Pauk u Baranji: Umjetnost i poslovanje nisu konkurencija, već partneri koji grade novu tradiciju
UMJETNOST, STRAST I POSLOVANJE NISU KONKURENCIJA, VEĆ PARTNERI KOJI ZAJEDNO GRADE NOVU TRADICIJU...
Premda je teolog prof. Josip Ris, predsjednik Poticajnog odbora, govorio kako je Panonska akademija znanosti i umjetnosti ujedno i povijesna nužnost, proteklih godina sve je ostalo tek na provjeri točnosti te tvrdnje. Ništa se nije dogodilo osim velike najave kako se nešto mijenja u svijesti i razmišljanju. I ostalo je na tome.
Ako me pamćenje dobro drži, profesor Ris je tada govorio: U proteklih deset godina aktivnostima osnivanja vlastite Akademije pridružile su se istaknute osobnosti iz akademskog miljea Bosne i Hercegovine, Mađarske, Vojvodine i naravno Hrvatske... i da, sada je kristalno jasno da je ona znamenita misao velikog Antuna Gustava Matoša: Jadan je narod kad mu pametni ljudi zašute - ostala tek nova fraza za nešto što se nije dogodilo, a trebalo se dogoditi. Zašto nije?!
CRNO-BIJELO U KOLORU
Ali da ne bude sve crno-bijelo, pobrinula se nova četvorka velikih poklonika umjetnosti i kulture te se više puta sastajala i u utorak, 19. kolovoza ove, 2025. u ozračju Doma kulture u Branjinom Vrhu, prigradskom naselju Belog Manastira, održala osnivačku skupštinu, ali sada ne zamišljenog PAZU-a već PAUK-a (Panonske akademije umjetnosti i kulture). Sama ideja potekla je od nekolicine likovnih umjetnika i dizajnera koji su svoju budućnost “osjetili” kroz organizaciju koja bi šire povezala istomišljenike i tako bi stvorili novu snagu zajedničkog nastupa.
Predsjednik PAUK-a, grafički ing. (dizajn) Stipo Benak (Branjin Vrh), pod umjetničkim imenom Šemenjata, kaže:
- Zajedničkim djelovanjem želimo nadići granice pojedine regije, tražeći novi životni prostor. Naš dom je, dakle, međunarodni prostor panonskog krajobraza. Da ovaj poticaj nije bez argumenata, potvrđuje i potreba ovdašnjih umjetnika i kulturnjaka da se okupe oko jedne institucije koja će popuniti nastalu prazninu u životu krajeva koje čini panonski prostor. I zato poslužimo se onom latinskom mudrošću: sine ira et studio (“bez ljutnje i strasti”).
Miroslav Kovač, stručnjak za računalnu umjetnost i nove tehnologije (Darda), koji je iznimno aktivno radio sve vrijeme u Poticajnom odboru, ne propušta naglasiti:
- Umjesto nekakvog sinteznog pogleda u umjetnost i umjetničko, ipak zasnovanih na temeljima i tradiciji metodološkog polazišta, kao i sličnim interpretativnim strategijama, riječ je prije svega o trudu da se i novim naraštajima osigura i uvid u prošlost i da se čvršće vežu uz aktualna društvena zbivanja.
Baš zato i široka panoramska gledanja na umjetnost tek su novi poticaji u novom vremenu usmjereni k odaslanim fenomenima umjetničkog, kao mogući odgovor lokalne, regionalne, ali europske umjetničke i opće kulturne scene.
Korpus domaće i međunarodne umjetničke povijesti umjetnosti nas uporno upozorava kako s razvojem tehnologije spontano teku relevantne promjene i kroz umjetnost i umjetničko na razini multidisciplinarnosti. Stoga smo na izazovnom raskrižju između lokalnog/nacionalnog i internacionalnog modernizma započetog s prvom polovinom 20. stoljeća sve do naših suvremenih tijekova.
Hrvatska povijest umjetnosti zapravo prepoznaje vrijeme između 1898. pa sve do sadašnjeg doba i upozorava kako teku promjene u “krilu” umjetnosti i umjetničkoga. I tu se sada nameće upit: koliko je problem umjetničke periferije prisutan u suodnosu s poviješću cjelokupne domaće i strane umjetnosti.
Možda su lokalni primjeri osobnosti - Andor Weininger, József Angster i Otti Berger - pravi pokušaj sagledavanja minulog stoljeća naše umjetnosti, koji kreće s tim velikim imenima u spretno podudarnom trenutku povijesti. Ima još znakovitih osoba kao što je Saša Benček, Matija Filaković, Josip Balatinac, kao i književnik i povjesničar umjetnosti Milan Kašanin, pa pridošlice u Baranju Mirko Hunjadi te književnik i član HAZU-a Stjepan Tomaš.
Zapravo regija Panonije, u koju temeljno pripada i Baranja, na specifičan se način uklapa u širi kontekst društvenog razvitka, odnosno pripada temeljnim pluralističkim kretanjima srednje Europe. To pak upućuje na veze s iščezlom ostavštinom austrougarskog kulturnog kruga. Taj motiv provlači se najčešće u kazališnim predstavama, ali u glazbenim prikazima s ovih prostora. Stoga je došlo pravo vrijeme da ovo područje šire Panonije napokon dobije svoju umjetničku, ali i kulturnu organizaciju, čija je zadaća očuvati korijene i identitet svih pripadnika koji obitavaju na tom prostoru, zaključuje Kovač.
Dopredsjednik PAUK-a Stipan Vidak, glazbenik iz Duboševice, osvrnuo se na više aspekata umjetničkog s pozicija glazbenog izričaja koji prevladava u ruralnim sredinama kao što je i Baranja:
- Pučki napjevi, kao i pučki plesovi, nažalost ne baštine staru tradiciju gubeći autentičnost i izvornost u vrtlogu brojnih sličnih, ali ne podjednakih plesnih koraka pojedinih plesova iz bogate pučke riznice baranjskih Šokaca, ali i onih drugih. Pa je i to mogući razlog za stvaranje okvira naše Akademije kako bismo spasili sva blaga koja kriju naša sela i riznice kulturno-umjetničkih društava cijele Panonije - napominje Vidak, pozivajući da zajedničkom aktivnošću baštinimo tu iznimno vrijednu glazbenu i folklornu tradiciju, ali tradicijske panonske i baranjske običaje.
PRVI PUT U POVIJESTI
Glavni tajnik Akademije, ak. slikar Nevenko Letić iz Belog Manastira pojašnjava sve barijere koje su bile na putu do osnivanja Akademije, posebno naglašavajući neposrednu aktivnost vezanu uz osnivanje Akademije na širem panonskom prostoru (više država: BiH, Hrvatska, Mađarska, Vojvodina…), započetu s razlogom, nakon što nije pozitivno odgovoreno iz vodeće Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pismo koje potpisuje tada glavni tajnik, akademik Pavao Rudan, od 17. veljače 2016. godine, prenosimo u cijelosti:
- Uprava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti slobodna je zahvaliti na iskazanom interesu za osnivanjem nove Akademijine jedinice u Baranji u skladu s Vašom inicijativom iz Pisma namjere od 22. siječnja 2016. godine. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti uvažava posebnost i značenje Baranje kao zasebne cjeline u političkom, kulturološkom, povijesnom, geomorfološkom i gospodarskom smislu. Načelno podržavajući Vašu inicijativu, uprava Akademije slobodna je sugerirati da se svojim aktivnostima i radom na promicanju postojanja i kulture Baranje, kao važnog dijela hrvatskog društva, uključite kroz djelovanje i rad Akademijinog Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, jer nažalost u ovom trenutku zbog financijskih restrikcija i mjera racionalizacije poslovanja koje se odnose na sve organizacije i ustanove financirane iz državnog proračuna Republike Hrvatske, Akademija nije u mogućnosti pokrenuti postupak osnivanja noveustrojbene jedinice.
Intelektualci koji svakodnevno promiču umjetničku spoznaju ne mire se tako lako s ovim stavom i razmišljanjima, jer napose oni ne vode prema boljitka društva već njegovom stagniranju, a u nekom vremenu i nazadovanju - zaključuje Letić.
Predsjednik Benak nije propustio istaknuti jednu vrlo relevantnu činjenicu:
- Poslije dugogodišnjih napora i raznih prijepora konačno smo uspjeli utemeljiti Panonsku akademiju umjetnosti i kulture. Na razini šireg prostora Panonije, i to dijela Hrvatske/istočna Hrvatska, dijela Bačke/Vojvodine, dijela Mađarske/Podunavlje, dijela Bosne i Hercegovine/Tuzlanski kanton. Cilj i zadaća ove organizacije jest da potiče kulturu i umjetnost najšireg panonskog prostora, da predlaže osnivanje institucija kao infrastrukturu naroda koji tu žive i popunjava praznine u području koje pokriva kao cjelina od velikog društvenog i političkog značenja. To treba postati duhovni parlament ljudima Panonije, uvažavajući različitosti koje evidentno postoje i koje treba, ono što je moguće i logično, pretočiti u zajednički interes. To pretpostavlja ravnopravan položaj u svim sferama života na ovim prostorima. To je osnovno poslanje PAUK-a, čime smo, prvi put u povijesti dobili cjelovitu kulturnu i umjetničku instituciju na koju svaki narod ima pravo, pa tako i mi koji ovdje živimo - naglašava Benak.
- Uzimajući sve u obzir, jedini logični zaključak bio bi: Imamo sve uvjete da pametnim pristupom i dobrom strategijom znatno poboljšamo standard i kvalitetu življenja na našim prostorima. Međutim, treba prihvatiti logiku rada i vlastitog odricanja u ime općega dobra i lagano eliminirati stanje lažnog standarda. Iz moje osobne perspektive, a i ostalih članova Akademije, ima načina da se to ekonomski i duhovno podigne na višu razinu, ali uz uvjet pravednog položaja svih. Ovo vrlo jasno ističem, jer je to temeljno načelo našeg postojanja - zaključio je Stipo Benak.
Stoga treba biti uporan i ravnopravno s drugima mijenjati stanje, prihvaćajući objektivnu poziciju u kojoj se ne smije šutjeti, čuvati zajedništvo i ići k postizanju postavljenih ciljeva, u čemu treba ozbiljno respektirati Akademiju kao vijeće mudraca, kako se to često kaže, pa se sama po sebi, dakle, nametnula ideja za osnutkom Panonske akademije umjetnosti i kulture - institucije koja ima zadaću stvarati sve bolje uvjete za djelovanje, pridonoseći razvitku umjetničke misli na širem planu. I baš zato prostor Panonije, u kojem opstoji i mikroregija Baranja, treba postati društvo umjetnosti i kulture poput drugih dijelova ove regije uključujući naravno i maticu Hrvatsku. Usto, misija Akademije je uključivanje u europske tijekove umjetnosti stalnim poticanjem i sustavnim ulaganjem u nove naraštaje mladih umjetnika čineći tako bitan iskorak u očuvanju svekolike kulturne baštine panonskih krajeva, njezinoj afirmaciji u svijetu. Te bitne odrednice dat će svoj prilog snaženju duhovnog, gospodarskog, političkog i sveopćeg napretka panonskih krajeva u koje bezuvjetno uključujemo i Baranju.
RAZVOJ I NAPREDAK
I baš zato neprocjenjiva je važnost kulturne baštine ovog prostora, njezin skup materijalnih i nematerijalnih dobara koja su naslijeđena od prethodnih naraštaja ili su pak nastala u sadašnjosti, a imaju posebnu vrijednost za ljude koju treba sačuvati za buduće naraštaje. Dakle, Akademija uključuje sve što svjedoči o načinu života, običajima, znanju i stvaralaštvu naroda s ovog prostora, a sve to može biti materijalna (građevine, spomenici, umjetnička djela) ili nematerijalna (običaji, tradicija, folklor) baština. Zato čuvajmo te vrijednosti koje nas trebaju nadahnjivati i stalno pokretati naprijed, s novim idejama i novim vizijama.
