Europska ljevica suočava se s krizom identiteta i ideološkom konfuzijom, njezini su političari sve bljeđi, a tradicionalna radnička baza - nestaje. Desnica je (centar i oni desniji) usklađenija, s jasnijim porukama, ali i s populističkim rječnikom koji privlači nezadovoljne birače. Na desnici danas imamo različite aktere - od etabliranih, parlamentarnih desnih stranaka centra, koje nastoje zadržati vlast i utjecaj, do krajnje desnih populista i nacionalista, koji mobiliziraju birače ponekad i radikalnim porukama - kaže Zoran Pucarić, komunikacijski savjetnik iz Zagreba, predavač na Londonskoj školi za odnose s javnošću, te dodaje:

ZORAN PUCARIĆ

- Europa se suočava s problemima sigurnosti, socijalne nejednakosti, nacionalizma, migracija, klimatskih promjena i tehnološkog razvoja. Tradicionalni politički modeli i programi ne nude uvjerljive odgovore - ljevica je zapela u prošlosti i nije se uspjela reformirati, a desnica iskorištava krizu identiteta i strahove birača za svoje ciljeve. Politički dijalog sve je ograničeniji na krajnje pozicije, ekstremi jačaju na račun centrističkih, pluralističkih vrijednosti.

O SANITARNOM KORDONU...

- Cordon sanitaire prema krajnje desnim strankama održavaju i podržavaju umjerene stranke, a konsenzus oko odbacivanja krajnje desnice uglavnom je širok i imun na ideološke podjele. Krajnje desne stranke se ignoriraju i isključuju iz političkih pregovora, koalicija i važnih parlamentarnih funkcija, čime se nastoji izbjeći radikalizacija u odlučivanju. Održavanje kordona bit će nemoguće prijeđe li podrška krajnje desnim strankama neki prag, jer to bi značilo kršenje demokratskih standarda, gaženje volje birača i ugrožavanje stabilnosti uređenih demokratskih sustava.

Francuska tradicionalno održava kordon prema krajnjoj desnici, posebno Nacionalnom okupljanju Marine Le Pen. Republikanci (LR) nedavno su zbog pokušaja koalicije s Le Pen čak isključili svojeg predsjednika Ciottija. Macron je raspisao prijevremene izbore kako bi zaustavio uspon krajnje desnice, a mnogi su poznati Francuzi u kampanji pozivali birače da ne glasaju za ekstremiste.

Njemački "zaštitni zid", posebice od AfD, dugo je bio čvrst zbog osjetljivosti zemlje na vlastitu nacističku prošlost. CDU i ostali nisu surađivali s AfD-om upravo kako bi spriječili njegov daljnji politički uspon. Međutim, politika je umijeće mogućeg, pa svjedočimo lokalnim suradnjama CDU-a i AfD-a u istočnoj Njemačkoj.

U Nizozemskoj je krajnja desnica ušla u vladu, no ona se raspala na imigrantskoj politici nakon godinu dana, a PVV je izišao iz koalicije. Bit će zanimljivo promatrati ishod novih izbora za dva mjeseca.

O SLABOJ LJEVICI...

- Nesposobna ponuditi adekvatan odgovor na globalizaciju, neoliberalizam i promjene u društvenoj strukturi, europska je ljevica još krajem prošlog stoljeća izgubila tradicionalnu radničku bazu. Socijaldemokratske su stranke, umjesto da se bave lijevim socioekonomskim ciljevima, često prelazile na politiku "trećeg puta" i time gubile identitet i glasače.

Ljevica komunikacijski griješi jer je dio problema, a ne dio rješenja: fokusirana je na kritiku liberalnog kapitalizma, ali bez nuđenja novih ideja ili stvarnih programa koji bi okupili široku podršku. Problem je i nedostatak jakih, karizmatičnih lidera, koji bi artikulirali viziju i mobilizirali birače, kako to rade lideri krajnje desnice.

Krajnja desnica je često radikalni izazivač etabliranog sustava, koristi se populističkim narativom "protiv elite" i "za narod", čime okuplja nezadovoljnike koji se osjećaju marginaliziranima, a ljevica često brani postojeće institucije i status quo (sjetimo se grčke stranke Siriza, koja je došla s radikalnim programom, a ubrzo se "kompromitirala" nastavkom proračunske štednje).

O DOMAĆIM OPCIJAMA...

- Za hrvatske stranke lijevog i desnog centra ponekad je teško reći koje su stvarno provenijencije. SDP je izgubio dio svoje radničke baze i birača zbog politika koje se percipiraju kao neoliberalne i nedovoljno socijalno osjetljive: njegova je vlada donijela Zakon o radu s poprilično liberalnim rješenjima u opreci s tradicionalnim socijaldemokratskim shvaćanjima.

Na ljevici se pojavio niz novih, minornih aktera, poput Možemo!, Oraha, Nove ljevice, Radničke fronte, ali oni su razjedinjeni i međusobno u sukobu zbog različitih ideoloških i strateških pristupa. Marginaliziranosti pridonosi i izborni sustav, koji im dodatno otežava ulazak u Sabor, a ne pomaže ni "razmaženost" ljevičarskih glasača, naročito u većim gradovima.

Desnica je dominantno povezana s HDZ-om i nekim desnijim grupama pod jasnim utjecajem HDZ-a kao centralne političke snage. I HDZ je vukao "lijeve" poteze, poput povećanja plaća u javnom sektoru, naknada za roditelje njegovatelje, proširenja potpora umirovljenicima i socijalno ugroženim skupinama, posebnih potpora za djecu s teškoćama. U nekim županijama HDZ je sufinancirao troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja i doplatak za lijekove prema imovinskom statusu, što su klasične mjere socijalne države.

O SDP-u I MOŽEMO!...

- SDP se i dalje smatra glavnom oporbom HDZ-u, ali ta je uloga više naslijeđena nego zavrijeđena. SDP je godinama fragmentiran, s lošim vodstvom i nedostatkom vizije. Premda formalno najveća oporbena stranka, SDP je neefikasan u izazivanju HDZ-a i bez stvarne političke snage za promjene.

Možemo! je jak na lokalnoj razini, prvenstveno u Zagrebu. Pokazali su da mogu mobilizirati birače lijevo-liberalnog i progresivnog spektra, no za ozbiljniji nacionalni uspjeh trebaju dosegnuti izvan urbanih centara, izbjeći unutarstranačke konflikte i isplivati iz nekoliko potencijalno fatalnih skandala u koje su se upleli.

O DP-u, MOSTU, SUVERENISTIMA...

- Unatoč koalicijskom sporazumu, HDZ je zadržao kontrolu nad svim ključnim polugama društvenog života: financijama, unutarnjim poslovima, kulturom. Nakon posljednjih lokalnih izbora DP je dodatno marginaliziran, a HDZ je istovremeno očuvao privid da je i dalje sve po starom. Informacijama o mogućim novim koalicijskim partnerima HDZ i dodatno pacificira DP jer su oni svjesni da će teško ponoviti uspjeh s posljednjh izbora. Uvjerili su se u to u vlastitoj utvrdi - Vukovaru.

Domovinski pokret (DP), Most i Suverenisti nalaze medijski prostor baveći se standardnim, desno-populističkim temama poput nacionalne ugroženosti, imigracija, sigurnosti, tradicije. Njihov ograničeni utjecaj proizlazi iz realnih ograničenja političara koji takve politike pronose. Ima ih koji su prošetali od lijeva do desna tražeći bilo kakvu funkciju, koji govore o vjeri i tradiciji a ne znaju se prekrižiti ili koji se zalažu za zaštitu hrvatske kulture a vlastita im djeca pjevaju najprimitivnije cajkaške pjesme.

O HDZ-u BEZ ALTERNATIVE...

Sve u svemu, SDP i ljevica, u prvom redu Možemo!, čine ne baš izvjesnu, ali ipak moguću alternativu vladajućima, pa su i dalje "glavno bojno polje" za HDZ. Napadi Plenkovića na ljevicu dio su folklora: time demonstrira svoju superiornost, a istovremeno pokazuje biračkom tijelu da se bori za konzervativnu ideju.

Uglavnom, promjena vlasti će se dogoditi onda kada vladajući smijene sami sebe, pri čemu će oporba odlučno - statirati.