Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i drugdje u svijetu. IFIMES je pripremio analizu američke politike prema sjevernoj transportnoj mreži i značenju Arktika. Iz opsežne analize "Geopolitički značaj Arktika i američka politika prema sjevernoj transportnoj mreži" izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove, uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi.

Arktik je posljednjih desetljeća sve značajniji faktor u globalnoj geopolitici i ekonomiji, što je rezultat njegove jedinstvene kombinacije prirodnih resursa i strateške lokacije. To područje najsjevernijeg dijela Zemlje obuhvaća površinu od oko 14,5 milijuna četvornih kilometara, uključujući Arktički ocean i dijelove kopnenih teritorija zemalja koje ga okružuju. Arktik graniči s pet država, koje imaju teritorije unutar ili uz rub Arktičkog pojasa: Rusijom, Kanadom, Sjedinjenim Američkim Državama (preko Aljaske), Norveškom i Danskom (preko Grenlanda). Rusija je država s najvećim arktičkim teritorijalnim udjelom, koji iznosi oko 53 % ukupne površine Arktika, anada drži oko 18 %, Sjedinjene Američke Države oko 9 %, Norveška oko 7 %, a Danska oko 6 %.

Sjever je ključan

Područje Arktika obiluje golemim rezervama nafte, procijenjenim na 90 milijardi barela, i prirodnog plina, u količini od približno 47 bilijuna kubnih metara. Također, posjeduje mineralne resurse u vrijednosti od oko 3,5 trilijuna američkih dolara, kao i neprocjenjivo riblje bogatstvo, koje je donedavno, zbog ekstremnih klimatskih uvjeta, bila teško dostupno za intenzivnu eksploataciju. Međutim, promjene u klimatskom sustavu, naročito porast prosječnih temperatura i ubrzano topljenje morskog leda, stvaraju nove mogućnosti za pristup tim resursima i njihovo iskorištavanje. Osim toga, otvaraju se nove pomorske rute, koje znatno skraćuju vrijeme i smanjuju troškove transporta između važnih svjetskih tržišta u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.

Te nove okolnosti mijenjaju dosadašnji balans moći i interesa u Arktiku, otvarajući prostor za nove sukobe, ali i suradnju među državama. Dok su prije SAD, Kanada, Rusija, Norveška i Danska bili primarni akteri na arktičkom području, danas u igru ulaze i druge sile, uključujući Kinu, čiji ambiciozni infrastrukturni projekti poput Pojasa i puta te Polarnog puta svile ciljaju na proširenje utjecaja i u ovoj regiji. Polarni put svile, koji se koristi sjevernomorskim putem kao ključnom pomorskom rutom, omogućava brži i jeftiniji transport između Azije, Europe i Sjeverne Amerike, dodatno povećavajući geopolitičku važnost Arktika. Kontrola nad prirodnim resursima i transportnim koridorima postaje ključna za nacionalne sigurnosne i ekonomske interese.

U okviru tih globalnih promjena politika Sjedinjenih Američkih Država prema Arktiku dobiva posebno značenje, naročito pod sadašnjom, Trumpovom administracijom, koja teži očuvanju američkih strateških interesa u regiji, što podrazumijeva aktivno suzbijanje ruskog i kineskog rasta utjecaja. Upravo zbog strateške važnosti Arktika SAD je iskazao poseban interes za Grenland, čiji bi potencijal - prirodni resursi i geopolitička pozicija, mogao biti ključan za kontrolu tog područja. Rusija, kao država s najvećim dijelom Arktičkog pojasa, posljednjih godina znatno ulaže u vojnu i civilnu infrastrukturu u regiji razvijajući nove pomorske baze, modernizirajući flotu ledolomaca i intenzivirajući eksploataciju energetskih resursa. S druge strane, Kina nastoji svojom arktičkom strategijom i investicijama osigurati pristup tim resursima i prometnim pravcima, što je izazov za tradicionalne aktere u regiji.

SAD razvija politiku diversifikacije svojih partnerstava sa zemljama koje imaju ključnu ulogu u povezivanju regije s ostatkom svijeta. Američki pristup uključuje unapređenje vojne prisutnosti, ali i razvoj civilnih kapaciteta, posebno u području istraživanja i inovacija, s ciljem da se održi tehnološka i strateška prednost. Takav pristup Trumpove administracije oslanja se na ideju američke dominacije i zaštite vitalnih interesa, što je vidljivo u njihovoj spremnosti na konfrontaciju s Rusijom i Kinom u arktičkom prostoru.

U tom kompleksnom okruženju važno mjesto zauzima i Bjelorusija, iako je zemlja bez izlaza na more. Zbog svoje geografske pozicije, na ključnom transportnom čvorištu puteva između Rusije i Europske unije, Bjelorusija igra značajnu ulogu u regionalnim transportnim projektima povezanim s Arktikom. Unapređenje transportne infrastrukture u Bjelorusiji, uključujući cestovne i željezničke pravce, od velikog je značenja za razvoj novih transportnih koridora koji povezuju arktičke luke i energetske centre s euroazijskim i europskim tržištima. Tvaj strateški položaj čini Bjelorusiju važnim mostom u transkontinentalnoj razmjeni i omogućava joj da sudjeluje u projektima koji redefiniraju globalnu logistiku i trgovinu.

Uz infrastrukturna ulaganja, Bjelorusija nastoji diplomatskim i ekonomskim inicijativama učvrstiti svoj položaj kao pouzdan partner u lancu opskrbe i transporta, što pridonosi jačanju regionalne stabilnosti i ekonomskog razvoja. Takav angažman Bjelorusije ima potencijal potaknuti daljnje povezivanje i integraciju euroazijskih i europskih ekonomija, što je u skladu s globalnim trendovima usmjerenima na diversifikaciju ruta i smanjenje zavisnosti od tradicionalnih pomorskih puteva koji prolaze kroz strateški osjetljive regije.

Sve te činjenice upućuju na to da je Arktik postao ne samo područje ekoloških promjena nego i ključni prostor natjecanja i suradnje velikih sila, pri čemu su politike prema tom području odraz šireg globalnog poretka. Uloga Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine i zemalja kao što je Bjelorusija u idućem razdoblju bit će presudna za oblikovanje budućnosti Arktika i transportnih mreža koje će povezivati sjever s ostatkom svijeta. Shvaćanje tih dinamika ključno je za analizu suvremenih geopolitičkih odnosa i budućih globalnih trendova u energetici, sigurnosti i ekonomskom razvoju.

Geopolitičko značenje

Arktik je izuzetno kompleksan geopolitički prostor, u kojem se ukrštaju interesi velikih država i novih globalnih aktera. S obzirom na obilje prirodnih resursa i strateško značenje pomorskih ruta, Arktik je postao poligon za nadmetanje moći i razvijanje diplomatskih i vojnih kapaciteta. Posebnu važnost ima pitanje suvereniteta i teritorijalnih prava u toj regiji, jer većina arktičkih država teži proširenju svojih ekskluzivnih ekonomskih zona i kontrole nad kontinentalnim platformama, što je izravno povezano s potencijalima eksploatacije ugljikovodika i minerala.

Rusija je jedna od najagresivnijih sila u jačanju svoje prisutnosti na Arktiku. S više od 53 % arktičkog teritorija pod svojom kontrolom, ruska vlada znatno ulaže u modernizaciju svoje vojne infrastrukture, uključujući nove vojne baze, aerodrome i ledolomce. To je dio šire strategije, koja ima za cilj osigurati dominantnu poziciju Rusije na Sjevernom morskom putu, koji je ključni trgovački koridor između Europe i Azije. Rusija se koristi i diplomatskim kanalima, kao što je Arktički savjet, kako bi legalno osigurala svoje interese i suverenitet nad spornim područjima.

Uz Rusiju i Kina se pojavljuje kao važan geopolitički akter na Arktiku iako nema izravan izlaz na Arktički pojas. Kineska strategija temelji se na ekonomskim i infrastrukturnim ulaganjima u okviru inicijativa poput Pojasa i puta, s ciljem osiguravanja pristupa arktičkim resursima i novim trgovačkim rutama. Kina sebe pozicionira kao "near-Arctic state" i nastoji bilateralnim i multilateralnim projektima utjecati na razvoj arktičke infrastrukture, posebno u području istraživanja, navigacije i ekologije.

U kontekstu sjevernih transportnih mreža Arktik postaje alternativa tradicionalnim pomorskim rutama kroz Sueski i Panamski kanal, skraćujući vrijeme i smanjujući troškove transporta roba. To mijenja globalne trgovačke tokove i otvara mogućnosti za nove logističke centre. Ta transformacija nije samo ekonomska nego i sigurnosna, jer kontrola nad arktičkim pomorskim putem može biti presudan faktor u budućim globalnim konfliktima.

Kompleksni splet interesa i izazova čini Arktik središnjom točkom u globalnoj geopolitici 21. stoljeća. Regionalne politike prema Arktiku odražavaju širu dinamiku međunarodnih odnosa, uključujući rivalitet velikih sila, ali i nove oblike suradnje. Kontrola nad arktičkim resursima i transportnim pravcima znači i kontrolu nad budućim ekonomskim tokovima i sigurnosnim arhitekturama, što će biti odlučujuće za budućnost globalnog poretka.

Američka politika

Administracija Donalda Trumpa razvija jasno usmjerenu politiku čiji je cilj jačanje američkih interesa u arktičkoj regiji ekonomskim razvojem, strateškim savezima i kontrolom ključnih transportnih koridora. Fokus je na očuvanju američke pozicije kao vodeće sile na tom geopolitički važnom području, uz sprječavanje rasta utjecaja Rusije i Kine, koje su prepoznate kao glavni konkurenti u eksploataciji prirodnih resursa i kontroli novih pomorskih ruta.

Sjedinjene Američke Države aktivno rade na jačanju partnerstava s državama koje igraju ključnu ulogu u povezivanju Arktika s euroazijskim i europskim tržištima. Tradicionalni saveznici prošireni su suradnjom sa zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, što omogućava diversifikaciju političkih i ekonomskih veza te smanjenje zavisnosti od dominantnih sila u regiji. Takav pristup osigurava SAD-u fleksibilnost i širu mrežu podrške u provođenju svoje strategije.

U ekonomskom smislu, Trumpova administracija snažno potiče američke kompanije da investiraju u razvoj infrastrukture i tehnologije za eksploataciju bogatih arktičkih resursa. Poseban naglasak stavlja se na uspostavljanje novih transportnih ruta koje će omogućiti brži i sigurniji protok roba i energenata između Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Kontrola nad tim koridorima, naročito onima koji prolaze kroz strateške zemlje poput Bjelorusije i Poljske, smatra se ključnom za održavanje konkurentnosti SAD-a u globalnoj trgovini i geopolitici.

Strategija Trumpove administracije zasnovana je na ideji održavanja američke dominacije ekonomskom snagom i diplomatskom agilnošću te aktivnim upravljanjem savezništvima i partnerstvima. Taj pristup pridonosi stabilnosti regije istovremeno stvarajući povoljne uvjete za američke interese u sve složenijem arktičkom prostoru, gdje se prepleću ekološki izazovi, ekonomske prilike i sigurnosni faktori.

Međunarodni koridori

Transportni koridori koji povezuju arktičke resurse s europskim i azijskim tržištima ključne su točke američkih interesa u geostrategiji, ekonomiji i energetici. Otvaranje novih arktičkih ruta omogućava SAD-u i njegovim saveznicima stratešku fleksibilnost i smanjuje zavisnost od tradicionalnih pomorskih pravaca. Kontrola tih koridora omogućava ograničavanje utjecaja konkurentskih sila, prije svega Rusije i Kine, čija je ekspanzija u Arktiku sve izraženija. Efikasna logistika i transport prirodnih resursa s arktičkih područja pridonose energetskoj sigurnosti i jačanju globalnog ekonomskog položaja SAD-a. Osim toga, diversifikacija transportnih pravaca kroz Arktik smanjuje rizike povezane s političkom nestabilnošću u južnim regijama, čineći te koridore ključno važnima za očuvanje nesmetanog protoka roba i energenata. U tom kontekstu, ti glavni transportni koridori povezani s Arktikom i ključni za američke interese prolaze kroz Bjelorusiju i EU:

Berlin - Varšava - Minsk - Moskva: Ovaj cestovni i željeznički koridor povezuje središnju Europu s Moskvom i omogućava efikasan transport arktičkih resursa i roba preko Bjelorusije prema zapadnim tržištima.

Transsibirska željeznica (Sibir - Moskva - Bjelorusija - EU): Iako transsibirska pruga ne prolazi direktno kroz Bjelorusiju, velik dio tereta sa sibirskog područja završava u bjeloruskim terminalima, odakle se dalje distribuira u europske zemlje, čineći Bjelorusiju važnim čvorištem za povezivanje Arktika i južnih tržišta.

Srednji koridor, preko Turske i Kavkaza: Alternativni pravac koji povezuje Kinu i Središnju Aziju preko Turske i Kavkaza s europskim tržištima. Ovaj koridor je povezan s arktičkim transportnim pravcima preko ruskih mreža, smanjujući zavisnost od južnih pomorskih ruta.

Baltik - Minsk - Kijev: Koridor koji povezuje baltičke luke s unutrašnjim dijelovima Europe preko Bjelorusije, omogućavajući brži pristup arktičkim pravcima i ruskim lukama.

Južni koridor (Crno more - Moldavija - Bjelorusija - EU): Alternativni pravac za transport energenata i robe iz južnih dijelova Euroazije prema Arktiku i europskim tržištima, diversificira transportne rute.

Svi ti koridori obuhvaćaju i mrežu važnih prometnica - autocesta i glavnih željezničkih pruga koje omogućavaju efikasan transport tereta i roba. Njihov razvoj i koordinacija Bjelorusije i EU-a od vitalnog su značenja za stabilnost i rast globalnih lanaca opskrbe.

Sve u svemu, Arktik je postao jedno od najvažnijih područja globalne geopolitičke i ekonomske konkurencije, s golemim potencijalom za redefiniranje svjetskih transportnih i energetskih mreža. Američka politika pod Trumpovom administracijom jasno je usmjerena na očuvanje američkih interesa na Arktiku jačanjem vojne prisutnosti, diplomatske suradnje i strateške kontrole nad ključnim transportnim koridorima. Razvoj i održavanje tih transportnih mreža ključni je element stabilnosti i prosperiteta regije.