Posljednjih godina, a naročito otkako je počeo ukrajinski rat, stalno se govori i raspravlja o hibridnom ratovanju... Što taj termin, koji neprestano rabe i političari, i mediji, i stručnjaci, i nestručnjaci, zapravo znači, što označava, što ga čini drukčijim od tradicionalnih oblika ratovanja? Drugim riječima, zašto se takav, širi, koncept suvremenog ratovanja naziva i hibridnim ratom? O svemu tomu, o poimanju hibridnog rata danas razgovarali smo s Lucianom Borićem, povjesničarom koji se bavio vojnom tematikom starijih razdoblja, objavio niz osvrta na knjige vojne tematike te pisao i u Magazinu o vojnoj povijesti.

Ustupljeno

- Za razliku od klasičnog odnosno tradicionalnog ratovanja, koje podrazumijeva, kako volim slikovito reći, ratovanje "na terenu", hibridno ratovanje označava kombinaciju vojnih te možda i u mnogo većoj mjeri nevojnih sredstava u svrhu postizanja različitih strateških ili političkih ciljeva, pa i bez nužnog formalnog objavljivanja rata. U hibridnom ratu koriste se raznolike "neizravne" metode sukoba - propaganda, dezinformacije, kibernetički napadi, nijekanje vlastite odgovornosti za stravične postupke, ekonomski pritisci, poticanje društvenih podjela, infiltracija u političke strukture, pa čak i zloupotreba energetskih ovisnosti.

Iako je pojam hibridnog rata nastao u suvremeno doba, hibridne metode ratovanja koristile su se još od davnina - primjerice, mitsko osvajanje Troje s pomoću trojanskog konja. Dakle, već se tada jedan dobro utvrđeni grad, umjesto klasičnim sukobom "na terenu", nastojao osvojiti obmanjivanjem protivnika, pa čak i psihološkim "igricama". Hibridno ratovanje možda bi bilo najbolje svesti na načelo Sun Tzua, kineskog pisca i generala, koje nalaže da vrhunske vještine nisu borba i pobjeda u svakoj bitci, nego slamanje protivničkog otpora bez borbe. Kad je nešto "hibridno", znači da se nešto "spaja", a hibridni rat spaja različite oblike djelovanja - "tvrdu" moć (npr. vojne prijetnje) i "meku" (dezinformacije npr.).

No usprkos zaista brojnim metodama sukoba u hibridnom ratovanju, kako živimo u doba informatičkih tehnologija te im iz dana u dan sve intenzivnije podređujemo naše svakodnevne aktivnosti, većina hibridno ratovanje asocijacijom uglavnom povezuje s kibernetičkim odnosno hakerskim napadima. Koliko ste puta u medijskom diskursu čuli da su "ruski hakeri upali negdje"? Vjerujem da ni za jedne druge hakere niste toliko čuli koliko za ruske, a kako je Rusija i akter aktualnog rata u Ukrajini, mislim da je u tome razlog i zašto je onda pojam hibridnog rata toliko dospio u javni diskurs otkako je rata u Ukrajini. Danas je i protok informacija veći no ikad prije, a tu je onda i veći broj ljudi podložniji manipulacijama i dezinformacijama, što su hibridne metode.

Kao povjesničar, možete li nam reći je li se Hrvatska ikad u svojoj povijesti našla u hibridnom ratu?

- Našla se, naravno, a za to i ne treba ići daleko u povijest. Naime, tu je još uvijek mnogima svježa epizoda Domovinskog rata, kada se Srbija prema Hrvatskoj ponašala kao hibridni akter, a o čemu je odličnu studiju objavio Nikola Brzica u nedavno izdanoj knjizi Suvremeno ratovanje. Asimetrični i hibridni rat u teoriji i praksi, gdje je zaista na nizu primjera pokazao koje je to točno hibridne metode Srbija provodila, a ja ću ovdje navesti samo neke.

Primjerice, operacija Labrador, kada je minirano židovsko groblje i Židovska općina u Zagrebu, u kolovozu 1991., kao i pokušaj dodvoravanja Izraelu u kojem je Srbija nastojala prikazati Srbe i Židove kao usporedive žrtve holokausta, a Hrvate kao neofašiste. Ili, primjerice, činjenica da su "arkanovci" imali opremu izraelskog podrijetla te da su čak i etikete na uniformama bile na engleskom i hebrejskom. To su neki primjeri hibridnih metoda...

Tu je bio i široki plan pod imenom "Opera", koji je protiv Hrvatske vodila Kontraobavještajna služba (KOS) JNA, a cilj djelovanja Opere bio je međunarodna diskreditacija Hrvatske, ali i stvaranje unutarnje nestabilnosti i nesigurnosti. Tu je i hibridna strategija nijekanja vlastite odgovornosti za rat i njegove posljedice, odnosno narativ kojim je Srbija nastojala rat u Hrvatskoj prikazati kao spontanu pobunu Srba u Hrvatskoj i građanski rat, a minorizirati svoju ulogu u usmjeravanju djelovanja JNA, srpskih paravojnih postrojbi i postrojbi lokalnih Srba u Hrvatskoj, te time skinuti svaku odgovornost sa sebe...

Josip Bistrović/CROPIX

Domovinski rat je, dakle, također bio hibridni rat. No uzevši u obzir prije svega slike vukovarske tragedije i činjenicu da je tijekom rata Srbija na svojoj strani imala višestruku vojnu opremljenost, kao i da hibridni rat mnogi asocijacijom prvenstveno povezuju s kibernetičkim, odnosno hakerskim, napadima, rijetkima se Domovinski rat nameće kao hibridni, iako je zaista imao hibridnih metoda. Mnogi Domovinski rat prije vide kao rat u klasičnom smislu, no prostora istraživanju njegovih hibridnih značajki svakako ima.

Hibridne prijetnje sigurnosti, tajne bitke i ideološko nadmetanje posebno su eskalirali u ovodobnoj digitalnoj areni. U tom kontekstu, argumentacija stručnjaka za nacionalnu sigurnost Marka Totha i bivšeg američkog obavještajca, pukovnika Jonathana Sweeta svodi se na tvrdnje da je ljudska civilizacija već u trećem globalnom sukobu. Stoji li takva teza?

- Mogu se složiti da ta teza stoji. Njihove tvrdnje opisuju realnost u kojoj se moćne države danas bore bez formalnog rata - digitalnim, informacijskim i ekonomskim alatima, a to su sastavnice hibridnog rata. Hibridni rat je danas svagdje oko nas, a iako ljudi možda ne znaju definirati hibridni rat, vjerujem da je svatko primijetio neke njegove karakteristike ili ih je bar svjestan. Pa sjetite se samo pandemije koronavirusa, kada su brojne strane kampanje, posebno iz Rusije, širile lažne informacije o cjepivima i Zapadu, s ciljem potkopavanja povjerenja u znanost i institucije. To je isto primjer hibridnog rata. Ili, primjerice, svima znani "botovi" koji na društvenim mrežama "pumpaju" ekstremne stavove kako bi polarizirali javnost...

Dakle, nema tu konvencionalne fronte, ali postoji globalni prostor sukoba, ispunjen kibernetičkim napadima, pa i borbom za tehnološku prevlast (u koju ubrajamo i umjetnu inteligenciju), a tu je onda i kontrola resursa, narativa, javnog mišljenja...

Otkako je ruska vojska izvela invaziju na Ukrajinu, zapadne tajne službe najviše optužuju Moskvu za hibridni rat. Kako funkcionira ruski hibridni rat?

- Rusija je supersila. Ruski hibridni rat je raznolik i funkcionira na dezinformacijskim kampanjama, cyber-napadima, a kako je Rusija bogata energentima, i svoj plin i naftu iskorištava kao političko oružje. Tu je i financiranje proruskih stranaka ili lobista unutar EU-a i, dakako, pokušaj narušavanja jedinstvenog stava EU-a oko Ukrajine.

Kako jedinstveno nazvati taj model na kojem funkcionira ruski hibridni rat, ne bih znao odgovoriti, no znam da Rusija ima dugu povijest hibridnog ratovanja, još od carske Rusije. Bila je tu još toga, primjerice, panslavistička ideja - politička ideja da svi Slaveni tvore jednu etničku cjelinu i da se trebaju ujediniti u jednu državu s Rusijom na čelu. Zatim, u Sovjetskom Savezu poznati "holodomor", odnosno ciljano izgladnjivanje jednoga dijela teritorija, a primjerice i KGB je imao poseban ured za dezinformiranje odnosno plasiranje lažnih teza, čime je napad dezinformacijama praktično institucionaliziran.

Kako se obraniti od hibridnih prijetnji, postoji li učinkovita zaštita?

- Ne postoji učinkovita zaštita jer hibridno ratovanje cilja ljudsku percepciju i koristi se slabostima otvorenih društava. Osim toga, razvoj informatičkih tehnologija, a sada i umjetne inteligencije, mislim da će, nažalost, još samo pojačati i kreirati nove hibridne metode napada. Možda bi se, kada bi se educirao jako velik postotak čovječanstva o hibridnim prijetnjama, smanjili hibridni efekti, napose oni propagandni, no vjerujem da ćete se složiti, i edukacija uvijek kaska za trendovima, odnosno sporija je, i dok se kreira edukacija na zadanu temu, već negdje postoji nešto inovativno i široj javnosti nepoznato. Osim toga, važno je da Europa, a time i Hrvatska, razvija energetsku neovisnost, jer zloupotreba energenata također je jedna od hibridnih metoda.