Nakon burnog ljeta, politička jesen u Hrvatskoj ovoga se mjeseca ponovo užarila, pa komunikacija vlasti i oporbe u razmjeni međusobnih optužbi poprima nove visine i dubine, u što smo se mogli uvjeriti i u Saboru prošlog tjedna. Događa li se u Hrvatskoj eskalacija negativnih utjecaja ili se umjetno stvaraju povišene tenzije - upitali smo izv. prof. dr. sc. Darija Čerepinka, političkog analitičara i komentatora sa Sveučilišta Sjever.

- U Hrvatskoj se događa i jedno i drugo. Pojedine političke opcije napuhuju probleme tamo gdje ih nema jer nemaju političke programe ni rezultate koji bi im osigurali glasove, što se, uostalom, vidi i u anketama javnog mnijenja. Tu, prije svih, mislim na desne političke opcije s temama koje bude jake emocije, poput bijesa, mržnje i straha, a koje se referiraju na probleme koji u Hrvatskoj ne postoje, odnosno, ako ih i ima, znatno su manje problematični od niza svakodnevnih teškoća s kojima se suočavaju građani Hrvatske. To umjetno podizanje tenzija na temama poput navodnih problema s pojedinim manjinama ili imigrantima, svjetonazorskih pitanja poput zdravstvenog odgoja ili izmišljenih zabrana Thompsonovih koncerata onda dovodi do jačanja negativnih utjecaja koji se pretvaraju u prijetnje nasiljem ili čak i otvoreno nasilje prema pojedinim grupama stanovništva. To nasilje se potom opravdava i jednom kad se normalizira, onda više nije pitanje je li nasilje dopušteno ni protiv koga je nasilje dopušteno. Jednom kad je nasilje normalizirano od političkih, medijskih i crkvenih elita, onda se može upotrijebiti protiv svakog onog tko nije "naš". Onda nastradaju ne samo srpska djeca koja izvode svoje nacionalne plesove nego i hrvatska, ona splitska i zadarska, recimo, jer na nekoj razini oni nisu naši - na navijačkoj ili regionalnoj ili bilo kojoj drugoj.

researchgate.net

Mnogi za sadašnje napetosti u društvu optužuju lijeve političke opcije (SDP, Možemo!), ali i ekstremnu desnicu... Tko snosi najveću odgovornost za situaciju u kakvoj se RH nalazi posljednjih tjedana i mjeseci? Stoji li teza da je na djelu povijesni revizionizam?

- Prozivati lijeve političke opcije za napetosti i val nasilja je smiješno. Odgovornost snosi prvenstveno država, odnosno vlast, jer se nasilje ne smije dopuštati, poticati ni odobravati, bez obzira na to tko ga činio. Čak ni država ne smije poduzimati nasilje prema bilo kome, osim u iznimnim i zakonom dopuštenim situacijama. U suprotnom, države nema ili nije demokratska, dakle Jugoslavija, samo s drukčijim imenom. Vjerujem da se u mjesecu u kojem se prisjećamo nekih od najtežih epizoda Domovinskog rata možemo prisjetiti i razloga koji su doveli do želje za samostalnošću Hrvatske: želje za demokratskom državom koja poštuje ljudska prava i slobode svih svojih građana, neovisno o njihovoj bilo kakvoj pripadnosti, za razliku od države iz koje smo početkom 90-ih izišli.

Teza da je na djelu povijesni revizionizam vezan uz pozdrav "za dom spremni" stoji. Ustavni sud se više puta jasno odredio o tom pozdravu i doslovno ga u svojim odlukama označio kao ustaški pozdrav. Jednako kao i predsjednik Tuđman, čak i premijer Sanader. Relativizirati sve spomenuto nije drugo do revizionizam.

Je li ugrožena stabilnost Vlade, koalicije HDZ-a i DP-a prije svega, s obzirom na sve što se događa?

- Sumnjam. I Vladi i svim zastupnicima većine ne ide se ponovo na izbore. Previše im je dobro u situaciji u kojoj se nalaze, pa će zato do maksimuma pristajati na različite, naizgled trule, kompromise.

Da se dotaknemo i manjina, jesu li njihova prava ugrožena? Kakvo je inače stanje društvene tolerancije u RH, ne samo one međunacionalne?

- Prava manjina trebaju se sagledati na način da manjine trebaju imati istu razinu prava i zaštite kao i većina, bez obzira na to o kakvoj je manjini riječ. Pred Ustavom i zakonima svi bi morali imati iste obaveze i prava. I sad, s jedne strane imate revizionistički skup o Jasenovcu u Saboru, koji se održao, a s druge strane zbog prijetnje nasiljem, otkazivanje problematične izložbe o Dejanu Medakoviću. Očito je da svi nemaju istu razinu prava kad je riječ o pogledima na nedavnu prošlost. Hrvatski sudovi kažnjavali su podizanje tri prsta, a propuštali kazniti isticanje ustaških pozdrava, simbola i obilježja. Dakle, nemaju svi istu razinu zaštite ni odgovornosti, bez obzira na to što mislimo o sadržaju. Ali urušavanje vrijednosti, uključujući i toleranciju, nije samo hrvatski problem. Diljem zapadnog svijeta imamo jednake trendove poticane algoritmima velikih tehnoloških kompanija kojima je cilj urušiti demokratske vrijednosti zapadnih liberalnih demokracija jer im takvi politički sustavi smetaju za bogaćenje i akumulaciju moći. Kada jedan od najbogatijih ljudi na svijetu objavi da je empatija slabost i kad podržava ekstremno desne političke opcije, onda ta poruka dolazi i do naših građana, pogotovo onih koji se o svijetu oko sebe informiraju na internetu. Istraživanja pokazuju kako se zbog takvih tehnološko-političkih faktora stanje demokracije pogoršava diljem svijeta, a najočitije se taj fenomen vidi u trenutačnoj politici SAD-a. Mi smo globalne trendove samo prilagodili našim lokalnim prilikama.

Zaključno, je li ugrožena sloboda govora, izražavanja mišljenja u Hrvatskoj danas? Vaš završni komentar?

- Treba jasno razgraničiti pravo na prosvjed od prijetnji nasiljem. Svatko mora imati pravo prosvjedovati, ali ako se zbog straha od nasilja otkazuju festivali i izložbe, onda je jasno da je država zakazala svima osigurati jednaku zaštitu, što je jedna od njezinih temeljnih zadaća. Ako se bilo tko boji izraziti mišljenje zbog straha da će biti napadnut, prvenstveno fizički, onda je jasno da je njegova sloboda ugrožena. Nažalost, već smo naviknuli da se u Hrvatskoj zakoni ne provode i ne primjenjuju prema svima jednako, pa ne iznenađuje da je takva situacija i u sferi prava na slobodu govora i izražavanje mišljenja. Zakoni su prilično jasni, kao i Ustav. Problem je hrvatsko pravosuđe.