Ishod klimatskog samita COP30 neće se mjeriti apstrakcijama “treba”, “mora” i “složiti se”, koje su sadržaj više od 150 stranica teksta kojim se progovara na podiju, nego životima. Zemlje u razvoju očekuju utrostručenje financiranja kako bi im se pomoglo u prilagodbi ekstremnim vremenskim uvjetima - mjere poput ponovnog uzgoja mangrova, podizanja obrane od poplava, uzgoja novih usjeva ili skladištenja vode protiv suše - ali taj je jezik dvosmislen, pišu u svojoj analizi novinari The Guardiana, čiji prilog prenosimo u nešto kraćoj verziji, uz neznatne prilagodbe u opremi.

Obećanih 120 milijardi dolara (92 milijarde funti) godišnje do 2035. također se mora usporediti s 360 milijardi dolara, koliko će im, prema projekcijama, trebati. To čini golemu razliku za zemlje s preopterećenim proračunima koje već troše na obranu od klimatskih promjena umjesto na zdravstvo i obrazovanje. Brandon Wu iz Action Aida rekao je: “Deset godina od sada nezamislivo je dugo vrijeme za zajednice koje se sada suočavaju s utjecajima opasnim za život. Osim ako se razvijene zemlje ne pritisne snažno, ova odluka malo što čini, osim što će učvrstiti klimatsku nepravdu u doglednoj budućnosti.”

Uoči COP30 najveća zabrinutost bila je zbog neadekvatnosti nacionalnih klimatskih planova koje su zemlje izradile. Poznati kao nacionalno određeni doprinosi (NDC), prema Pariškom sporazumu, trebali bi se podnositi svake pete godine i trebali bi biti u skladu s obvezom ograničavanja porasta globalne temperature na 1,5 °C iznad predindustrijske razine. No više od 70 zemalja - uključujući Indiju i Saudijsku Arabiju - nije podnijelo ni jedan NDC, a oni koji su primljeni bili su uglavnom neadekvatni. Zajedno bi doveli do globalnog zagrijavanja od oko 2,5 °C, daleko iznad granice od 1,5 °C, i činili bi samo oko šestine smanjenja emisija stakleničkih plinova za koja znanstvenici kažu da su potrebna.

Odgovor COP30 na tu tešku situaciju bio je pristanak na daljnje razgovore o tom pitanju među zemljama koje žele pristupiti. Kina, Indija i druge usprotivile su se bilo kakvoj detaljnoj raspravi o NDC-ima na COP30 ili bilo kakvoj obvezujućoj odluci o njihovoj nadogradnji kako bi bili primjereni razmjerima problema.

Više od 80 zemalja također je predložilo početak rasprava o planu za “prelazak s fosilnih goriva”, provodeći u djelo rezoluciju donesenu na COP28 2023. godine. Prijedlog je bio blag i neke su ga skupine civilnog društva smatrale “slabim” jer je pozivao samo na to da zemlje počnu razgovarati o tome kako bi takav prelazak mogao izgledati, pri čemu bi svaka od njih postavila vlastiti put i prekretnice, bez čvrstog vremenskog okvira i bez prisile. Laurence Tubiana, arhitekt Pariškog sporazuma i glavni izvršni direktor Europske klimatske zaklade, rekao je: “Svaka zemlja mora sama zamisliti kakve politike želi, kakvu ulogu mora igrati i kakve ambicije ima.”

No nakon žestokih sukoba sa Saudijskom Arabijom i Arapskom skupinom, Rusijom, nekim afričkim zemljama i drugim zemljama ovisnim o potrošnji fosilnih goriva, čak je i taj prijedlog sveden na dobrovoljnu inicijativu, o kojoj će brazilsko predsjedništvo izvijestiti sljedeće godine. Johan Rockström, direktor Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime i profesor znanosti o Zemljinim sustavima na Sveučilištu u Potsdamu, rekao je: “Istina je da je naša jedina šansa da zadržimo 1,5 °C unutar dosega smanjenje globalne krivulje emisija do 2026., a zatim smanjenje emisija za najmanje 5 % godišnje. (To) zahtijeva konkretne planove za ubrzanje postupnog ukidanja fosilnih goriva i zaštitu prirode. Nismo dobili ni jedno ni drugo.”

S obzirom na to da su ključna pitanja nacionalno definiranih doprinosa i smanjenja emisija, prelaska s fosilnih goriva i adekvatnosti financiranja za siromašne zemlje predmet daljnjih rasprava oblikovanih u nedovršene zakone ili uključenih u dobrovoljne inicijative, ishod ostavlja mnogo toga predsjedništvu Australije, koja će sljedeće godine biti domaćin COP31 u Turskoj, da ispuni očekivanja.

Asad Rehman, glavni izvršni direktor udruge Prijatelji Zemlje, rekao je: “Stvarnost i razmjeri krize znače da mali koraci naprijed neće biti dovoljni. Svijet mora početi poduzimati velike korake kako bi brzo smanjio emisije. Neću uljepšavati - posljedice će biti zastrašujuće ako se riječi uskoro ne pretvore u djela.”

Formulacija ključnog ishoda sporazuma COP30 bila je najznačajnija: zemlje bi trebale težiti “potpunoj provedbi NDC-a uz nastojanje da postignu bolje rezultate”. Mnogi od onih koji danas doživljavaju punu snagu klimatske krize htjet će vidjeti puno više truda na budućim COP-ovima. (Iz Beléma: Fiona Harvey, Jonathan Watts, Damien Gayle, Damian Carrington/theguardian.com)