Ako se prisjetimo ne toliko davne prošlosti, vidimo da su današnje članice Europske unije stoljećima ratovale međusobno. Danas je takav scenarij nezamisliv, što samo po sebi potvrđuje uspješnost europskog projekta. Gospodarska međuovisnost i zajednički rast donose koristi svim članicama, od najvećih do najmanjih, svakoj na svoj način - kaže Željana Zovko, hrvatska zastupnica (HDZ/EPP) u Europskom parlamentu.

Održivi projekt

Bez obzira na sve probleme otprije i sve izazove koji danas postoje, Europska unija i dalje je mnogima privlačna opcija... Kako to komentirate?

- Unija i danas pokazuje svoju privlačnost upravo kao mirovni projekt, primjerice, Ukrajina vidi članstvo kao izlaz ne samo iz trenutnog rata nego i iz potencijalnih budućih prijetnji. Smatram da se isto može reći i za Bosnu i Hercegovinu, kojoj je, unatoč krhkoj stabilnosti, članstvo u Europskoj uniji jedini jamac opstanka, teritorijalnog integriteta i jednake zastupljenosti svih triju konstitutivnih naroda. Isto vrijedi i za druge države zapadnog Balkana, gdje prostor bez EU integracija sve više ispunjavaju interesi trećih zemalja, poput Rusije i Kine.

Hrvatska je među onim članicama koje jasno osjećaju prednosti članstva. Ulaskom u Schengen i eurozonu potvrdili smo svoju transformaciju od države koja se nedavno borila za vlastitu opstojnost do punopravne članice kruga najrazvijenijih demokracija. Na globalnoj razini Hrvatska članstvom dobiva platformu za jači nastup, a i energetski sektor potvrđuje našu važnost, LNG terminal na Krku i sustav JANAF-a ključni su za sigurnost opskrbe cijele Europe.

Europska unija jača i zajedničkim nastupom. Primjerice, u trgovinskim pregovorima članice su zajedno snažnije, Europska komisija uspjela je za cijelu Uniju ispregovarati carine od samo 15 %, a pojedine europske i susjedne zemlje izvan EU-a plaćaju i više nego dvostruko: BiH 30 %, Srbija 35 %, a Švicarska čak 39 %.

Ipak, posljednjih pet godina donijelo je Europskoj uniji niz velikih izazova, od pandemije, rata na europskom kontinentu do globalnih političkih i gospodarskih nestabilnosti. Unija je u tim trenutcima pokazala otpornost, solidarnost i sposobnost brzog djelovanja, no istovremeno se može primijetiti pad njezina globalnog značenja. Kina i SAD preuzimaju dominantne uloge, a Europa riskira postati tek promatrač svjetskih procesa. Nije korisno tražiti krivce, ali nužno je gledati unaprijed kako postati konkurentniji i jači strateški igrač. Prošlogodišnje izvješće bivšeg predsjednika ECB-a i talijanskog premijera Maria Draghija upozorava da Unija mora napraviti ozbiljan zaokret u gospodarskim politikama i osloboditi se pretjerane regulacije. Ako želimo biti konkurentni poput SAD-a ili Kine, moramo biti brži, fleksibilniji i otvoreniji. Pametna deregulacija jedan je od ključnih koraka u tom smjeru.

Unija nije samo ekonomski savez - ona je prije svega zajednica vrijednosti i vladavine prava. Temeljna ideja, nastala na ruševinama Drugog svjetskog rata, ostaje jednako snažna i danas: mir i solidarnost vrijednosti su koje i dalje najviše određuju europski projekt.

Vanjska politika Europske unije, koji su njezini glavni problemi danas, koji su glavni aspekti nesuglasja unutar Unije, i oko kojih pitanja?

- Vanjska politika Europske unije posebno je složena tema, jer u teoriji, ali i u praksi, mora uzeti u obzir stavove svih 27 država članica i poštovati svaku pojedinačno. To ima svoje prednosti i mane. Prednost je u tome što i manje države, poput Hrvatske, dobivaju platformu da utječu na oblikovanje zajedničkih stajališta. No, s druge strane, složenost procesa donošenja odluka često ograničava brzinu i učinkovitost europske vanjske i sigurnosne politike.

Jedna od glavnih dilema je pitanje odlučivanja - jednoglasnošću ili kvalificiranom većinom, u zajedničkoj vanjskoj politici, posebno u pitanjima poput sankcija. Dok god je potrebno da se svih 27 država suglasi, svaka može iskoristiti pravo veta i time usporiti ili blokirati odluke. To se posebno pokazalo u kriznim situacijama, primjerice u donošenju odluka vezanih uz Ukrajinu ili Bliski istok. U praksi smo vidjeli da Mađarska i Slovačka redovito koče daljnju solidarnost s Kijevom, a dio političkog spektra u EU-u, osobito krajnja ljevica, snažno zagovara priznanje Palestine i oštrije mjere prema Izraelu nakon eskalacije sukoba u Gazi. Takve razlike stvaraju izazove u funkcioniranju zajedničke politike.

Sve to ne bi bio toliki problem kada bi EU imao snažniju i prepoznatljiviju osobu na čelu svoje vanjske politike, osobu s autoritetom, koja može bolje usmjeravati usklađivanje stavova država članica. Iako Europski parlament izvješćima o radu visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku redovito daje svoj doprinos, praksa pokazuje da oni koji dolaze na tu funkciju često dugo ostaju fokusirani na nacionalne prioritete, prije nego što shvate potrebu za globalnim pozicioniranjem Europe. A diplomacija, iz osobnog iskustva, traži hrabrost i viziju - širu sliku, koja ide izvan lokalnih interesa.

U svom izvješću o preventivnoj diplomaciji, usvojenom u prošlom mandatu Europskog parlamenta, istaknula sam upravo taj problem, često smo ulagali znatna sredstva u razvoj i prevenciju sukoba, a učinak je bio slab. Za razliku od Europske unije, Sjedinjene Američke Države puno su vidljivije u javnoj diplomaciji i ostavljaju dojam da ulažu više truda u rješavanje globalnih problema. EU, s druge strane, često izgleda kao da je zaglavljen u beskonačnim pokušajima traženja zajedničkog stava o ključnim pitanjima, od agresije na Ukrajinu do solidarnosti s Bliskim istokom.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Što očekivati kad se radi o proširenju EU-a, ukljućujući naravno i očekivanja za BiH, što je za RH od ključne važnosti?

- Smatram da Europska unija još uvijek nije potpuno svjesna propuštenih prilika da preuzme inicijativu u medijaciji i rješavanju kriza u neposrednom susjedstvu. Tu prvenstveno mislim na situaciju u Bosni i Hercegovini, koja i dalje čini krizno žarište u srcu Europe, a Europska unija to mora primijetiti i aktivno se uključiti u rješavanje gorućih problema.

Ni same države zapadnog Balkana ni danas nisu posve iskoristile svoju stratešku ulogu kao fizička barijera trgovini drogom, ljudima i drugim oblicima nesigurnosti građana. Tek je ruska agresija na Ukrajinu otvorila oči europskim čelnicima, pokazavši da Ukrajina može postati branitelj europskih vrijednosti i granice s istoka. Danas su pozornost i sredstva EU-a gotovo potpuno usmjereni na pomoć Ukrajini i Moldaviji, kako bi se spriječilo daljnje rusko zauzimanje teritorija, a zapadni je Balkan, po starom običaju, ponovno ostavljen do sljedeće krize.

U kontekstu proširenja, za Republiku Hrvatsku ključno je pridruživanje Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. To potvrđuje i nedavno istraživanje Eurobarometra, koje je pokazalo da je među građanima Republike Hrvatske interes za to proširenje EU-a najveći u cijeloj Uniji. To istraživanje jasno pokazuje koliko je Hrvatima u Hrvatskoj stalo do ulaska Bosne i Hercegovine u Europsku uniju i koliko su svjesni svih napora koji se u tom smislu poduzimaju.

Često sam naglašavala da komunikacija o dobrobitima proširenja mora biti obostrana, osobito s obzirom na političke poruke koje često dolaze iz država članica. Vrlo je teško uvjeriti bilo koga da su pojedine zemlje spremne preuzeti odgovornost donošenja odluka u Vijeću ili u Europskom parlamentu a da pritom nisu riješile svoja bilateralna pitanja i osigurale dosljednu primjenu vladavine prava.

Novi njemački ministar vanjskih poslova nedavno je istaknuo da je Hrvatska ključna zemlja za proširenje na zapadni Balkan, što pokazuje kako pojedine članice EU-a vide ulogu Hrvatske u oblikovanju europske vanjske i sigurnosne politike. Nikada se ne smijemo umoriti od objašnjavanja europskim kolegama što znači hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Sama činjenica da oko 400.000 Hrvata, od kojih su mnogi iz BiH, danas živi i radi u Njemačkoj dovoljno je jak argument za njemački interes u pozitivnom rješavanju tog pitanja, koje je ključno za mir i stabilnost regije.

Amerika je saveznik

Kad se sve uzme u obzir, koja su pitanja za EU i dalje od vitalne važnosti?

- U ovim izazovnim i nesigurnim vremenima ključno je osigurati stabilnost, sigurnost i prosperitet Europske unije. Odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama ostaju temelj europske vanjske i sigurnosne politike. Kao stalna izvjestiteljica za trgovinu sa SAD-om, aktivno sam pred Komisijom i povjerenikom za trgovinu zagovarala potpisivanje trgovinskog sporazuma s najvećim trgovinskim partnerom EU-a, što smatram velikim uspjehom jer će sporazum našim poduzećima donijeti dodatnu predvidljivost i sigurnost.

Odmazda zbog trgovinskih mjera SAD-a, koju do današnjeg dana zagovaraju pojedini kolege s lijevog spektra, mogla bi negativno utjecati na europsko gospodarstvo i zaposlenost.

Europska unija ulaže značajna sredstva u jačanje svoje konkurentnosti, a pritom je od presudne važnosti produbiti i konkretizirati suradnju sa SAD-om u ključnim aspektima gospodarske sigurnosti. Poseban naglasak stavlja se na područje poluvodiča i drugih kritičnih tehnologija, uključujući usklađivanje kontrola izvoza i tehničkih standarda, zajedničku izgradnju i nadzor otpornosti opskrbnih lanaca, zaštitu strateških resursa od neprijateljskih aktera te razvoj sustava za pravovremeno otkrivanje i reagiranje na poremećaje u opskrbi. Pozdravljam i dogovore koji se odnose na uvoz obrambenih kapaciteta iz Sjedinjenih Država, čime dodatno jačamo našu sigurnost.

Sjedinjene Američke Države naš su istinski saveznik. U trenutku kada svjedočimo stvaranju novog globalnog poretka, u kojem autoritarni režimi sve snažnije pokušavaju nametnuti svoje vrijednosti, ključno je ostati usmjeren na zajedničke ciljeve i ne izgubiti strateški kompas. Na nedavnom samitu NATO-a postignut je dogovor o povećanju izdvajanja za obranu, a u najnovijem prijedlogu Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2027.-2034. posebna je pozornost posvećena konkurentnosti i sigurnosnim prioritetima.

Sve su to strateške odluke i smjernice koje su velikim dijelom potaknute ruskom agresijom na Ukrajinu, a koje danas određuju smjer razvoja Europske unije i oblikuju njezinu budućnost.