Ako socijalizam svedemo na komuniste, a kapitalizam na kapitaliste, onda oni imaju brojne sličnosti. Jedna je u tome što se ni jedan ni drugi ne mogu spasiti od samog sebe, kako bi rekao Bernard Stiegler. To je posljedica kada vlast obnaša interesno povezana grupa koja se, u bilo kojem sustavu, ponaša kao klika - jednopartijska ili višestranačka. To je način funkcioniranja vlasti prema modelu: Mi znamo što je narodu potrebno, i to ćemo učiniti! Upravo takve vlasti su socijalizam dovele u slijepe ulice, dok kapitalizam korača, formalno različitim, a u stvarnosti nerijetko sličnim stazama - kaže prof. dr. sc. Mirko Štifanić, hrvatski sociolog i publicist, te dodaje:

- Druga je sličnost u tome što su vlasti u oba sustava uspješne u stvaranju građana zombija. Socijalističke vlasti u tu su svrhu apsolutizirale "lijevu" ideologiju i tome odgovarajuću "lijevu kulturu" i sve ostalo po modelu - lijevo, lijevo, lijevo, dok je kapitalizam "uspješan" u stvaranju zombi građana, primjerice, u sklopu zombi kulture masovnog konzumerizma s nakanom da će to zadovoljiti narod i spasiti povlašteni odnos egoističke klase. Opasnost je u tome što je "zombijski narod" temelj "zombijske države" - krvožednog stvorenja bez mozga i bez duše, koje ima samo nagon da proždire i uništava, kako ističe Sergej Lebedev.

U aktualnim uvjetima lijevo-desnih podjela, što je svojevrsna magla, potrebna je otrežnjavajuća analiza nekadašnjeg socijalizma i aktualnog kapitalizma. Naime, važno je znati da je socijalizam bio sustav koji je omogućio tranziciju u totalitarističke sustave. Ne samo Sjeverne Koreje nego i u susjednim zemljama. Važno je na vrijeme shvatiti da, osim socijalizma, ni liberalni kapitalizam nije samo benigni sustav, nego da može biti pogodan za tranziciju u totalitaristički sustav, pa i kao zametak "države zla"?

O HRVATSKOJ...

- Analizom stanja u našem društvu bave se, osim tzv. libertarijanaca, i novinari te znanstvenici koji stanje prikazuju navodno profesionalno, a u biti lažno i zlurado, primjerice, kao "dno dna". Ili Hrvatsku prikazuju kao zemlju u kojoj se ne poštuju ustavna prava i slobode, izražavanje drukčijeg mišljenja, ljudska i manjinska prava, pa i kao zemlju koja navodno ni u čemu nije napredovala u odnosu prema devedesetim godinama prošlog stoljeća. Ili da se pod maskom kapitalizma opet radi o "novoj ustaškoj državi". U biti takvi hrvatski autori pokazuju istu pristranost kao i strani kolege koji ono što se događa sporadično, prikazuju kao glavno i "ekstremističko" obilježje suvremene Hrvatske.

Sjetiti se treba negativnih posljedica "dječjih bolesti" hrvatske tranzicije devedesetih godina 20. stoljeća. Pritom je važno spomenuti da je nakon povijesne pobjede nad agresorom u Domovinskom ratu prvi na to upozorio akademik Josip Županov u knjizi "Poslije potopa" istaknuvši da su vrhuške HDZ-a na nacionalnom te vrhuške SDP-a i IDS-a na "svojem terenu" razvijale politički kapitalizam, pri čemu su dominirale političke veze i poznanstva, a ne tržišni principi. Takvog "kapitalizma" ima i danas.

O CILJU SUSTAVA

- Za domaći sustav cilj bi trebao biti (iz)graditi Hrvatsku kao "državu dobra" i sprječavati uspon "države zla". Jer "vrijednosti" i ciljevi ove potonje znače upozorenje da oni koji misle zlo Hrvatskoj postoje te da treba prepoznati opasnosti koje predstavljaju. Naruku im ide iskrivljeno prikazivanje podjela u Hrvatskoj na desno - lijevo. U vezi s time profesorica Sanja Barić, govoreći o Ustavnom sudu, rekla je ono što je opća slika Hrvatske. Naime, ona upozorava da se već dugi niz godina fokusiramo i reduciramo stvarnost na samo jednu razdjelnicu - ili desno ili lijevo. Međutim, puno je važnije nekoliko drugih elemenata; stručnost, radna etika i osobne karakteristike. Prof. Barić primjećuje kako je mnogima najvažnije pokazati tko je na kojoj strani te smatra kako je to pogubno za bilo koje društvo.

O MOGUĆNOSTIMA...

- Važno je shvatiti da je vrijeme za upornu i trajnu borbu onih koji žele živjeti prije svega demokraciju u sustavu koji se zove kapitalizam. Jer ono što je u njemu pozitivno može biti zametak Hrvatske kao "države dobra". Ona bi bila najbolje mjesto u kojem se poštuju ustavna prava i slobode, dok se njihova zlouporaba od radikalnih skupina i pojedinaca sankcionira te razvija kultura građanskog aktivizma i društvene kohezije. Važno je, kako ističe profesor Josip Mihaljević, da počnemo cijeniti slobodu govora, njegovati debatu s protivnikom, da ne možemo jedni na druge gledati preko ciljnika i pucati na sebe međusobno. Važno je shvatiti da aktualni (kapitalistički) sustav može još onoliko trajati koliko se navedenim vrijednostima uspije prilagoditi, odnosno ako odustane da se sve navedeno prilagodi njemu. U takvim uvjetima i oni kojima je danas dobro i onima kojima je loše trebaju sebi postaviti pitanje kakva nas budućnost očekuje.

U sadašnjem stanju i uvjetima Hrvatska ima dvije mogućnosti - ili nastaviti s chamberlainizmom, tj. kulturom popuštanja prema akterima kulture zla, jer navodno ne rade "o glavi" aktualnom sustavu, ili istraživati nove i efikasne načine suprotstavljanja ovoj ugrozi čiji akteri svoje djelovanje nastoje prikazati samo kao navodno korištenje ustavnih prava i sloboda. Pritom treba shvatiti da ni hrvatski model kapitalizma, kao ni dugo hvaljeni švedski model, kojem je ovaj naš sličan, sam po sebi nije imun na (ne)skrivene destruktivne pojave i procese. Ako se to ne shvati, i naš sustav može biti sve pogodniji za uspon - "države zla".