Srbija ima više naoružanja od Hrvatske. Razlog za to su golema ulaganja u obranu koje forsira tamošnji predsjednik Aleksandar Vučić, te za balkanske prilike iznimno snažna vojna industrija koja korijene vuče još iz Jugoslavije. S druge strane, i Hrvatska puno ulaže u oružje, što iz vlastite inicijative, što kao članica NATO saveza, koja mora povećati udio izdvajanja za obranu u BDP-u prvo na tri, a uskoro na pet posto. Dobra prilika za usporedbu oružanih snaga dviju zemalja pružila se ovo ljeto, kada su obje održale svoje vojne parade i pokazale čime raspolažu. O tome su u prvom jesenskom podcastu "Špica s Macanom", koji vodi poznati stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan, razgovarala dva ugledna vojna analitičara - Aleksandar Radić iz Srbije i Igor Tabak iz Hrvatske.

VELIKE PARADE

Radić je naglasio da "Srbija sada ima ofenzivne kapacitete koje ranije nije imala":

- Sada jedina u regiji ima rakete dometa 300 kilometara. Izraelski Plus. Ofenzivni kapacitet je jako važan za svaku vojsku i Srbija je tu otišla dosta daleko. Ima i dronove koji mogu preletjeti 250 kilometara. Ono što je tu možda i najvažnije je to da Srbija ima jako razvijenu vojnu industriju. To je njezina specifičnost u širem području jugoistočne Europe. Proizvodi sve klase borbenih oklopnih vozila. Od onih teških nekoliko tona pa do onih preko 36 tona. Dio tih sredstva se i serijski proizvodi, a dio se samo pokazuje na sajmovima. Srbija može proizvoditi streljivo raznih kalibara. I za pješaštvo i za topništvo. Proizvodi i rakete i višecijevne lansere raketa. Proizvodi i haubicu od 155 milimetara. Ali definitivno se na paradi koje se zvala "Jedinstvo" išlo metodom da toga bude više nego kod Hrvata. Vojska Srbije napravila je neobičnu veliku paradu, čak neprirodno veliku za taj tip događaja - rekao je Radić.

Tabak je naglasio da je hrvatski mimohod bio strukturno drukčiji:

- To nije bio samo vojni mimohod. U onom što je pokazano bilo je bar pola sredstava koja nisu spadala u vojsku, nego u unutarnje poslove, u resor civilne zaštite, vatrogastva, traganja i spašavanja. I još puno drugih stvari mimo vojske. Makar se cijelu stvar reklamiralo kao vojni mimohod, on je to bio samo dijelom. To je dobra slika pravog stanja u Hrvatskoj. Osim toga, ako se dvije parade žele usporediti, treba reći, istini za volju, nije tu bitno samo pitanje brojeva, količine vozila. U Beogradu se vidjelo i puno čitavih dijelova oružanih snaga koje Hrvatska ili nema ili ih ima, ali su jako slabi. Od protuzračne obrane raznih dometa pa do u krajnjoj liniji i ratnog zrakoplovstva koje nisu samo Rafalei, koji uostalom tek trebaju postati operativni. Dok s druge strane Srbija ima operativno nadzvučno borbeno zrakoplovstvo, kao i transportno. Naravno, Hrvatska je u potpuno drukčijem kontekstu od Srbije, i kao NATO članica i kao članica EU-a. Ali kada gledaju snage jedan na jedan, onda to nije isto - rekao je Tabak.

Dodao je da je obrambena industrija doista nešto čime se Srbija trenutno može pohvaliti. Ali temelji toga nisu samo što se sada događa u današnjoj Srbiji. Jer ona je uspjela prije tridesetak godina prisvojiti golemi dio federalnog jugoslavenskog sustava. Da ne spominjemo da je cijela istraživačka glava tog sustava bila, ali i ostala u Beogradu. To je nešto što puno država u regiji nastalih iz bivše Jugoslavije itekako osjeća kao manjak. Osjećaju da smo plaćali ono čime se sada Aleksandar Vučić hvali. To je nešto s čime Hrvatska ima velikih problema. Mi nastojimo nadoknaditi puno tih stvari koje su već jednom bile rađene. I sada ih treba raditi isponova. Recimo, proizvodnju streljiva koja je nama bolna rana, a koja je otišla na razna druga mjesta, a hrvatski porezni obveznici su ih plaćali tada baš kao što danas plaćaju vlastitu nacionalnu obranu - naglasio je Tabak.

Ustupljeno

Radić je dodao da je od 2016. počela modernizacija Vojske Srbije, te da su u tom procesu milijarde dolara i eura otišle na razna mjesta:

- Ali i u domaću industriju. Mora se ipak reći da ovo što ona sada nudi nije nasljeđe bivše Jugoslavije. I s njime nema dodirne točke. Točno je da je Srbija prvih desetljeća nakon rata proizvodila uglavnom ono što je proizvodila u Jugoslaviji. Ali u međuvremenu su niknule nove tvornice. Na Paradi u Beogradu najveći dio onoga što se tamo vidjelo proizveden je u jednoj potpuno novoj tvornici "Obrambeni složeni sistemi", koja je pokrenuta tamo gdje nikada u vrijeme bivše Jugoslavije nisu postojale tvornice. Došle su i nove generacije inženjera. Srbija sada proizvodi sredstva ratne tehnike koja više nemaju jugoslavensko nasljeđe. Ta se tehnologija bazira na uvozu, uglavnom na zapadnim tehnologijama s ruskom komponentom - rekao je Radić, te kao primjer naveo borbeno oklopno vozilo Lazar3M, koje Srbija uvodi u pješaštvo, a čiji je hrvatski ekvivalent Patria uvezena iz Finske.

Tabak se pak prisjetio što se događalo kada je Hrvatska najavila da će kupiti rakete slične onima koje je sada nabavila Srbija:

- Nije to baš tako jednostavna priča. Bilo je govora o raketama dometa 300 kilometara. Ako se sjećate, kada je Hrvatska samo natuknula da bi razmišljala o sličnim raketama koje bi se ispaljivale iz sustava HIMARS, koji ćemo valjda kupiti u jednom trenutku, preko Drine je bila golem buka oko toga što se sve misli time gađati, koji su to ciljevi, koja je motivacija. To je ta propaganda koja neprekidno ide. S druge strane Hrvatska se orijentira prema NATO savezu jer smo članica. Tu baš nije bilo puno oslonca na Ameriku, posebno ne posljednjih godina. Oni jesu najveći partner, ali velike su kupnje išle od Finaca, kao u slučaju Patrije. Od Amerikanaca je kupljeno ili dobiveno kombinacijom donacije i doplate dosta robe koja je kod njih bila u otpisu. Recimo, borbeni helikopteri Kiowa Warrior, pa Bradleyi koje je trebalo prvo obnavljati prije nego što budu za operativnu uporabu. Kada jednom budu u Oružanim snagama, oni će biti super. I u Ukrajini se vidi koliko je to dobro vozilo. Ali smo od Amerikanaca od nove tehnike kupili samo Black Hawkove. I to je počelo primanjem donacije, a onda bismo dokupili dodatne letjelice za eskadrilu - rekao je Tabak. Dodao je da se u javnost pustila informacija da će Hrvatska od Amerikanaca kupiti "te moderne višecijevne bacače raketa, taj famozni Himars".

RAZJEDINITELJ

Radić je primijetio da je u Srbiji na djelu ekstremna politizacija kada je u pitanju modernizacija Oružanih snaga:

- Parada u Beogradu nije bila za građane. Na nju su mogli ući samo ljudi koji su partijski kadar. Napravili su popis jedne grupe nas koji smo bili do te mjere nepoželjni da su naše fotografije dali pripadnicima Vojno-sigurnosne agencije (VBA) i Kriminalističko-istražne grupe. I zapovjedili su da ako nas vide, da nas odmah uhite. Uglavnom, bilo je više vojske nego što je bilo publike. Ali sama parada je bila veća od hrvatske - rekao je Radić. On je naglasio da je način na koji Srbija kupuje oružje kaotičan i isključivo u funkciji politike.

- Srbija je kupila dronove iz Kine. Kupila ih je i iz Izraela. Ali ih u velikim količinama sama proizvodi. Kina tu ima posebnu ulogu. Isporučila je i sustav protuzračne obrane sa zonom uništenja od 100 kilometara. I to je bila jedna ozbiljna politička kontroverza. Vučić je naime prvo otišao u Moskvu i rekao da će kupiti njihov sustav. I da Rusi pripreme kapacitete za proizvodnju jer ugovor samo što nije potpisan. I onda je iznevjerio Ruse i kupio kineski sustav, koji je pak baziran na kopiranju ruske rakete i američkog radara. Moskva je zbog toga bila jako nesretna. Bilo je i članaka u ruskoj vojnoj publicistici o udarcu u leđa koji im je Vučić zadao. Tako da je na srpskoj paradi doista bilo svega. Bilo je tu i srpsko oklopno vozilo zasnovano na američkoj šasiji koja se, vjerovali ili ne, zove "Aleksandar ujedinitelj"; a Srbijom sada vlada čovjek kojeg zovemo Aleksandar razjedinitelj - rekao je Radić.

Macan je na kraju primijetio da će odlučnu riječ o tome tko će imati jače ratno zrakoplovstvo, Hrvatska ili Srbija, dati francuski proizvođač Dassault, koji će isporučiti oružje koje će zrakoplovi nositi ispod krila.