Posljednjih godina, a naročito otkako je počeo ukrajinski rat, stalno se govori i raspravlja o hibridnom ratovanju... Što taj termin, koji neprestano rabe i političari, i mediji, i stručnjaci, i nestručnjaci, zapravo znači, što označava, što ga čini drukčijim od tradicionalnih oblika ratovanja? Drugim riječima, zašto se taj širi koncept suvremenog ratovanja naziva i hibridnim ratom - pitali smo prof. dr. sc. Marinka Ogoreca, stručnjaka za sigurnost i predavača na Veleučilištu Velika Gorica.

- NATO definira hibridno ratovanje kao nekonvencionalni vojni pristup koji uključuje aktivno sudjelovanje specijalnih snaga, upotrebu informacijskih tehnologija u svrhu provedbe psiholoških operacija i zastrašivanja te uporabu nevojnih elemenata s ciljem širenja nesigurnosti i stvaranja unilateralne prednosti okupacijom ili aneksijom određenog područja. Pri tome hibridnu prijetnju čini svaki protivnik koji se u sukobu (istovremeno i unutar bojnog polja) koristi konvencionalnom i nekonvencionalnom taktikom, terorizmom, pa i kriminalnim djelima, s ciljem dostizanja vlastitih političkih ciljeva. Klasični primjer hibridnog sukobljavanja početno je razdoblje rusko-ukrajinskog rata (prije otvorene ruske agresije u veljači 2022.), tijekom kojeg su korišteni različiti oblici sinergije konvencionalnih i nekonvencionalnih oblika ratovanja. Veliku ulogu odigrala je instrumentalizacija ruske nacionalne manjine na prostorima Ukrajine koja je naseljavala u većem broju (kao što su Krim i odmetnute regije Donbasa), što je rusko političko i vojno čelništvo vjerojatno preuzelo proučavajući ratove na prostoru bivše Jugoslavije. Vjerojatno je iz istog izvora preuzeta nužnost "zamagljivanja" početka ratnog stanja, te "zamagljivanje" odgovornosti i involviranosti agresora, kako bi se kreirala slika koja relativizira odgovornost aktera sukoba. Pretpostavka je da se takav koncept suvremenog ratovanja naziva "hibridnim" jer podjednako ima sadržaje i elemente konvencionalnog simetričnog sukoba i razne oblike asimetričnog sukobljavanja, te ostale čimbenike i uzročnike nestabilnosti pojedinog društva, ne prezajući ni od suradnje s organiziranim kriminalom.

ŠPIJUNSKI RATOVI

Hibridne prijetnje sigurnosti, tajne bitke i ideološko nadmetanje posebno su eskalirali u ovodobnoj, digitalnoj areni. U tom kontekstu, argumentacija stručnjaka za nacionalnu sigurnost Marka Totha i bivšeg američkog obavještajca, pukovnika Jonathana Sweeta svodi se na tvrdnje da je ljudska civilizacija već u trećem globalnom sukobu. Stoji li takva teza?

- Ne, takva teza ne stoji. Hibridno djelovanje pojavilo se već na početku tzv. hladnoratovske politike i blokovske polarizacije, koja se razmjerno brzo razvijala nakon Drugog svjetskog rata, a sada je takav "hladni rat" samo povijesna kategorija. U navedenom razdoblju pojam hibridnog sukobljavanja uglavnom je bio sveden na razne oblike tzv. specijalnog rata, pri čemu su uglavnom vođene psihološke operacije i nekonvencionalne nasilne operacije uz veći ili manji tzv. gospodarski rat, koji uključuje trgovinski ili energetski embargo, industrijsku špijunažu, zabranu uvoza ili izvoza i slične aktivnosti na gospodarsko-financijskom planu. Uglavnom su hibridne aktivnosti bile svedene na intenzivnu obavještajno-subverzivnu djelatnost, s vrlo izraženom špijunskom aktivnošću svih strana, koja se nerijetko realizirala kao nesmiljeni "špijunski rat" uz ozbiljne žrtve u obavještajnom miljeu. Naravno, to je razmjerno rijetko izlazilo u javnost, koja je uglavnom bila konsternirana posljedicama pojedine takve situacije. Intenzivni "špijunski rat" u globalnom obavještajnom podzemlju nikada nije ni prestao, samo je mijenjao svoju dinamiku, metode djelovanja, ciljeve i interese, te prema tome taktiku kojom je primjenjivan, a realizira se još uvijek više-manje sličnim tempom. Takva djelatnost ipak se ne može smatrati trećim globalnim sukobom, koji bi podrazumijevao sveobuhvatnu oružanu borbu masovnih sukobljenih oružanih snaga uz primjenu svih postojećih oružanih sustava.

Otkako je ruska vojska izvela invaziju na Ukrajinu, zapadne tajne službe najviše optužuju Moskvu za hibridni rat. Fenomen nije nov, ali metode postaju sve sofisticiranije... Kako funkcionira ruski hibridni rat? Njemački kancelar Friedrich Merz optužio je ruskog predsjednika Vladimira Putina da vodi "hibridni rat" u Njemačkoj...

- U današnje vrijeme, uz već postojeće dimenzije djelovanja, hibridni sukob proširio se i na tzv. virtualnu dimenziju, koja uključuje informatičke sustave i djelovanje u kibernetičkom prostoru. Planeri i operativci hibridnog sukobljavanja sve više uviđaju da su takve operacije vrlo učinkovite u psihološkoj domeni, zbog čega se sve više nastoje realizirati razni oblici manipuliranja javnošću. Te manipulacije uključuju širenje dezinformacija, poluinformacija, glasina i sličnih oblika informacijskog djelovanja, u čemu veliku ulogu imaju senzacionalistički mediji i društvene mreže, koji su vrlo dobra platforma za njihovo širenje (vrlo često nisu ni svjesni da služe u takve svrhe). Dezorijentirano, uplašeno i anksiozno javno mnijenje dobar je materijal za oblikovanje kriznog stanja i učinkovito upravljanje tako izazvanim krizama (u obavještajnom žargonu tako programirane krize poznate su pod nazivom "udarne vijesti").

Jedan od najaktualnijih primjera je pojava dronova, zbog čega su navodno bile blokirane pojedine zračne luke u Njemačkoj i nekim skandinavskim zemljama. Nakon prodora ruskih dronova u poljski zračni prostor počelo je naglo uočavanje nepoznatih dronova nad zračnim lukama u Njemačkoj i skandinavskim zemljama, pri čemu ni jedan od tih dronova nije prizemljen, uništen ili pao u ruke snaga sigurnosti tih zemalja. Nije utvrđeno tko ih je vodio, odakle su krenuli, s kojim ciljem i zadaćom. No rezultat intenzivne medijske kampanje bila je svojevrsna histerija o tim dronovima, koja je u velikoj mjeri senzibilizirala domaću javnost navedenih zemalja. Inače, nema samo Rusija sposobnost vođenja hibridnog informacijskog i informatičkog djelovanja. U današnje vrijeme gotovo sve suvremene zemlje s kvalitetnom informatičkom i informacijskom infrastrukturom imaju te sposobnosti.

Ako je hibridno ratovanje suvremena kombinacija više aspekata, koliko sve to ozbiljno ugrožava sigurnost cijele Europe/Europske unije, da se zadržimo samo na ovom dijelu svijeta, premda bismo mogli ići i šire...? Tko je najviše izložen prijetnjama, i kakvima, u okvirima hibridnog ratovanja danas, koji segmenti društva?

- Hibridno djelovanje usmjereno je na najšire slojeve društva i svoju učinkovitost najbolje ostvaruje u širenju kolektivnog strahovanja, općoj nesigurnosti, nepovjerenju u strukture vlasti i represivne sustave države te otvorenosti širokih slojeva društva za razne manipulacije. Iako hibridno ratovanje podrazumijeva sinergiju konvencionalnih i nekonvencionalnih ratnih operacija, za sada je stanovništvo pojedinih zemalja članica EU-a izloženo uglavnom psihološko-motivacijskim oblicima takvih djelovanja. Obično su glavni ciljevi hibridnog djelovanja ekonomski, socijalno i financijski ranjive društvene strukture, ali i sve ostale skupine koje je moguće lakše izmanipulirati uobičajenim metodama hibridnog djelovanja.

MEDIJSKA SLIKA

Kakvo je stanje u Hrvatskoj, koliko smo i sami, kao država, ugroženi i izloženi aspektima hibridnog ratovanja kakvo je danas? Koliko se i u hrvatskom medijskom prostoru plasiraju iskrivljene interpretacije, dezinformacije i drugi elementi iz arsenala hibridnog ratovanja, i koliko sve to utječe na sigurnost, ali i stvaranje psihoze i ozračja konstantne nesigurnosti...?

- Republika Hrvatska je, jednako kao i sve ostale suvremene države, izložena raznim oblicima hibridnog djelovanja i samim time naše stanovništvo je izloženo manipulativnim oblicima manje ili više profiliranih interpretacija u medijskom prostoru. Nažalost, tome pridonose i pojedini politički subjekti i političke stranke, koji nedovoljno kritično pristupaju namjerno plasiranim dezinformacijama i iskrivljenim interpretacijama konkretnih događaja na međunarodnoj (ali i domaćoj) političkoj sceni.

S druge strane, pokazuje se da je u velikoj većini hrvatsko javno mnijenje prilično otporno na razne oblike hibridnog djelovanja medijskim manipulacijama. Je li to rezultat tradicionalnog nepovjerenja u tzv. mainstream prostor, koji Hrvatima do društvenog, političkog i gospodarskog osamostaljenja u pravilu nije donosio ništa pozitivno, ili je u pitanju nešto drugo, za sada je teško procijeniti. N, kritični odmak od senzacionalistički plasirane medijske slike uvijek je pozitivan pristup analizi informativnih sadržaja, čega se znatan dio hrvatskog pučanstva očito pridržava.