Europski parlament, Vijeće Europe i Europska komisija 2023. godine donijeli su zajedničku odluku o obilježavanju Dana za žrtve globalne klimatske krize, koji se od tada obilježava 15. srpnja. Naime, 15. srpnja 2021. katastrofalne poplave koje su pogodile Belgiju i Njemačku dosegnule su svoj vrhunac, kad su klimatske promjene i u srcu Europe pokazale svu svoju razornu snagu - navodi dr. sc. Nikola Biliškov, viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, te u nastavku svoga priloga za Magazin, piše:

Ustupljeno

- Na stranicama Europske komisije nalazimo da su zbog klimatskih promjena milijuni ljudi diljem svijeta ostali bez doma, sredstava za život, pa i samog života. Osim toga, u porastu je s time povezana nesigurnost opskrbe hranom i vodom. Ističe se da su ljudi diljem svijeta izloženi sve većem riziku od ekstremnih vremenskih događaja opasnih za život. Najčešći uzroci katastrofa su poplave i oluje, a ekstremne temperature prevladavajući su uzrok smrtnih slučajeva povezanih s klimatskim katastrofama. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je diljem svijeta više od dvije milijarde ljudi pogođeno poplavama od 1998. godine, a procjenjuje se da se 1,81 milijarda, ili 23 % svjetske populacije, suočava s velikim rizikom od poplava. Svjetski ekonomski forum dodaje da bi klimatskim promjenama pojačane prirodne katastrofe do 2050. mogle prouzročiti 12,5 bilijuna (1.251.013) dolara ekonomskih gubitaka i više od dvije milijarde izgubljenih godina zdravog života.

STATISTIKA NE LAŽE

Prema podatcima Copernicusa, u EU-u je samo 2024. najmanje 413.000 ljudi bilo pogođeno olujama i poplavama, koje su razlog gubitka najmanje 335 ljudskih života, a prema Europskoj okolišnoj agenciji (EEA), samo su toplinski valovi prouzročili desetke tisuća preuranjenih smrti u Europi od 2000. godine. S klimatskim promjenama povezane katastrofe u EU-u su prouzročile imovinske gubitke u iznosu od 738 milijardi eura u razdoblju od 1980. do 2023. Poražavajuće je da je 22 % (162 milijarde eura) tih gubitaka nastalo između 2021. i 2023., a negativni trendovi ne posustaju.

To su statistički podatci, koji se navode u službenim publikacijama.

Ti su podatci alarmantni, ali su i suhoparne, hladne brojke. Zato je važno osvijestiti da su sve te goleme brojke sazdane od ljudskih gubitaka, mjerenih u gubitku materijalne imovine, ali i ljudskih života, kao i života drugih vrsta s kojima dijelimo zajednički okoliš. Te brojke sadržavaju i patnju, beskrajnu tugu, raskid iskonskih veza.

Naravno, razumijevanje klimatskih promjena moguće je samo u okvirima znanosti. No klimatske promjene izravno djeluju na svakoga od nas, tako da ih svatko od nas doživljava na individualnoj razini, u gustoj mreži isprepletenih emocija. Zato je osim objektivne spoznaje izuzetno važna i subjektivna dimenzija klimatske krize. Zbog toga razmjeri i posljedice katastrofe u općoj populaciji postaju bjelodani prepričavanjem i razmjenom individualnih iskustava.

Poplave u Belgiji i Njemačkoj bile su dobar povod za proglašenje Dana za žrtve globalne klimatske krize upravo zbog toga što se radi o katastrofi koja je pogodila samo srce EU-a. No iz naše lokalne perspektive taj je događaj udaljen i u našoj lokalnoj kolektivnoj memoriji on neće ostati zabilježen kao posebna katastrofa. Slično je i s klimatskim katastrofama koje učestalo pogađaju Pakistan i Indiju ili Afriku, otoke u Tihom oceanu, kao i druge udaljene dijelove svijeta. Vidljivost događaja bit će još manja ako se dogodi izvan okvira našeg zapadnjačkog kulturnog kruga. To postaje jasno usporedimo li, primjerice, medijsko praćenje poplava u Teksasu te većih i razornijih poplava u Pakistanu.

No i kod nas su zaredali vrlo ozbiljni ekstremni meteorološki događaji povezani s klimatskim promjenama. Spomenimo npr. obilne pljuskove koji su pogodili središnju Hrvatsku 2020. Sjetimo se svih onih razornih oluja, od kojih je najpoznatija ona što je protutnjala Zagrebom i Slavonijom 19. srpnja 2023. (na koju smo se i mi osvrnuli), a tu možemo dodati onu koja se ljetos dogodila u Splitu, možemo spomenuti i sve one manje, ali ipak razorne i, što je klimatološki važno, sve češće i jače oluje, koje se događaju uglavnom na obali, ali sada i u unutrašnjosti. Osim toga, sve su češći, dugotrajniji i intenzivniji toplinski valovi, koji su izuzetno opasni, čak i smrtonosni. U svom izvještaju "Prilagodba klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj" Državni ured za reviziju navodi da šteta od klimatskih promjena u RH iznosi oko 295 milijuna eura godišnje, uzimajući u obzir samo posljedice ekstremnih vremenskih prilika.

PEXELS

Velika je to materijalna šteta, ali ona nije ništa u usporedbi s ljudskim žrtvama, gubitkom bioraznolikosti i općom degradacijom okoliša. A žrtve klimatske krize, izravne i neizravne, doista su mnogobrojne i njihova se brojnost mjeri u desetcima milijuna, čak i u milijardama.

Izravne su žrtve svi oni ljudi koji su umrli od toplinskog udara i drugih posljedica sve češćih, dugotrajnijih i intenzivnijih toplinskih valova. Samo toplinski val koji je početkom srpnja zahvatio velik dio Europe, uključujući i Hrvatsku, prouzročio je najmanje 1500 dodatnih smrti, prema analizi Instituta Grantham londonskog Imperijalnog koledža, koja je obuhvatila 12 gradova u razdoblju od 23. lipnja do 2. srpnja. U zaključcima studije stoji da su klimatske promjene razlog 317 procijenjenih smrtnih slučajeva od prekomjerne vrućine u Milanu, 286 u Barceloni, 235 u Parizu, 171 u Londonu, 164 u Rimu, 108 u Madridu, 96 u Ateni, 47 u Budimpešti, 31 u Zagrebu, 21 u Frankfurtu, 21 u Lisabonu i 6 u Sassariju. Sve skupa, oko 1500 od procijenjenih ukupno 2300 smrtnih slučajeva zbog vrućine, ili 65 %, posljedica je klimatskih promjena koje podižu temperaturu za 1 - 4 °C, što znači da se broj smrtnih slučajeva utrostručio zbog izgaranja fosilnih goriva. Čak 88 % smrtnih slučajeva odnosi se na osobe starije od 65 godina, što još jednom potvrđuje kako su osobe s kroničnim zdravstvenim problemima najizloženije riziku od prerane smrti tijekom toplinskih valova. Za usporedbu, broj smrtnih slučajeva zbog ovog toplinskog vala nadmašuje žrtve drugih nedavnih katastrofa u EU-u, kao što su poplave u Valenciji 2024. (224 smrtna slučaja) i poplave u Belgiji i Njemačkoj 2021. (243 smrtna slučaja).

PRIČE I DRAME

Ne smijemo zaboraviti da su toplinski valovi u čvrstoj vezi sa sušama i ekstremnim oborinama, što dovodi do dodatnih žrtava. Svi ti ekstremi izravna su posljedica rapidnog porasta prosječne globalne temperature, što se vjerojatno najspektakularnije odražava u olujama, koje su također sve češće i sve su intenzivnije, uz evidentnu promjenu obrazaca. I u Hrvatskoj svjedočimo sve češćim, sve teže predvidljivim i sve razornijim olujama. Samo "zagrebačka" oluja 2023. odnijela je dva života, a u "splitskoj" su teško ozlijeđene dvije osobe, a samo su srećom izbjegnute i veće žrtve. Mjereći posljedice oluja, moramo uzeti u obzir i one koje se događaju i u udaljenim krajevima. U tom smislu, mi smo posebno izloženi prašini koja nam dolazi iz Sahare, a njezina se količina znatno povećava tijekom pješčanih oluja. Osim što nam tih dana sitna pješčana prašina prlja aute, ona disanjem i drugim putevima ulazi u naša tijela.

U vezi s olujama, još jednom bih spomenuo i Filipinku Joannu Sustento, koja je doslovno ostala bez cijele obitelji tijekom razornog tajfuna Haiyan. Njezina sudbina vrlo izravno govori o posljedicama klimatskih promjena na intimnoj razini. I sam je često spominjem, ali ovdje ću istaknuti samo još jednom njezinu izjavu za knjigu "Petroleum papers" Geoffa Dembickog: "Da su djelovali na način koji je povoljan za planet, za ljude, da su svoje financijske i tehnološke kapacitete preusmjerili u čistije izvore energije, ne bismo proživljavali klimatsku krizu. Zbog njihova negiranja klimatskih promjena, zbog tog sjemena laži koje su posijali u naše društvo, mi smo ti koji patimo."

PEXELS

Priča Joanne Sustento nije usamljena. Mnogobrojne su takve tragedije, osobito u zemljama globalnog juga, onima koje najmanje pridonose emisijama stakleničkih plinova.

Već smo dosta pisali o povlačenju ledenjaka, što je jedna od najevidentnijih posljedica klimatskih promjena. Iako prosječni građanin RH nije izravno svjestan postojanja i važnosti ledenjaka, oni su na globalnoj razini najveći spremnik pitke vode. Ledenjaci napajaju velike rijeke, koje su važne žile kucavice civilizacije kakvu znamo. Posljedice povlačenja ledenjaka zato su vrlo kompleksne i teško ih je sve obuhvatiti u jednom članku, koji ne bi smio biti predugačak, pa ćemo se zato samo prisjetiti dva recentna i bliska nam slučaja. Masivna lavina izazvana kolapsom ledenjaka na Marmoladi u talijanskim Dolomitima u ljetu 2022. odnijela je sedam žrtava. Nadalje, ove godine je cijelo selo Blatten u Švicarskoj doslovno zbrisano u velikom odronu, također prouzročenom kolapsom ledenjaka. Zbog povlačenja i kolapsa ledenjaka u Andama cijele su zajednice prisiljene napuštati svoje vjekovne teritorije. I sam sam imao priliku iz prve ruke slušati s time povezane priče, prepune tuge. Doslovno, cijele zajednice ostaju bez vjekovnih izvora pitke vode i nemaju drugog izbora nego otići. Ljudi napuštaju svoja generacijama stara ognjišta, a time i svoju tradiciju, priče, krajolike u kojima su stoljećima živjeli, a ledenjaci se diljem svijeta ubrzano povlače.

Svi nabrojeni razlozi, kojima se treba dodati geopolitičke napetosti zbog žeđi za naftom i plinom, a u novije vrijeme i mineralima ključnima za proizvodnju rijetkih metala, uzrok su masovnih migracija, pomaka stanovništva bez presedana. Gramzivost i pohlepa u temeljima su prevladavajućeg socioekonomskog sustava u kojemu živimo i koji nas je zarobio u začaranom krugu. Taj sustav zove se kapitalizam i oslanja se na temeljno kriv narativ o neograničenosti resursa, a pritom se zaboravlja da je planet ograničen. Naš planet je dovoljan za dobar život svih nas, ali nije dovoljan za zadovoljavanje gramzivosti i nezasitne pohlepe. Ekonomske nejednakosti veće su nego ikad prije u povijesti. Definitivno, nešto suštinski nije u redu sa svijetom u kojem 10 % najbogatijih ljudi posjeduje više od polovine svjetskog bogatstva, dok polovica stanovništva skapava u siromaštvu i neimaštini.

PEXELS

DRILL, BABY, DRILL

Te nejednakosti nikad nije dovoljno isticati. One su u temelju svih velikih kriza s kojima je suočen današnji svijet. Zato svi trenutni veliki ratovi, genocid u Gazi, migracije, klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti imaju zajedničke korijene i uzroke. Na djelu je dubinska višerazinska nekrofilija, koja se očituje u ovisnosti globalnog sustava o fosilnim gorivima (o ostatcima davno uginulih bića), ali i sijanju smrti ratovima i drugim oblicima nasilja, uključujući i ksenofobno nasilje prema migrantima, otimačinu vjekovnih teritorija zbog daljnjeg kopanja i crpljenja ruda i fosilnih goriva. Drill, baby, drill - do smrti svih nas!

Kanadski akademik David Suzuki nedavno je izjavio da smo izgubili bitku s klimatskim promjenama. Poražavajuće je to i deprimantno. No što smo mogli očekivati u svijetu kojim upravljaju notorni likovi poput Donalda Trumpa sa svojom MAGA kapicom, Elona Muska, koji mlati motornom pilom u zahtjevu za rezovima i deregulacijom svega mogućeg, Jeffa Bezosa, koji bezočno emitira dodatne nepotrebne količine fosilnih goriva zbog svog nebuloznog "vjenčanja iz snova" u Veneciji? Nažalost, u takvom svijetu žrtvovano je cijelo čovječanstvo, osobito mlade i nadolazeće generacije. I one će nam suditi zbog nedjelovanja. n