Još jedan masakr na Levantu. Ovaj put odradili su ga neidentificirani beduini nad većinskim Druzima u gradu Sweida, na jugu Sirije. Zastrašivanje i masakri, koji se nad Druzima zapravo odvijaju još od ožujka, kulminirali su posljednjim pokoljem nekoliko stotina Druza. A pretpostavlja se da je od ustoličenja nove sirijske vlasti ubijeno njih dvije tisuće. Također, između 11. i 24. srpnja više je od 100.000 ljudi raseljeno usred intenzivnog granatiranja, provala u domove i prijekih pogubljenja.

Destrukcija je bila usmjerena i na bitnu infrastrukturu, poput Nacionalne bolnice Sweida, bunara, poljoprivrednih polja, skladišta žitarica i rudnika. Ti akti dio su šireg napora kojima nove sirijske vlasti sustavno etnički čiste područje od Druza, zajednice koja se suočava s desetljećima diskriminacije i progona. Iako posljednje masakre nad Druzima mediji pripisuju beduinima, u stvarnosti se vjerojatno radi o preodjevenim sunitskim paravojnim formacijama koje djeluju pod kontrolom privremenog predsjednika Sirije Ahmeda al-Sharaa.

NA POČETKU BIJAŠE ZATVOR

Riječ je o dobro poznatom ekstremističkom tipu, koji je donedavno nosio handžar i džihadističko ime Abu Mohammadal-Jolani i koji ima debeli dosje povezan s kriminalnom i terorističkom prošlošću. Naime, Sharaa alias Jolani prije funkcije privremenog predsjednika Sirije bio je istaknuti salafijski džihadistički glavešina Al-Qaide i lojalist Islamske države. Jolani je tako sve do nedavno uime religije ubijao Iračane, Sirijce, Europljane i ponekog zalutalog Amerikanca, zbog čega ga je SAD držao na listi terorista. Geopolitički stručnjak Washingtonskog instituta Aaron Zelin, autor knjige o Hayatu Tahriral-Shamu (HTS) i Jolanijevu podrijetlu te njegovim naporima da prikrije zločinačku prošlost, piše: "Jolani je izvorno bio strani borac u ratu u Iraku. Otišao je iz Sirije u Irak i pridružio se Abuu Musabual-Zarqawiju i njegovoj organizaciji Al-Qaida u Iraku. Proveo je neko vrijeme u zloglasnom zatvoru Camp Bucca. A zatim je postao emir, iliti vođa, regije Niniva u zapadnom Iraku za Islamsku državu Irak, koja je u biti bila prethodnica onoga što danas nazivamo Islamskom državom. Nakon što je počeo sirijski ustanak, Jolani je dogovarao s vođom Islamske države Abuu Bakrom al-Baghdadijem projekt Sirija. U ljeto 2011. Jolani odlazi u Siriju kako bi izgradio novu organizaciju pod nazivom Jabhatal-Nusra. To je u biti bila službena podružnica Islamske države Irak..."

LJUDI OD DOSTOJANSTVA

Američki izvori dalje tvrde da je nakon preodgoja u američkom zatvoru i rasadniku terorista Camp Bucca, smještenom uz slijev Eufrata i Tigrisa, Jolani u pokrajni Idlib, gdje je s Hayat Tahriral-Sham (HTS) vladao gotovo osam godina prije revolucije, uspostavio relativno tolerantniji oblik islamističke vladavine. Prvo 2013. prekida izravne kontakte s ISIS-om, a onda 2016. i s Al-Qaidom, te na kraju i ratovao s njima oko podjele vlasti i plijena. Kako god bilo, strpljivi Jolani je nakon spektakularnog svrgavanja Assada 8. prosinca 2024. zamijenio šminkersku vojnu uniformu izglačanim odijelom, zagladio bradu, vratio civilno ime Ahmed al-Sharaa i objavio svijetu da će ponovno uspostaviti "nacionalnu" sirijsku državu. Podilazeći Zapadu, za kršćane je po preuzimanju vlasti kazao da su "bitni dio tkiva sirijskog društva", a Kurdima je poručio da "više neće biti nepravdi prema kurdskom narodu" i da će kurdske snage integrirati u sirijsku vojsku. Što se tiče Druza, al-Sharaa je uvjeravao gostujućeg vođu libanonskih Druza Walida Jumblatta da Sirija neće isključiti ni jednu vjersku skupinu, pa ni Druze, i da neće provoditi njihovo prisilno preobraćenje na sunitski islam.

MIDDLE EAST IMAGES/ABACA

Ipak, Druzi su se kao jedna od najopreznijih, najtajanstvenijih i najintrigantnijih vjersko-etničkih zajednica Bliskog istoka našli među prvima na udaru sunitskih ekstremista pod kontrolom al-Sharaa. Njihova opstojnost prožeta je stoljećima mistike, filozofije, političkog pragmatizma i nepokolebljive odanosti vlastitoj zajednici. Potječu iz 11. stoljeća, kada je njihova vjera nastala iz ismailijskog ogranka šijitskog islama u vrijeme vladavine fatimidskog kalifa Al-Hakima bi-Amr Allaha u Kairu. Tog kalifa Druzi vide kao manifestaciju Boga na zemlji. Nakon njegove misteriozne smrti 1021. druzijska zajednica se zatvara za nove pristupnike i prestaje aktivno propovijedati svoju vjeru. Glavni ideolog druzizma bio je Hamza ibn Ali ibn Ahmad, koji je objavio niz rasprava i učenja poznatih kao "Poslanice mudrosti" (Rasa'ilal-Hikma). Taj tekst i danas čini srž druzijske teologije, ali nije dostupan široj javnosti. Druzi sami sebe zovu "monoteisti". Njihova religija je zapravo strogo ezoterična, što znači da je njezino pravo učenje poznato samo manjini unutar zajednice, vjerskoj eliti poznatoj kao mudraci ('uqqāl). Većina pripadnika zajednice, poznata kao neupućeni (džuhhāl), ne prakticira aktivno teološke aspekte vjere. Druzi vjeruju u reinkarnaciju, božansku jedinstvenost i duhovnu povezanost svih ljudi. Njihova religija nema propisane obrede poput molitve ili posta u tradicionalnom smislu, a pripadnicima drugih religija nije dopušten prelazak u druzizam te su sljedno tomu dopušteni brakovi isključivo unutar zajednice.

Druzi, koji sami sebe etnički i lingvistički smatraju Arapima, zbog represije, najčešće sunita, povijesno obitavaju u planinskom području Hemron, u trokutu Sirije, Libanona i Izraela, te na području Golanske visoravni. Dislocirano od baze na jugu Sirije, uz jordansku granicu, smješten je glavni grad Druza - Sweida. Druza je približno milijun. Na području Sirije živi ih do 700 tisuća, u Libanonu oko 250 tisuća, u Izraelu oko 130 tisuća, a u Jordanu 30 tisuća. Tijekom građanskog rata druzijske milicije poput "Ljudi od dostojanstva" (Rijalal-Karama) borile su se za autonomiju protiv Islamske države, što im trenutni vlastodržci nikada neće oprostiti. Međutim, realna oružana snaga Druza izvire i iz tradicionalno dobrih odnosa s Izraelom, gdje su integrirani i čine pouzdani časnički kadar u IDF-u. U svezi sa sirijskim masakrom nad Duzima u Sweidi izraelska vojska je 11. srpnja napala al-Sharine snage na više lokacija, uključujući i sirijsko ministarstvo obrane u Damasku, kako bi ih natjerala na povlačenje iz Sweide i onesposobila za sve možebitne pretenzije prema Golanskoj visoravni. Sirijska je vlada potom posredovanjem Amerikanaca prihvatila primirje, koje vjerojatno neće potrajati, zbog nove političke izgradnje Sirije, čija bi uvertira trebali biti nadolazeći parlamentarni izbori.

OD ZLA OCA DO GORE MAJKE

Naime, državna novinska agencija SANA objavila je da su prvi parlamentarni izbori u Siriji pod novom vlašću planirani između 15. i 20. rujna 2025. Privremeni ustavni okvir iz ožujka predviđa da Narodna skupština ima 210 mjesta, umjesto dosadašnjih 150. Trećina mjesta bit će direktno popunjena od predsjednika Ahmeda al‑Sharaa, a ostatak preko izborne komisije i lokalnih izbornih kolegija. Nova Skupština trebala bi biti ključni dio tranzicijskog procesa, odgovorna za pokretanje demokratskih reformi, ekonomsku stabilizaciju, usvajanje zakona i pregovore o vanjskoj politici. Međunarodna zajednica, uključujući UN, EU, SAD i Tursku, ima kontakte s novim vlastima u Damasku, uz zahtjeve za uključivanje i zaštitu manjina i transparentnost izbornog procesa. Najavljeno je i uključivanje međunarodnih promatrača u nadgledanje izbora.

No nakon recentnih etničkih čišćenja nad Druzima i alavitima te pokolja i protjerivanja poraženih struktura iz panarapske socijalističke stranke Baas jasno je da Sirija ne može opstati bez međunarodnih tutora koji će nastojati na silu progurati tzv. nacionalni konsenzus oko pluralizma, transparentnih izbora i ustavom garantiranih prava. Međutim, kako trenutna sirijska fundamentalistička vlast nema sposobnost za uspostavljanje mira i ujedinjavanja neki će vanjski autoritet morati što brže nametnuti decentralizaciju koja će pružiti regionalnu autonomiju i samozaštitu mnogobrojnih manjinskih zajednica uključujući Druze, alavite, šijite, ismailite i kršćane.

MIDDLE EAST IMAGES/ABACA

Što god mi mislili i željeli, Amerikanci su ipak ti koji su usmjeravali i koji će i dalje usmjeravati sudbinu Sirije na način kako je to opisao ekspert Washington Instituta Aaron Zelin: "Iako su al-Sharaa i društvo nevjerojatno problematični i možda skloni represiji i netoleranciji, važno je ne zaboraviti što im je prethodilo. Assadov režim bio je jedan od prvih na američkom popisu država sponzora terorizma. Kao dugogodišnji pokrovitelj Hamasa, Hezbolaha, Palestinskog islamskog džihada i drugih skupina, Sirija je bila regionalno i međunarodno terorističko središte. Assad je također bio saveznik Rusije, prijatelj Sjeverne Koreje i strateški saveznik Irana. Njegov režim posjedovao je kemijsko oružje koje je upotrijebljeno protiv sirijskih civila. Imao je ambiciju biti nuklearna sila i prijetnja susjednim državama. Osim što je bio domaćin iračkim (od Irana podržanim) Hashd milicijama i baza korpusa Iranske revolucionarne garde, Assad je proaktivno radio na destabilizaciji Libanona i preplavljivanju Jordana Captagonom, amfetaminima i oružjem. Možda se najviše zabrinjavajuće dugoročne implikacije nove administracije u Damasku odnose na ideologiju vlade. Islamistička vlada, džihadistička ili Muslimanskog bratstva, u srcu Levanta nesumnjivo će ohrabriti regionalne ideološke suputnike. Već postoji velika strepnja od prelijevanja vojno-religijskog ekstremizma u Jordan, Irak i Egipat. Još je gora mogućnost da će, bez snažne daljnje uloge SAD-a u Siriji, ta država postati sfera utjecaja Erdoganove Turske, prijateljski nastrojene prema Muslimanskom bratstvu. Čini se da taj strah potiče angažman arapskih zemalja Zaljeva s al-Sharaaom. To je također znatna briga za Izrael, koji ima loše odnose s Ankarom, unatoč članstvu Turske u NATO-u."

AMERIČKI INTERES

Srećom, Izrael je uništio velik dio sirijske vojske i velik dio njezine opreme te arsenal kemijskog oružja. Sirija više nije konvencionalna vojna prijetnja svojim susjedima. Svjestan uloge Moskve u masovnom masakru civila, Damask je odlučio ne obnoviti ruski najam pomorske baze u Tartusu, ograničivši njihovo prjeteće raspoređivanje u Sredozemlju. Zbog istog razloga nova Sirija ima malo interesa za održavanje strateškog odnosa s Teheranom i njegovim regionalnim posrednicima. Iran više ne može naoružavati Hezbolah u Libanonu preko sirijskog teritorija, što otežava obnovu te milicije.

Tradicionalno, Washington će i dalje nastojati oblikovati ponašanje islamističke vlade uvjetujući financijsku pomoć i međunarodnu pomoć u obnovi. Kontinuirana američka vojna prisutnost u istočnoj Siriji također bi činila polugu za Damask. Vjerojatno oklijevanje Trumpove administracije da pruži pomoć u dolarima i njezina navodna sklonost okončanju malog, ali učinkovitog raspoređivanja američkih trupa u istočnoj Siriji mogli bi ograničiti američke alate u budućnosti. To bi također moglo rezultirati ponovnim porastom ISIS-a. Ukupno, Assadov kraj pozitivan je razvoj događaja za SAD i njegove regionalne partnere. A za sirijski narod malo je vjerojatno da će biti gore od prethodnog režima. "Vrag kojeg smo poznavali bio je užasan i toliko neprijateljski nastrojen prema američkim interesima da čak i al-Sharaa ima dobre šanse da bude bolji", zaključuje Aaron Zelin.