Na početku svog teksta iz travnja 2023. - Kritika kapitalizma u hrvatskoj konzervativnoj misli - Tomislav Kardum, povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest, konstatira kako "nepovjerenje prema kapitalizmu kroz povijest nisu iskazivale samo lijeve političke opcije, već i razne struje desne političke misli".

Upitali smo autora da nam to malo pojasni, s obzirom na to da je teza vrlo intrigantna, uključujući i sadašnji kontekst, kad mnogi govore o krizi kapitalizma općenito.

- Riječ je o vrlo zanimljivoj i često zanemarenoj dimenziji povijesti političke misli. Kada sam napisao da skepsu prema kapitalizmu kroz povijest nisu iskazivale samo lijeve političke opcije nego i razne struje desne političke misli, želio sam ukazati na kontinentalnu intelektualnu tradiciju, koja se u mnogočemu razlikuje od danas dominantne anglosaksonske.

U Engleskoj je postojao pozitivan odnos prema trgovačkoj aktivnosti i tržišnom natjecanju, te bavljenje trgovinom u ranomodernom dobu nije imalo nisku društvenu reputaciju. Nasuprot tome, većina kontinentalnih društava, ukorijenjenih u feudalnim strukturama, dugo je na trgovinu gledala s nepovjerenjem, kao na nešto što potkopava postojeći društveni poredak i hijerarhiju. Taj kulturni i povijesni kontekst važno je razumjeti jer objašnjava zašto na europskom kontinentu, uključujući i hrvatski prostor, postoji konzervativna skepsa prema kapitalizmu.

Ta skepsa nije proizlazila iz socijalističkog impulsa, nego iz osjećaja da slobodno tržište i neregulirani kapitalizam razaraju tradicionalne zajednice i institucije. Primjerice, u hrvatskom kontekstu to se vidjelo u načinu na koji su tržišni procesi potkopavali tradicionalne oblike solidarnosti poput zadruge, institucije koja je bila ekonomski, ali i društveni temelj mnogih lokalnih zajednica. Kapitalizam je percipiran kao sila koja destabilizira ustaljeni poredak, razara društvenu koheziju i potiče individualizam na štetu zajednice.

Ta linija konzervativne kritike nije nestala, nego u novim okolnostima globaliziranog kapitalizma ponovno postaje aktualna. Današnji oblik kapitalizma često je transnacionalan, odvojen od lokalnih zajednica, što u mnogih konzervativnih mislilaca izaziva zabrinutost.

Zanimljivo je da se ta perspektiva sve češće pojavljuje i u američkoj konzervativnoj misli. Primjerice, filozof i politički teoretičar Patrick Deneen u svojoj knjizi Why Liberalism Failed tvrdi da globalizirani kapitalizam i radikalni ekonomski liberalizam dugoročno potkopavaju društvene institucije poput obitelji i lokalne zajednice. Kad te institucije oslabe, država mora preuzeti njihovu ulogu, što, paradoksalno, vodi do neprestanog jačanja državnog intervencionizma, čega se mnogi američki konzervativci boje.

Drugim riječima, kritika kapitalizma s konzervativne pozicije nije protiv tržišta kao takvog, nego protiv tržišta koje je isključeno iz moralnog i društvenog okvira i postaje sila sama za sebe. To je razlika između liberalne apologije kapitalizma i konzervativnog stava koji ne promatra kapitalizam per se, nego tvrdi da bez ukotvljenosti u zajednici kapitalizam može razoriti upravo ono čemu bi trebao služiti.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Gledajući širu i dublju sliku, u kakvom je stanju kapitalizam danas? Je li njegovo "zlatno doba" prošlo, s obzirom na krize koje su ga pogađale, uključujući i onu američku iz 2008. godine? Drugim riječima, je li kapitalizam izgubio svoj duh, da se referiram na knjigu The Lost Spirit of Capitalism Bernarda Stieglera...?

- Mislim da je odgovor na pitanje o "stanju kapitalizma danas" vrlo ovisan o perspektivi iz koje promatramo, odnosno nema jednog, univerzalnog, globalnog odgovora. Kapitalizam ne funkcionira jednako u svim dijelovima svijeta. Ako gledamo iz američke perspektive, vidljivo je da se i sama struktura kapitalizma mijenja. Primjerice, trenutna američka administracija sve se više odmiče od liberalnog modela globalizacije s početka 2000-ih. Umjesto uvjerenja da je outsourcing proizvodnje najracionalniji izbor, jer tako pokazuje kratkoročna tržišna računica, ponovno jača logika ekonomske i geopolitičke sigurnosti, čega je rezultat jačanje domaće industrije i osiguravanje ključnih proizvodnih kapaciteta unutar vlastitog ili savezničkog teritorija. Upotreba carina više se ne smatra iznimkom, nego legitimnim instrumentom gospodarske i geopolitičke strategije.

Također, teško je zanemariti pad povjerenja u kapitalizam u samim njegovim središtima, osobito među mlađim generacijama u Europi i SAD-u. Za razliku od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, kada je postojao široko rasprostranjen osjećaj ekonomskog napretka i mogućnosti društvene mobilnosti, danas sve više prevladava osjećaj zagušenosti i stagnacije. Veliku ulogu u tome ima sve izraženiji rentijerski karakter suvremenog kapitalizma, prije svega kroz konstantno povećavanje nekretninskog balona, koji mladima otežava stjecanje nekretnine i smanjuje mogućnosti vertikalne mobilnosti.

PEXELS

I da zaključimo s Hrvatskom. Kakvo je stanje kapitalizma danas u Hrvatskoj? Jesmo li zrelo kapitalističko društvo ili još bolujemo od dječjih bolesti tranzicije iz socijalističkog modela ekonomije u slobodno i konkuretno tržište, između ostalog? Stoje li i dalje prigovori o "pogrešnoj implementaciji", odnosno takozvanom kronističkom (ortačkom) kapitalizmu, kakav mnogi (libertarijanci, recimo) i nadalje vide i u Hrvatskoj? Vaš završni komentar?

- Nisam ekonomist, pa ne bih ulazio u tehničke pokazatelje i makroekonomske analize. Neprijeporno je da je Hrvatska danas dublje nego ikada prije integrirana u europsko i globalno tržište, što samo po sebi nije ni dobro ni loše. To je jednostavno činjenica koja oblikuje okvir u kojemu funkcionira domaća ekonomija. Ne bih rekao da se hrvatski oblik kapitalizma bitno razlikuje od kapitalizma u ostalim europskim zemljama. Varijacije u porezima ili javnoj potrošnji za određene sektore postoje, ali to ne mijenja njegovu temeljnu narav, koja je prilično standardizirana unutar EU-a.

Zanimljiv je, međutim, specifičan kontekst hrvatskog tržišta rada i tržišta dobara. Danas svjedočimo prilično paradoksalnoj situaciji: poslodavci imaju pravo uvoziti radnu snagu iz cijelog svijeta zbog navodnog "nedostatka radnika" kako bi se spriječio veći rast plaća. S druge strane, istodobno postoje vrlo visoke carine i regulatorne barijere na uvoz robe izvan EU-a, što znači da potrošači ne uživaju jednaku tržišnu slobodu kakvu uživaju poslodavci kada je riječ o radnoj snazi.

Što se tiče prigovora u vezi s tzv. ortačkim kapitalizmom, mislim da libertarijanska kritika ima realnu osnovu. Klijentelističke mreže, povezanost poslovnih elita i politike te privilegirani položaj određenih “velikih igrača” doista postoje i čine prepreku stvarno konkurentnom tržištu. No istodobno treba reći i da Hrvatska u tom smislu nije izuzetak. Većina kapitalističkih sustava u praksi pokazuje veći ili manji stupanj kronizma. U tom smislu, libertarijanska kritika često podsjeća na marksističku apsurdnu tezu kako “pravi komunizam nikada nije isproban”.