Kao i svake godine, 27. rujna se u cijelome svijetu slavi Svjetski dan turizma, a ovogodišnje geslo pod kojim se održava je Tourism And Sustainable Transformation (Turizam i održiva transformacija). Na taj se način ponovo skreće pozornost na hitnu potrebu zaštite okoliša te poštovanja pravde za turističke radnike. Također je u tom, širem i dubljem, kontekstu važna i poruka Vatikana za Svjetski dan turizma 2025., jer nudi sveobuhvatnu viziju fenomena turizma, koji uravnotežuje ekološku održivost, ekonomsku pravdu i duhovno obogaćivanje.

Dotaknimo se ovom prigodom jednog posebnog aspekta turizma - putovanja, izazova koji nikoga ne ostavlja indiferentnim jer se svi koji putuju, dakle na taj način participiraju u turizmu, suočavaju s emocijama, sjećanjima, ukratko - intimnošću. Svatko u sebi nosi emocije koje je proživio tijekom putovanja, one ga često i obogaćuju i određuju. Većina nastojanja da se turističkim putovanjima proširi krug znanja, upozna priroda, društvo, način života u drugim krajevima i zemljama, da se nauči određena tehnika rada ili da se osposobi za bavljenje određenim sportom ili vještinom u okviru turističkog programa izraz je čovjekove težnje da spozna samog sebe, svoje mogućnosti i granice.

Ako se uzme u obzir arhetipska, ali i mitska osnova putovanja, može se istaknuti da je putovanje svojevrsni proces obnove, u kojem turistička mjesta postaju mjesta osobnog razvoja. Putovanje je prilika i za samootkrivanje osobnosti, koje se javlja kao potreba i nastojanje velikog broja ljudi koji kreću na put ne samo da bi vidjeli i doživjeli novo i nepoznato nego i da bi shvatili svoju životnu svrhu. Zvuči možda patetično, ali argumenata za takvu konstataciju u praksi ne manjka.

No postoji velika opasnost, jer je upravo turizam zbog zlouporabe najdjelotvorniji instrument za diseminaciju socijalnih i kulturnih modela industrijaliziranih zemalja, a tako onda i moćno sredstvo dominacije i eksploatacije. Međunarodni turizam djeluje često kao i masovni mediji; potrošnja stranaca zapravo je model potrošnje industrijaliziranih zemalja. Takav model može biti dvostruko negativan: prvo, donekle se kosi s nacionalnim identitetom, a drugo, pruža parcijalnu i iskrivljenu sliku samih industrijaliziranih zemalja, određenih društvenih klasa, oblika ponašanja i, zapravo, epizoda u životu ljudi koji dolaze iz tih zemalja.

Radi se o dvosmjernoj proizvodnji iluzija - turisti dobivaju pogrešnu sliku o lokalnom stanovništvu, a lokalno stanovništvo o turistima. Masovni mediji zapravo svojim načinom prikazivanja turista i domaćina mogu poslužiti kao sredstvo homogenizacije i stvaranja stereotipa te dovesti do poopćavanja, što dovodi u pitanje mogućnosti transformacije turizma, koji je fenomen za interkulturnu komunikaciju.

Velika je opasnost jer se narušavaju vjerodostojnosti narativa u turizmu, podjela na istinito i lažno, stvarnost i fikciju. Ta promjena odražava se u hiperpotrošačkom društvu, a potaknuta je diversifikacijom ukusa, estetikom i načinom života. Uime sreće širi se društvo hype-potrošnje, pa tako i turizam postaje masovniji, međutim, iako se proizvodi i troši, sve više ulazimo u krizu materijalističke kulture sreće.

PROMJENA PARADIGME

Tragom emocionalnih potreba, može se reći da je sreća složena pojava, većina ljudi nerijetko ima vlastiti pojam sreće. Sreća nastala zbog putovanja, kao subjektivni činitelj kvalitete života, ima brojne sastavnice, od kojih većina može biti u miljeu turističke destinacije koju se posjećuje.

Živimo u vremenu kada se ipak sve veći broj ljudi okreće prirodi i promišlja koje posljedice onoga što činimo danas mogu biti sutra, za buduće generacije. Prema poznatoj izjavi Davida Browera, koji je bio istaknuti ekolog i osnivač mnogih ekoloških organizacija u prošlom stoljeću, "Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je posudili od svojih potomaka.", jasno je da inicijative za očuvanje planeta - naše majke Zemlje - nisu novog datuma.

Stoga bi cilj menadžera u turizmu trebaoi biti osloboditi kreativne i inovativne potencijale ljudi koji rade i žive u turističkoj destinaciji, radi uočavanja jedinstvenih prilika i artikuliranja inovativnih i kreativnih partnerskih poduzetničkih ideja koje će se suradnjom razvijati u originalne poduzetničke pothvate u turizmu. Oslobađanjem kreativne energije konkurencija se sve više transformira u sukreaciju.

Posebno je interesantno što se turistička zajednica u turističkoj destinaicji tako uzdiže u ulogu lidera te dobiva dodatnu ulogu andragoga i moderatora, a, može se reći, i edukatora koji je fokusiran na poglede i stajališta utemeljena na moralnim standardima i održivom razvoju cijele zajednice. Osobe koje žive u turističkoj destinaciji i turistički radnici osobno se usavršavaju i tako doživljavaju i druge promjene u razmišljanju te uče koristiti se razumom i intuicijom te vide unutarnju povezanost svega oko sebe i osjećaju se povezaniji s cjelinom.

Za promjenu paradigme u turizmu treba se poštovati sustavno razmišljanje te osvijestiti da postoji razlika između linearnog i manifestiranog prostora: linearna predodžba prostora je zatvorena i odvojena od nevidljive razine, dok je manifestirani prostor povezan s višedimenzionalnim. Koncentracijom koja je usmjerena samo na jedan zatvoreni svijet, takozvani trodimenzionalni prostor, koji je zapravo jednodimenzionalan, ispuštaju se iz vida (ostaju u mrtvom kutu) ostale, nematerijalne, dimenzije prostora. Konkretno, ako je svijest menadžera u turizmu i kreatora turističkih politika jednodimenzionalna i materijalistička, automatski se ispuštaju iz vida ostale, nematerijalne dimenzije prostora i "ne vide" cijeli niz novih mogućnosti, odnosno "slijepi" su za njih.

Promjene u našoj okolini sve su dramatičnije te se manje možemo oslanjati na obrasce iz prošlosti te moramo naučiti osluškivati i obraćati pozornost na budućnost i buduće mogućnosti. To je bitno jer se pojavljuju novi trendovi i mijenjaju se i motivi za putovanje.

Otto Scharmer i Katrin Kaufer u svojoj su knjizi "Voditi iz nadolazeće budućnosti - prijelaz ekonomije iz ego-sustava ka eko-sustavu" (2016.) prikazali učinkoviti model transformacije. To je istinski put za održivi razvoj turizma jer potiče one koji odlučuju da svoje razmišljanje prošire s glave - na srce. Načela "teorije U" pomažu znatno u komunikaciji i motivaciji jer mijenjaju neproduktivne obrasce ponašanja novoekonomskom logikom i inovativnim rješenjima - promjenom iz egosustava, koji je fokusiran isključivo na dobrobit pojedinca, u ekosustav, koji svjesno radi za dobrobit cjeline. Ističe se tako važnost timskog rada, udruživanja i umrežavanja!

Naziv "teorija U" vrlo je simboličan i "slikovit" jer je proces transformacije svojevrsno putovanje kroz preobrazbe te se mora "sići/spustiti" kroz "U" (lijevom stranom) otvaranjem svog uma, srca i volje, a zatim, nakon što se prođe "ušica igle" na dnu slova "U", može se krenuti prema "gore", desnom stranom, da bi se stvorile nove prilike. Ističe se uloga "pokretača", koji je svojevrsni lider, a to mogu biti i udruge i članovi udruga kao kreativni i inovativni pojedinci udruženi otvorenim srcem i umom u volji za promjenom i boljitkom svih.

Tragom transformacija i promjene paradigme, nasreću, postoji i poseban oblik turizma, koji postaje i svojevrsni trend - to je volonterski turizam. Volonterski rad jedan je od najučinkovitijih načina za jačanje zajednice i mijenjanje klime u društvu. Volonterstvo ljude zbližava, educira i spajanjem volonterstva i turizma otvara se sasvim novi svijet, onaj koji nam dopušta spojiti tzv. ugodno s korisnim, odnosno volonterski se angažirati u nepoznatom ambijentu i dati svoj doprinos jačanju neke lokalne sredine. Glavni motivi turista volontera uključuju želju za pomaganjem, stjecanje jedinstvenog iskustva tijekom putovanja te doprinos osobnom razvoju. Boraveći i volontirajući u lokalnim zajednicama, imaju mogućnost upoznati svakodnevni život ljudi i običaje u zajednicama u koje dolaze, što ne mogu kao obični turisti.

HRVATSKA POZITIVA

I za Hrvatsku treba istaknuti da postoji opasnost od samo ekonomskog rasta, pri čemu turizam postaje, nažalost, sve više i oblik neokolonijalizma, u kojem se lokalna zajednica često i ponižava i stavlja u drugi plan. Zato se treba otvoriti novi put za alternativne poglede na to kako pojedinci ili grupe mogu raditi na unapređenju sebe kao aktivnih činitelja unoseći duhovnu dimenziju koja im omogućuje osobni rast i razvoj.

Dobar primjer za povezivanje i promjenu paradigme jest inicijativa kojom je Europska komisija još 2006. godine uz slogan "Otkrijte skrivena blaga Europe" pokrenula projekt Europske destinacije izvrsnosti - EDEN. Od tog trenutka iz godine u godinu širi se mreža najljepših destinacija održivog turizma. Svaki put pod novom temom otkrivaju se nova odredišta, prave male turističke oaze posebnih oblika turizma na već zasićenom turističkom tržištu Europe.

Kao primjer dobre prakse navodimo grad Nin i Europski dan prebrojavanja ptica, koji već godinama početkom listopada podržava Turistička zajednica grada Nina i čije je održavanje potaknuto titulom Europske destinacije izvrsnosti (EDEN), koju je Nin dobio 2010., pa je tada postao jedno od mjesta održivog turizma Europe.

Već niz godina postoji i suradnja s ornitolozima i biolozima - volonterima. Volonterska uloga zaljubljenika u ptice u Ninu intenzivira se, često tako fotografi iskazuju svoju strast čekajući i po cijeli dan kako bi uhvatili pravi trenutak. Turističkoj zajednici daruju te fotografije za daljnju uporabu i promidžbu destinacije, a onda se te fotografije stavljaju na Instagram. U izdanju Turističke zajednice grada Nina kao dodana vrijednost je i priručnik za očuvanje prirode i promatranje ptica "Ptice Ninske lagune", autora Gordana Lukača i Marije Dejanović.

Taj primjer dobre prakse na najbolji mogući način ilustrira kako je moguće organiziranje u lokalnoj zajednici na temelju javnih dobara, gdje su bitni sukreativni odnosi i win-win situacija, uključuju se i mladi i škole. Čestitke direktorici TZ-a Nin, dr. sc. Mariji Dejanović, na uspješnom pokretanju održivog modela koji odlikuje ciklička komunikacija, visoka transparentnost, koja se temelji na uključivanju lokalne zajednice i volontera, te namjera da se služi dobrobiti svih. To je pravi primjer koliko je volonterski turizam ne samo održiv nego i "iscjeljujući oblik turizma novog doba", gdje upravo turističke zajednice mogu postati pokretači inicijative kroz proces od egocentrične k ekocentričnoj logici i svijesti.