U posljednje vrijeme javljaju se i teze da organska hrana nije uvijek bolja za okoliš, što je danas teško prihvatiti kad svi zagovaraju održivu, zelenu ekonomiju/poljoprivredu, i preferiraju hranu iz domaće proizvodnje, koja je navodno zdravija... O tome u drugom nastavku svoga priloga za Magazin Glasa Slavonije prof. dr. sc. Dubravka Vitali Čepo s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (Zavod za prehranu i dijetoterapiju) Sveučilišta u Zagrebu, kaže:

Dr. sc. Dubravka Vitali Čepo

ustupljeno

- Pa ja bih rekla da je organski uzgoj uvijek bolji za okoliš od konvencionalnog. U nekim slučajevima može se dogoditi da organski uzgoj neke namirnice, primjerice jagoda, borovnica ili grožđa ima nešto viši ugljični otisak od konvencionalnog uzgoja, dakle da se tijekom proizvodnje u atmosferu emitira nešto više stakleničkih plinova u usporedbi s konvencionalnim uzgojem. Međutim, ako gledamo sustav proizvodnje hrane u cjelini, onda te razlike i nisu toliko bitne. Naime, proizvodnjom jedne tone jagoda oslobodi se 400 - 500 kg CO2eq u atmosferu (bez obzira na način uzgoja), a proizvodnjom jedne tone govedine oko 60.000 kg.

Međutim, kada govorimo o utjecaju uzgoja hrane na okoliš, važno je naglasiti da je on puno širi i sveobuhvatniji od ugljičnog otiska. Poljoprivreda je vodeći uzročnik gubitka bioraznolikosti zbog oslobađanja zemljišta za uzgoj hrane ili krmiva koje se onda koristi za uzgoj stoke; zbog korištenja umjetnih gnojiva, pesticida, hormona, antibiotika, potrošnju vode... Ne bih rekla da je ni u jednom od navedenih aspekata organska proizvodnja hrane štetnija od konvencionalne i loša za okoliš, dapače organski uzgojena hrana uvijek će sadržavati niže razine ostataka pesticida, antibiotika, hormona rasta i drugih kontaminanata od konvencionalno uzgojene, a ponekad će imati i bolji nutritivni sastav (najčešće više razine antioksidansa). Ipak, važno je napomenuti da je organski uzgojena hrana ponekad problematičnija u kontekstu mikrobiološke ispravnosti, što se uglavnom odnosi na organski uzgojeno meso i jaja.

Također ne smijemo brkati pojmove - održiva i zelena poljoprivreda ne mora nužno biti organska, a domaći uzgoj ne mora nužno biti ekološki i zdraviji od industrijskog. Moj je stav (ali se ograđujem, jer nisam agronom) da konvencionalnu poljoprivredu treba gurati što je više moguće u smjeru zelenog i održivog kako bi se smanjili negativni utjecaji na okoliš, a uz zadržavanje adekvatnih prinosa, prilagođavati izbor kultura i način uzgoja klimatskim promjenama, te da treba poticati lokalnu proizvodnju hrane i kratke lance opskrbe, kao i ekološki/organski uzgoj hrane, ali uz primjenu sustavnog i učinkovitog monitoringa kako bi potrošači mogli imati povjerenje u sastav proizvoda te kako bi se i na pravi način vrednovalo ulaganje i trud proizvođača (jer je takav uzgoj zahtjevniji od konvencionalnog te najčešće rezultira skromnijim prinosima).

ZDRAVSTVENI ASPEKT

Klimatske promjene i zdravlje također je nezaobilazan aspekt... Prije godinu i pol dana u Puli ste održali predavanje "Što nam nose klimatske promjene - egzotične bolesti i inovativni obrasci prehrane". Tema je iznimno zanimljiva i važna, pa vas molim da nam sve to malo šire pojasnite...

- To je tema koja je općenito važna, a osobito je važna za Hrvatsku. Hrvatska je što se tiče klimatskih promjena jedna od tri najugroženije zemlje u Europi, najprije zbog svog geografskog smještaja, a onda i zbog strukture svog BDP-a. To znači da ćemo u Hrvatskoj osjećati iznadprosječne učinke klimatskih promjena, i na zdravlje i financijski. Što se tiče negativnih učinaka klimatskih promjena na zdravlje - one su već itekako prisutne, ali nekako u sjeni drugih događanja prolaze ispod medijskog radara.

Na području Hrvatske i Mediterana najveća akutna ugroza prijeti nam od pogubnih učinaka toplinskih valova, pri čemu su najugroženije skupine ljudi iznad 65 godina, osobito žene, mala djeca, kronični bolesnici, pretile osobe te radnici na otvorenom. Samo tijekom ovogodišnjeg toplinskog vala u lipnju u 12 najvećih europskih gradova zabilježeno je oko 2300 smrti, od čega je 1500 direktno povezano s klimatskim promjenama (odnosno pojačanim intenzitetom toplinskog vala izazvanog klimatskim promjenama). Znanstvene projekcije govore da ćemo u Europi do 2050. u prosjeku svako ljeto imati 60.000 dodatnih smrtnih slučajeva direktno izazvanih toplinskim valovima. To znači da moramo, kako bismo zaštitili ljudske živote, jačati naš javnozdravstveni sustav, koji je nakon desetljeća sustavnog uništavanja ionako na vrlo klimavim nogama. Trebamo prilagođavati urbane prostore (koji su u tom smislu najpogođeniji) na način da ih se ozelenjava, da se pripreme i provode akcijski planovi za zaštitu od vrućina, što podrazumijeva primjerice osiguravanje klimatskih skloništa; da se uzme u obzir da se za vrijeme trajanja toplinskog vala ne može raditi cijeli dan na otvorenom itd.

Htjela sam naglasiti da su u klimatske promjene odavno prestale biti apstraktne i da se očituju iz godine u godinu povećanim stopama mortaliteta i hospitalizacija tijekom ljetnih mjeseci. Osim akutnog učinka toplinskih valova važno je spomenuti sve češće i intenzivnije oluje i poplave koje su samo prošle godine u Europi izazvale više od 300 smrtnih slučajeva, brojne teške ozljede, izbijanje zaraznih bolesti te goleme materijalne gubitke i šok, što se reflektira na mentalno zdravlje. U Hrvatskoj, u kojoj najviše emisija stakleničikih plinova dolazi upravo iz prometa, veliki problem u ljetnim mjesecima je stvaranje troposferskog ozona. On je poguban za pacijente s alergijama, astmom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti, kao i za pacijente oboljele od kardiovaskularnih bolesti. I to je dobar primjer kod benefita klimatskih i javnozdravstvenih politika - dekarbonifikacija prometa svela bi primjerice ovaj zdravstveni problem na minimum. Zbog klimatskih promjena bilježimo pojavu novih i trendove porasta već postojećih vektorskih bolesti. Kako će se vremenski ekstremi u budućnosti intenzivirati (a hoće), tako će i učinci biti sve izraženiji. To su sve stvari na koje u kontekstu prilagodbe klimatskim promjenama moramo biti spremni.

PEXELS

Što se tiče mog predavanja u Puli, održala sam ga u sklopu projekta zelene knjižnice (https://zk.dbi.hr/), što je jedan hvalevrijedan projekt unutar kojeg se godinama educira javnost o različitim zelenim temama, a provode ga knjižnice diljem Hrvatske. Predavanjem sam zapravo najviše željela naglasiti dvije stvari - funkcionalan javnozdravstveni sustav je ključ otpornog i zdravog društva i trebamo ga čuvati i ulagati u njega, osobito danas kada se uz sve ostale nedaće suočavamo i s problemom klimatskih promjena. Drugo, zdravlje je ljudsko lice klimatskih promjena - klimatske politike i javnozdravstvene politike su u sprezi i tako ih moramo gledati. Ulaganjem u zdravstvo ulažemo i u adaptaciju klimatskim promjenama. S druge strane učinkovita mitigacija i prilagodba klimatskim promjenama reflektirat će se direktno i značajno na naše zdravlje i dobrobit.

ZNANSTVENICI ZA KLIMU

Koliko je u hrvatskoj javnosti, uključujući i obrazovni sustav, razvijena svijest da se klimatske promjene događaju i da su opasne? Članica ste inicijative "Znanstvenici za klimu Hrvatska", a između ostalog zauzimate se za uvođenje sustavne izobrazbe o klimatskim promjenama u obrazovne kurikulume te uvođenje kolegija "Klimatske promjene i zdravlje" u programe sveučilišnih studija farmacije i medicinske biokemije... Kakva je situacija o tim pitanjima?

- Pa svjesni smo da klimatske promjene postoje. Nismo dovoljno svjesni opasnosti koje one nose. Uopće nismo svjesni ograničenog vremena koje imamo za neku sustavnu klimatsku akciju. Što se tiče zastupljenosti teme u obrazovnom sustavu - ona je prisutna, ali ne na sasvim zadovoljavajući način. Kao što sam rekla, smatram da su mladi manji problem - oni prema istraživanjima imaju najviše znanja o klimatskim promjenama i najotporniji su na dezinformacije o toj temi. Međutim, moramo obrazovati donositelje odluka na svim razinama te osobe koje danas upravljaju tvrtkama i moraju implementirati klimatski odgovorne procese i prakse u svoje poslovanje. Pri tome mislim na općenite, temeljne edukacije i motiviranje za klimatsku akciju, ali i konkretne programe obrazovanja vezane uz stjecanje specifičnih znanja i vještina potrebnih za donošenje i provođenje klimatski odgovornih praksi.

Kao članica inicijative "Znanstvenici za klimu" sudjelovala sam na većem broju takvih edukacija odraslih, i u javnom i u privatnom sektoru, i vrlo često sam u znatnom broju slučajeva bila zatečena količinom nezainteresiranosti i ravnodušnosti te nedostatkom elementarnog znanja ili bilo kakve svijesti o nužnosti i važnosti zelene tranzicije.

Što se tiče djece i mladih, tema je prisutna u kurikulumu (kao međupredmetna tema), a način na koji se obrađuje uglavnom ovisi o motiviranosti, znanju, ali, nažalost, i osobnim stavovima pojedinih profesora. Tako imate prekrasne primjere kao što je onaj gimnazije Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima, a onda nasuprot tome imate primjer, iz mog osobnog iskustva, nastavnice biologije u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi koja ne vjeruje u klimatske promjene i tome na satu biologije uči djecu. Smatram da je to poražavajuće.

Što se tiče kolegija Klimatske promjene i zdravlje na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu (FBF), on se izvodi već četvrtu godinu te, iako je izborni predmet, upisuje ga više od stotinu studenata godišnje. Sljedeće godine planiramo izmijeniti način izvođenja kolegija na način da u njega uvedemo elemente društvenokorisnog učenja, pri čemu će studenti primjenjivati stečena znanja i provoditi aktivnosti u zajednici, čime će ih se dodatno motivirati za provođenje klimatskih/javnozdravstvenih akcija i svrhovito komuniciranje te teme sa širom javnosti. Također, od sljedeće godine planiramo započeti projekt trajne edukacije zaposlenika FBF-a, a vezano uz razvoj i implementaciju "zelenih laboratorija", gdje ćemo kroz niz aktivnosti nastojati smanjiti ukupni ekološki otisak eksperimentalne nastave te znanstvenoistraživačkog rada na fakultetu.