnjim pokazateljima predsjednik Trump se prema EU-u i pojedinim europskim zemljama ponaša kao prema sekundarnim čimbenicima međunarodnih odnosa i stavlja ih u kontekst izgradnje nove globalne arhitekture međunarodne zajednice. Naime, očigledno se globalna struktura međunarodnih odnosa mijenja u znatnoj mjeri - ideološka i vojno-politička bipolarizacija koja je dominirala drugom polovinom 20. stoljeća zamijenjena je američkim unilateralizmom nakon gašenja Varšavskog ugovora i raspada SSSR-a, ali sada je došlo novo vrijeme za redefiniranje međunarodnih odnosa i restrukturiranje međunarodne zajednice. Sporazum iz Jalte 1945. godine praktično više ne postoji, a nova struktura međunarodne zajednice sve više se uspostavlja na multilateralizmu aktualnih velikih sila, u prvom redu SAD-a kao vodeće svjetske velesile i Kine, koja se profilira kao najmoćniji konkurent i suparnik SAD-u na globalnoj sceni. Na međunarodnu scenu se vratila i Ruska Federacija, kao još uvijek važna politička i gospodarska sila, a sve više u novoj međunarodnoj konstelaciji svoje mjesto traži i Indija. Osim toga fokus novih geostrateških interesnih silnica sve više se preseljava na pacifički prostor, čime se nakon više stoljeća gubi eurocentrični sustav međunarodne zajednice, a Europa postaje prostor sekundarne geostrateške važnosti. Razumljivo da se čelništvo pojedinih europskih država, koje su donedavno bile važni subjekti međunarodnih odnosa (u prvom redu Francuska i Velika Britanija) ne može pomiriti s takvim razvojem globalnih interesnih sfera i činjenicom da postaju drugorazredni međunarodni čimbenici. Sukladno s time, razvijene europske zemlje i EU kao međunarodna organizacija, nastoje zadržati svoju važnost, prije svega intenzivnom potporom Ukrajini, pa u tom kontekstu možemo promatrati i Trumpov pristanak na reviziju početne inačice mirovnog plana.

Kad se pogleda detaljno i prva, a sad i druga prilagođena verzija Trumpova mirovnog plana, stoji li teza da se radi o svojevrsnom povratku doktrine ograničenog suvereniteta iz doba hladnog rata (Brežnjev)? Pod uvjetom, naravno, da Kijev pristane na plan u kojem Ukrajina gubi dio svog teritorija...

- Vjerojatno se ne radi o pokušaju implementacije nekog novog oblika navedene Brežnjevljeve doktrine (mislim da predsjednik Trump ne bi bio ni spreman na tu opciju), ali određenih sličnosti ima. Mora se naglasiti kako predsjednik Trump, koji je cijeli život proveo u korporativnom menadžmentu, nije klasični političar u punom smislu te riječi niti ima previše političkog iskustva za najvišu političku dužnost koju obnaša. Vjerojatno zbog toga on vodi SAD kao što je svojevremeno upravljao svojim korporacijama i na sličan način donosi odluke od dugoročnog značenja (ne samo za SAD). Možemo samo pretpostaviti da je upravo zbog tog razloga i Trumpovo poimanje državnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta, međunarodnih pravnih okvira, nepovredivosti granica i sl. u skladu s njegovim poimanjem uspješnog korporativnog menadžmenta, u kojem nije problem nečega se odreći kako bi se dobilo na drugoj strani. Bitno je ostvariti profit (koji ne mora uvijek biti materijalne ili financijske prirode). S druge strane, za sada ukrajinsko državno vodstvo ne pokazuje ni najmanje da je spremno odreći se teritorijalne cjelovitosti Ukrajine.

Ako Trumpov plan, uključujući i ovaj korigirani, prilagođen i poboljšan prema zahtjevima Ukrajine i EU-a/Europe, propadne, kakav je realno moguć razvoj situacije? Hoće li se u tom slučaju SAD povući i Europi prepustiti da se bavi Ukrajinom i Rusijom? Dokle bi u tom slučaju rat mogao potrajati?

- Ako se i ovaj mirovni plan ne realizira (za što u ovom trenutku postoje ozbiljne pretpostavke) nastavit će se ratne operacije, vjerojatno još intenzivnije i sveobuhvatnije. Ruske snage usvojile su taktiku borbenih djelovanja na koju ukrajinska vojska trenutno nema odgovarajuće rješenje. Radi se jednostavno o premoći u ljudskim i materijalnim resursima koje Rusi koriste tako da istovremeno izvode napadna djelovanja na raznim udaljenim točkama vrlo dugačke bojišnice. Ukrajinci ne mogu jednakim intenzitetom braniti sva područja napada, jer su inferiorniji u ljudstvu i materijalnim sredstvima. Tamo gdje ruske snage uspiju potisnuti ili probiti crtu bojišta, nastavljaju prodor sve dok ih ne zaustave ukrajinska pojačanja koja se moraju povući s drugog dijela bojišta. Onda ruske snage napadaju na taj oslabljeni dio ukrajinske obrane, do probijanja crta obrane i daljnjeg nadiranja. I tako "preseljavaju" pritisak s jednog na drugi dio bojišta, dok Ukrajinci postupno, ali sve više gube svoj teritorij, te preostale ljudske i materijalne resurse. Ako se SAD potpuno povuče iz ovog sukoba i prepusti cijelu pomoć Ukrajini europskim zemljama, onda će se Ukrajina vrlo brzo naći u ozbiljnim problemima. Naime, SAD Ukrajini osim materijalne pomoći u naoružanju i vojnoj opremi pruža obavještajnu i satelitsku potporu u realnom vremenu, te joj pomaže sustavima navođenja, veza i svih drugih oblika komunikacija, za što europske zemlje jednostavno nemaju resurse (uostalom, cijeli NATO se po svim tim postavkama oslanja isključivo na SAD). U slučaju uskraćivanja takve potpore Ukrajini od SAD-a, rat bi trajao još razmjerno kratko i završio sa za sada nesagledivim posljedicama za Ukrajinu, ali i Europsku uniju.

OPCIJA ZA NOBELA

Ako Trumpov revidirani i prilagođeni mirovni plan ipak bude prihvaćen i od Rusije, što onda time dobiva prije svega sama Ukrajina, EU/Europa, naravno i Trump i Putin, ali i NATO, a u konačnici ukupna europska sigurnost i stabilnost na duge staze?

- Ako obje strane prihvate mirovni plan predsjednika Trumpa, vjerojatno bi u razmjerno kratkom razdoblju došlo do gašenja ratnih operacija i borbenih djelovanja duž cijele bojišnice. To bi Ukrajini omogućilo krajnje nužni mir i stvorilo pretpostavke za obnovu teško devastirane infrastrukture. Ako bi se razdoblje mira nastavilo i dalje, vjerojatno bi se stvorile pretpostavke za povratak znatnog broja ukrajinskih izbjeglica koji bi se mogli posvetiti revitalizaciji gospodarskog, socijalnog i političkog života Ukrajine. Takav završetak rata svakako bi bio poraz Ukrajine, europskih zemalja, NATO-a i međunarodnog prava, ali bi pružio mogućnosti članicama NATO-a za redefiniranje i konkretiziranje cjelovitog sustava kolektivne obrane i operativnog funkcioniranja cijelog sustava. Već sada je uočena potreba što skorijeg formiranja zajedničkih, multinacionalnih snaga NATO-a čije bi postrojbe morale biti izdvojene iz nacionalne jurisdikcije pojedinih zemalja u kojima su formirane i čiji su dijelovi nacionalnih oružanih snaga.

Naravno, sve to bi morala slijediti i odgovarajuća zakonodavna potpora u pojedinim zemljama članicama. Bez obzira na to kako rat završio, time bi bila ojačana cijela europska sigurnost i stabilnost za određeno razdoblje, jer svaki rat ima manje ili veće potencijale eskalacije, a ovaj ukrajinski rat ima vrlo visoki takav potencijal. Konačno, ako obje strane prihvate Trumpov mirovni plan i u dogledno vrijeme dođe do prestanka borbenih aktivnosti, predsjednik Trump svakako je zaslužio Nobelovu nagradu za mir.