Međunarodna zajednica: Ključno je da velike sile obnove dijalog
Premda nije riječ o formalno definiranom entitetu u strogom međunarodnopravnom smislu poput države ili međunarodne organizacije, međunarodna zajednica se razumijeva kao socijalni fenomen koji istovremeno ima i pravnu relevantnost - kaže doc. dr. sc. Ivan Kraljević sa Studija politologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, te dodaje:
- U politološkoj i pravnoj literaturi ovaj se pojam koristi kada se govori o kolektivnim interesima čovječanstva i normama koje nadilaze interese pojedinačnih država. U teorijskom smislu, međunarodna zajednica je diskurzivni konstrukt, odnosno alat moći kojim se proizvode značenja, oblikuju norme i legitimiziraju političke odluke. U praksi, pojam često funkcionira kao retoričko sredstvo koje služi opravdavanju konkretnih političkih stavova, intervencija i interesa na međunarodnoj sceni. Međutim, njegovo značenje varira ovisno o kontekstu. Istina je kako se pod međunarodnom zajednicom najčešće misli na dominantne globalne aktere, ponajprije tzv. Zapad, koji raspolažu političkom, ekonomskom i vojnom moći da utječu na događaje unutar pojedinih država.
Zašto je međunarodna zajednica danas podijeljena? Nalazimo li se u najopasnijem trenutku za svjetski mir od završetka Drugog svjetskog rata i tko snosi odgovornost za to?
- Danas ne postoji jedinstvena međunarodna zajednica. Taj pojam sve više gubi na značenju jer je svijet postao multipolaran, duboko podijeljen i bez jasne vizije zajedničke budućnosti. Najznačajnije svjetske sile SAD, Kina i Rusija vode bitku za globalni utjecaj. Neosporno je da se cijeli globalni poredak trenutno redefinira. Fragmentiranost međunarodnih odnosa osobito se očituje u multilateralnim institucijama poput Ujedinjenih naroda, koje su sve više paralizirane zbog sukoba interesa među velikim silama koje se međusobno blokiraju (primjerice, korištenje veta u Vijeću sigurnosti). Stoga nije pretenciozno reći kako se međunarodna zajednica doista nalazi u jednom od najopasnijih trenutaka od završetka Drugog svjetskog rata. Odgovornost leži na svima! Ključno je da velike sile obnove dijalog, reformiraju međunarodne institucije i vrate povjerenje u kolektivnu sigurnost. Bez toga mogućnost šireg sukoba nije isključena.
Kakav je položaj Bosne i Hercegovine u međunarodnoj zajednici posljednjih godina? Ima li BiH vanjsku politiku i sposobnu diplomaciju te koliku ulogu u svemu ima visoki predstavnik Christian Schmidt?
- Uskoro će se navršiti punih 30 godina od uspostave "daytonskog" ustroja Bosne i Hercegovine. Njezin međunarodni položaj višedimenzionalan je i kompleksan. Iako je članica brojnih međunarodnih organizacija te godinama prima značajnu financijsku pomoć izvana, BiH je i dalje previše oslonjena na strane aktere i funkcionira kao svojevrsni (polu)protektorat. Visoki predstavnik ima specifičnu i kontroverznu poziciju. Njegove odluke, posebno one donesene bez šire političke i javne potpore, dodatno produbljuju unutarnje podjele i učvršćuju dojam kako ključni politički procesi dolaze "odozgo", umjesto da se razvijaju iznutra. Time se usporava političko sazrijevanje domaćih institucija i obeshrabruje prijeko potrebna odgovornost izabranih političkih lidera. Bosna i Hercegovina još se uvijek nije profilirala kao država s jasnim vanjskopolitičkim identitetom. Njezina vanjska politika ostaje fragmentirana, često improvizirana i bez dosljedne strategije. Iako politički lideri načelno podržavaju euroatlantske integracije, u praksi ta podrška ne rezultira konkretnim i usklađenim djelovanjem. Postoji formalna diplomatska mreža, ali su njezini stvarni kapaciteti ograničeni. Diplomatska aktivnost onih koji nastupaju u ime BiH često ne služi zaštiti državnih interesa, već promociji nacionalnih, pa čak i privatnih ciljeva. Nedostatak strateškog vanjskopolitičkog konsenzusa onemogućuje BiH da se nametne kao kredibilan, učinkovit i prepoznat međunarodni akter.
Na redovitom zasjedanju Opće skupštine UN-a čujemo pozive na zajedništvo i mir, no istovremeno svjedočimo rastu globalnih problema i sve manjoj suglasnosti. Prevladava li moć interesa nad snagom diplomacije?
- Da, može se reći kako u današnjem trenutku prevladava moć interesa nad snagom diplomacije. Nažalost, diplomacija je sve rjeđe služi kao sredstvo iskrenog dijaloga i traženja rješenja za otvorena globalna pitanja, a sve češće postaje instrument PR strategija i medijskog upravljanja. Ako smo pozorno pratili Opću debatu u razdoblju od 23. do 29. rujna, mogli smo primijetiti da su govori svjetskih lidera uglavnom bili ponavljanje poznatih stavova, bez novih ideja ili konkretnih prijedloga. Nije bilo puno sadržaja koji bi ukazivao na spremnost za kompromis i zajedničko djelovanje. Sve to ukazuje na činjenicu kako se međunarodni poredak nalazi u prijelaznoj fazi. Tradicionalni modeli suradnje su zastarjeli, a novi još nisu definirani. Diplomacija se mora prilagoditi realnosti novog, multipolarnog svijeta u kojem su interesi sve raznolikiji, a jedinstvo sve teže dostižno.
Što s priznanjem Palestine? Je li riječ o simboličnom činu ili koraku koji može donijeti konkretne promjene?
- Situacija je beskrajno zapetljana. U prvom redu palestinska država ne postoji kao funkcionalna jedinica. Nema jedinstvenu vladu, teritorijalno je fragmentirana i podijeljena između dviju suprotstavljenih političkih frakcija, od kojih je jedna izrazito radikalna. Priznavanje Palestine u ovom trenutku nema kapacitet zaustaviti rat u Gazi. Većina međunarodne zajednice, uključujući i UN, deklarativno priznaje Palestinu, ali se u praksi time malo što mijenja. Riječ je prije svega o simboličnom činu koji nema izravnu snagu na terenu."Srljanje" pojedinih lidera u priznavanje Palestine, bez konkretne strategije za mir, predstavlja paradoks koji ne vodi stvarnom rješenju. Cijela situacija na Bliskom istoku odražava ozbiljan deficit vizije, razuma i odgovorne međunarodne politike.
