Nakon što je mjesecima za Trumpa bila izvor baš svakog zla, američki predsjednik sad se odjednom trudi poboljšati odnose s Kinom i izbjeći novi rat carinama. Još u travnju Trump je Kinu nazivao "najvećom prijetnjom Americi", tvrdeći da je "varala" najveće svjetsko gospodarstvo desetljećima. Zatim je uveo goleme carine, od 145 %, na kinesku robu. Samo nekoliko mjeseci poslije ton se promijenio. Trump je odgodio uvođenje carina na robu iz Kine, pohvalio predsjednika Xi Jinpinga kao "snažnog vođu" i najavio mogućnost američko-kineskog sastanka na vrhu već ove jeseni. Istovremeno, zemlje poput Indije i Brazila sada se kažnjava carinama do 50 %, a stopa je za Kinu pala na prihvatljivih 30 % - navodi u svom komentaru za DW Nik Martin, čiji prilog, uz neznatne prilagodbe u opremi, prenosimo u cijelosti.

Trump ima nekoliko razloga zašto popušta Kini - želi izbjeći nagli skok cijena opterećenih carinama upravo kada američki trgovci pune skladišta kineskim uvozom za važnu prodaju u povodu blagdana. Trump također kupuje vrijeme za pregovore o širem trgovinskom sporazumu, koji bi mogao uključivati tehnologiju, energiju i rijetke zemne metale.

Budući da je Kina jedina zemlja koja se odlučno suprotstavlja agresivnoj politici Washingtona, profesor ekonomije na INSEAD Business School Antonio Fatas smatra da je Peking svojom strategijom možda natjerao Trumpa da se bori za utjecaj. "Od početka je bilo jasno da je Kina spremnija od SAD-a upustiti se u potpuni trgovinski rat", rekao je Fatas za DW, što bi dovelo "do ekonomskih posljedica koje si Trumpova vlada ne može priuštiti".

RIJETKI METALI

Kineska dominacija na tržištu rijetkih zemnih metala, potrebnih za proizvodnju svega, od električnih vozila do sustava navođenja projektila - vjerojatno je najjači adut Pekinga. S obzirom na to da američke industrije uvelike ovise o kineskoj opskrbi, ti minerali postali su presudni faktor u trgovinskom sukobu.

Nakon što je Trump u travnju najavio astronomski visoke carine, Kina, koja kontrolira oko 60 % svjetske proizvodnje rijetkih zemnih metala i gotovo 90 % prerade, uvela je kontrolu izvoza sedam rijetkih zemnih elemenata i trajnih magneta, što je ozbiljno pogodilo američku industriju, uključujući i proizvođače automobila. Washington također želi stroža ograničenja kineskog pristupa naprednim čipovima za umjetnu inteligenciju (UI), dok tjera Peking neka smanji svoj uvoz nafte iz Rusije, prijeteći sekundarnim sankcijama - opet uključujući carine - ako taj uvoz čak i naraste.

Nešto manje važno je Trumpu natjerati Kinu da kupuje čak četiri puta više američke soje - to bi bio Trumpov poklon američkim poljoprivrednicima, ali i važna stavka u prošlogodišnjem trgovinskom deficitu SAD-a od 254,5 milijardi eura u korist Kine. Ona doista jest daleko najveći uvoznik soje na svijetu i tamo odlazi više od 60 % soje svjetskog tržišta, uglavnom za stočnu hranu i ulje za kuhanje.

S druge strane, Kina traži trajno snižavanje američkih carina, posebno u području tehnologije i proizvodnje. Peking također želi zaštitu kineskih tvrtki od američkih sankcija i jamstva za pristup najnaprednijim američkim čipovima. Istovremeno, kineska vlada sada aktivno blokira upotrebu Nvidijina procesora H20, najnaprednijeg američkog čipa, čiji je izvoz u Kinu još uvijek dopušten. Analitičari procjenjuju kako Peking time želi pokazati da nije toliko ovisan o visokoj tehnologiji iz SAD-a.

Ekonomistica Alicia Garcia-Herrero, viša savjetnica u briselskom istraživačkom institutu Bruegel, navodi Trumpove brojne trgovinske, domaće i geopolitičke izazove, poput razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci, kao dodatne razloge: "Trump ima pune ruke posla... I nema izbora nego ponuditi Kini više vremena nego drugim zemljama", rekla je za DW.

Sada kada je carinski predah produžen do početka studenoga, pregovarači se mogu usredotočiti na najspornije probleme. Među njima je najvažnije izbjeći goleme carine - 145 % na kinesku robu i 125 % na američki izvoz. Obje strane slažu se kako bi to bilo štetno za sve. Trenutna prosječna carinska stopa za robu iz Kine od 30 % još je uvijek znatno viša nego za ostale države, kineski izvoz bakra i čelika u SAD podliježe pristojbi od 50 %.

Dok Kini dopušta više vremena, Trump je Indiju od omiljenog partnera brzo spustio na položaj dežurnog krivca. Zemlja se sada suočava s carinom do 50 % - 25% na opću robu i dodatnih 25 % na kupnju ruske nafte, što bi trebalo stupiti na snagu 27. kolovoza. Profesor Fatas s INSEAD-a napominje da "Indija nema ni ekonomsku veličinu Kine, ni izvoz ključan za američku industriju, ni moć nanijeti štetu američkom gospodarstvu". Jedino što New Delhiju preostaje jest surađivati sa saveznicima kako bi pokazao kolektivnu snagu i osigurao povoljnije uvjete.

Iako se može činiti da Kina ima prednost u pregovorima, Han Shen Lin, kineski direktor strateške savjetodavne tvrtke The Asia Group, upozorava na oprez - naposljetku, Trumpova sklonost kaosu znači i kako uvijek treba biti spreman na neočekivane poteze: "Ne smijemo podcijeniti sposobnost SAD-a da priredi nekakvo neugodno izenađenje prilikom pregovora", rekao je Han za novinsku agenciju Reuters, te dodao: "Mislim da će vrsta utjecaja koju SAD ima, kao najveće tržište na svijetu, biti faktor koji će navesti druge zemlje na oprez."

PLATIT ĆE DRUGI

Unatoč ublažavanju tona, Trump nastavlja pritisak na Kinu drugim načinima. Kineski izvoznici već su odavno počeli svoju robu namijenjenu SAD-u najprije izvoziti preko zemalja jugoistočne Azije, posebno Vijetnama, Malezije i Tajlanda. Kao odgovor, Trump je prošlog tjedna uveo opću carinsku stopu od 40 % za pretovar za sve zemlje za koje se sumnja da pomažu kineskim izvoznicima. Ukratko, pregovori SAD i Kine će se nastaviti, a Garcia-Herrero, koja je također glavna ekonomistica za Aziju i Pacifik u francuskoj investicijskoj banci Natixis, predviđa kako će Trump najprije misliti na američke tvrtke, ali ne i na njegove ključne saveznike:

“Vjerojatno ćemo vidjeti pomake oko kontrole izvoza vrhunskih čipova s američke strane i rijetkih zemnih metala iz Pekinga", rekla je Garcia-Herrero za DW, te dodala: "Kina će vjerojatno dobiti nešto nižu osnovnu carinu, a američke tvrtke bolji pristup kineskom tržištu. No to će sve biti na štetu Europske unije, Južne Koreje i Japana."