Kakva je zapravo danas percepcija kapitalizma u svijetu? Ako je kapitalizam po mnogima najbolji od svih ekonomskih i društvenih sustava, koje i kakve promjene doživljava posljednjih recimo desetak godina, koliko u pozitivnom, toliko i u negativnom smislu? Na ta i neka druga pitanja, odgovara izv. prof. dr. sc. Ivor Altaras Penda sa Sveučilišta Libertas:

- Pitanje o percepciji kapitalizma jedno je od najtežih i najzanimljivijih koje se danas može postaviti. Kapitalizam nije samo ekonomski sustav već je civilizacijski okvir koji već više od dva stoljeća oblikuje način na koji ljudi rade, troše, misle i zamišljaju budućnost. Stoga o njemu ne možemo govoriti jednoznačno: percepcija kapitalizma ovisi o tome tko ga promatra, iz koje pozicije i s kojim iskustvom. Ako bismo željeli dobiti globalnu sliku, trebalo bi provesti reprezentativno istraživanje koje bi, uza sve svoje metodološke nedostatke, dalo bar konture suvremenih stavova. Ipak, ono što znamo jest da kapitalizam ne izaziva samo ekonomske nego i duboko emocionalne reakcije; od divljenja do odbojnosti, od osjećaja slobode do osjećaja otuđenja. U posljednjih desetak godina kapitalizam se našao pred višestrukim izazovima: financijske krize, digitalna revolucija, globalna nejednakost i značajne geopolitičke promjene u kojima se evidentno događa zamjena jednog hegemona drugim, što sve zajedno potiče pitanja o njegovoj dugoročnoj održivosti. S jedne strane, svjedočimo sustavu koji se pokazuje iznimno otpornim i prilagodljivim, dok s druge osjećamo da su se njegovi temelji promijenili - da kapital više ne cirkulira kroz tvornice, nego kroz algoritme i podatke, da rad više nije samo ekonomska kategorija nego i pitanje identiteta i dostojanstva. Osobno smatram da je kapitalizam danas prije svega zrcalo ljudske civilizacije, sa svim njezinim postignućima, proturječnostima i moralnim dilemama. Upravo ta sposobnost da stalno izaziva rasprave i preispituje vlastite granice čini kapitalizam toliko intrigantnim, ali i toliko moćnim sustavom.

Može li se zaključiti da kad je kapitalizam u krizi (sjetimo se primjerice 2008., ali i sadašnje situacije), da je onda ujedno i kriza demokracije? Puno je toga naime napisano na temu krize kapitalizma jučer, danas i sutra, što Vi o svemu tome mislite?

- O krizi kapitalizma govori se gotovo od njegova nastanka. Povijesno-sociološka literatura obiluje autorima koji su mu posvetili duboke i pronicljive analize: Karl Marx, Rosa Luxemburg, John Maynard Keynes, Karl Polanyi, Joseph Stiglitz i Thomas Piketty, da spomenem samo neke. Ako krizu kapitalizma povezujemo s krizom demokracije, valja istaknuti da je upravo odlika demokratskih društava to što o toj krizi smijemo slobodno raspravljati i pisati - što nije bio slučaj u autoritarnim i totalitarnim sustavima, u kojima se o državnom poretku govorilo isključivo u superlativima, sve dok se, često u krvi, nisu urušili. Danas svjedočimo dvama istodobnim procesima: s jedne strane, čovječanstvo nikada nije raspolagalo tolikim bogatstvom i proizvodnim mogućnostima, a, s druge, društveno raslojavanje ponovno postaje ozbiljan izazov. Povijest poznaje i veće nejednakosti - robovlasništvo je najekstremniji primjer - ali to ne može biti utjeha za današnje doba. Upravo u sposobnosti demokracije da te probleme prepozna i o njima otvoreno raspravlja, vidim njezinu najveću snagu.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Zašto mase ljudi u pojedinim zemljama zapadnjačkog sustava demokracije favoriziraju socijalizam, a prosvjeduju protiv kapitalizma? Nedavna Gallupova anketa pokazuje kako tek nešto više od polovine Amerikanaca pozitivno gleda na kapitalizam, znatno manje nego u 2021. godini...Vaš komentar?

- Čini mi se da je u velikoj mjeri riječ o političkom marketingu, a manje o stvarno promišljenim stavovima. Što uopće znači "favorizirati socijalizam"? Ako se pod tim misli na očekivanje jače socijalne države, to treba jasno reći - no to ima svoju ekonomsku cijenu u obliku visokih poreznih opterećenja i odgovornosti za racionalnu javnu potrošnju. Istodobno, valja se zapitati bi li građani Sjedinjenih Država uistinu željeli iskusiti socijalizam sovjetskog ili kineskog tipa. Oni koji zazivaju takve modele trebali bi prije svega razjasniti što točno pod tim pojmom podrazumijevaju. Podsjećam da je kapitalistička Amerika 1933. pokrenula New Deal - program u kojem je država svjesno preuzela gospodarsku inicijativu, i to radi pokretanja tržišta rada i općeg ekonomskog ciklusa. Istodobno, Europa je svjedočila usponu Hitlerove Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP). Ti paralelni događaji trebali bi nas podsjetiti koliko su pojmovi "socijalno" i "socijalističko" različiti i kako ih nikako ne bi trebalo brkati.

Kakvo je stanje kapitalizma danas u Hrvatskoj? Jesmo li zrelo kapitalističko društvo ili još bolujemo od "dječjih bolesti" tranzicije iz socijalističkog modela ekonomije u slobodno i konkuretno tržište, između ostalog?

- Moj zaključak je jednostavan: u Hrvatskoj ne živimo u kapitalizmu, bar ne u njegovu izvornom smislu. Oko tri četvrtine našeg gospodarstva na ovaj ili onaj način povezano je s državom. Mnogi naši takozvani poduzetnici bez državnih ugovora i natječaja ne bi mogli opstati. To nije kapitalizam, nego dogovorna ekonomija koja se temelji na stranačkoj i interesnoj pripadnosti, a ne na poduzetničkoj izvrsnosti. Mentalno još uvijek živimo u paradigmama prošlih vremena, nesvjesni da upravo takav mentalitet zatvara prostor budućnosti.

Najbolji pokazatelj toga jest demografska slika Hrvatske. Bojim se da su devedesete bile naš labuđi pjev - trenutak kada smo imali snagu, viziju i vjeru u vlastite potencijale. Danas, ako želimo budućnost, moramo ponovno probuditi taj duh, ne kopirajući tuđe modele, nego stvarajući kapitalizam i društvo koje će biti hrvatsko po mjeri, utemeljeno na radu, znanju i odgovornosti.