Politike urbanog razvoja tradicionalno su usmjerene na dnevni ritam grada, dok su aktivnosti koje se odvijaju noću često bez jasne strategije, koordinacije i institucionalne potpore javnog sektora. Noćno vrijeme međutim nosi značajan gospodarski, kulturni i društveni potencijal koji sve više prepoznaju gradovi diljem svijeta. Općenito, noćna ekonomija obuhvaća raznolike aktivnosti poput koncerata, kazališnih predstava, restorana, noćnih klubova, festivala te povezanih uslužnih djelatnosti koje se odvijaju tijekom noći. Ove aktivnosti generiraju prihode, stvaraju radna mjesta i doprinose razvoju identiteta urbanih sredina. Unatoč tome, konceptualne i teorijske rasprave o noćnoj ekonomiji su izrazito skromne, a sam fenomen još uvijek nije dovoljno istražen - pišu u novom broju IRMO Aktualno Marko Raič, Daniela Angelina Jelinčić i Sanja Tišma. Prenosimo najzanimljivije dijelove priloga u ponešto skraćenoj verziji i prilagodbi u opremi.

- Razvoj koncepta noćne ekonomije i metodološki izazovi: Promišljanje koncepta noćne ekonomije započelo je tijekom 1970-ih godina u kontekstu urbanih promjena i potrebe za razumijevanjem transformacije gradskog života izvan tradicionalnih dnevnih okvira. Od 1990-ih godina pojam se često koristio u analizama kulturnih i kreativnih industrija te u kontekstu urbanog planiranja, s naglaskom na regeneraciju gradskih četvrti i stvaranje novog urbanog identiteta kroz aktivnosti koje se odvijaju noću. Unatrag desetak godina sve više gradova razvija vlastite strategije za upravljanje noćnom ekonomijom te se ovaj fenomen danas ne promatra samo kao dio kulturnog života, već i kao važna gospodarska, društvena, infrastrukturna, okolišna i sigurnosna komponenta urbanog razvoja.

Jedan od ključnih izazova u proučavanju noćne ekonomije jest definiranje pojma i obuhvat djelatnosti. U literaturi postoji nekoliko pristupa praćenju noćne ekonomije koji se razlikuju najčešće vezano uz vremenski i sadržajni obuhvat. Najčešće se noćna ekonomija definira kao skup gospodarskih aktivnosti koje se odvijaju između 18:00 i 6:00 sati (Zmysloni i Pawlusiński, 2020). Ipak, postoje i alternativne vremenske definicije koje uzimaju u obzir specifičnosti lokalnog konteksta i načina života, kao što je definirano kontekstualno geografskim odrednicama te ovisi o pojedinim gradovima, što ukazuje na heterogenost koncepta (Sound Diplomacy, n.d.). Osim vremenskog okvira, kroz literaturu se nailazi i na različite sadržajne obuhvate. Kao razvojni koncept, noćna ekonomija se spominje tijekom 1970-ih u Ujedinjenom Kraljevstvu uglavnom vezano uz kulturne i kreativne industrije, razonodu, klubove, barove (Son et al., 2023), a u nekim drugim radovima taj koncept uključuje muzeje, galerije, ugostiteljske objekte te širi spektar usluga poput zdravstvene skrbi, prijevoza, smještaja, dostave, javne sigurnosti, telekomunikacija i gospodarenja otpadom (Pawlusiński, 2023).

Također, izazov je i u izboru pokazatelja i dostupnosti podataka za kvantifikaciju doprinosa noćne ekonomije razvoju gospodarstva. Neki od primjera pristupa praćenju noćnih aktivnosti uključuju evidentiranje i brojanje kulturne ponude, mjerenje posjećenosti sadržaja, praćenje broja zaposlenih koji rade noću te broja poslovnih subjekata koji su aktivni tijekom noćnih sati. Primjerice, prema podacima EU Labour ForceSurvey (Eurostat, 2021), 4,6% zaposlenih osoba u dobi od 15 do 64 godine u Europskoj uniji redovito radi noću, dok 7,7% njih radi noću povremeno (Eurostat, 2025).

EUROPSKI PRIMJERI

Slovačka ima najveći udio zaposlenih u noćnom radu u odnosu na ukupno zaposlene. Taj udio, koji je 2019. godine iznosio 15%, bilježi lagani pad te je 2023. godine smanjen na 11,2%. Najmanji udio zaposlenih noću 2019. godine bilježile su Poljska i Hrvatska s udjelima od 2,3%, odnosno 2,5%. Zanimljivo je primijetiti da se u Poljskoj taj udio kontinuirano smanjuje tijekom promatranog razdoblja, dok u Hrvatskoj raste, dosegnuvši 4,8% zaposlenih noću u odnosu na ukupno zaposlene u 2023. godini. Iako ovi podaci prikazuju postotak ljudi zaposlenih u noćnim satima i predstavljaju značajan pokazatelj za vrednovanje inteziteta noćnog rada, važno je istaknuti da se ne odnose isključivo na sektore koji se izravno identificiraju kao dio noćne ekonomije. Podaci obuhvaćaju širi spektar djelatnosti koje uključuju noćni rad, bez obzira na njihovu povezanost s kulturnim, zabavnim, logističkim ili drugim noćnim urbanim aktivnostima. Detaljnija analiza zaposlenosti prema sektorima omogućila bi precizniju procjenu doprinosa noćne ekonomije u kontekstu zapošljavanja i ekonomskih učinaka. Primjerice, u Parizu, od ukupno 1.469.488 zaposlenih osoba (Insee, 2022), njih 83.000 zaposleno je u sektorima koji se smatraju dijelom noćne ekonomije, pri čemu 13% tih zaposlenika radi nakon 21 sat (d'Antonio, 2024). Grad Tallinn bilježi sličnu praksu - od ukupno 252.900 zaposlenih osoba (StatisticsEstonia, 2024), njih 14.792 je zaposleno u noćnoj ekonomiji (d'Antonio, 2024).

PEXELS/OKTAY KÖSEOĞLU

Relevantan pokazatelj razvoja noćne ekonomije je i ostvareni prihod poslovnih subjekata koji djeluju tijekom noći. U tu svrhu moguće je analizirati račune koji su fiskalizirani u razdoblju između 18:00 i 6:00 sati. Istraživanja primjerice pokazuju da je praćenje prihoda prostora u kojima se odvijaju aktivnosti povezane s noćnom ekonomijom usko vezano uz prodaju alkoholnih pića, što dodatno ukazuje na potrebu za pažljivim oblikovanjem metodologije za praćenje noćne ekonomije (d'Antonio, 2024). To je samo jedan od mogućih elemenata prihoda noću pa je potrebno unaprijed jasno odrediti koji sve sektori i koje aktivnosti ulaze u obuhvat prihoda koji se prate.

S obzirom na vidljivu nedorečenost pristupa te izostanak jasno definiranog koncepta noćne ekonomije, teško je jednoznačno utvrditi pokazatelje koji bi se dosljedno mogli primjenjivati u analitičkom i planskom kontekstu. U dosadašnjim istraživanjima znanstvenici IRMO-a uključeni u projekt NITIES odlučili su operacionalizirati pojam noćne ekonomije (prema Zmysloni i Pawlusiński, 2020) kao skup svih aktivnosti koje se odvijaju u razdoblju između 18:00 i 6:00 sati, raspoređenih u tri razine. Prva razina obuhvaća temeljne aktivnosti, kao što su barovi, klubovi, koncerti i festivali. Drugu razinu čine komplementarne aktivnosti koje podržavaju navedene sadržaje, uključujući kulturne ustanove/organizacije, ugostiteljske objekte i druge usluge povezane s konzumacijom kulturne i zabavne ponude. Treću razinu čine infrastrukturne i logističke usluge koje omogućuju funkcioniranje noćnog života, poput javnog i privatnog prijevoza, zdravstvene zaštite, dostave, sigurnosnih službi i održavanja javnog reda. Ovakav višerazinski pristup omogućuje sveobuhvatnije razumijevanje noćne ekonomije te jasno i precizno identificiranje pokazatelja za praćenje i vrednovanje njezinog potencijala za doprinos urbanom razvoju.

KREATIVNI PROSTORI

Upravljanje noćnom ekonomijom: Iako se u većini gradova na globalnoj razini ne razdvaja upravljanje noćnom ekonomijom u odnosu na cjelokupno planiranje i upravljanje gradom, unatrag desetak godina sve više njih prepoznaje potrebu za razvojem posebnih politika i mehanizama praćenja, vrednovanja i upravljanja noćnom ekonomijom i noćnim životom. Cilj tih novih politika uglavnom nije vezan za ograničavanje ili suzbijanje rada tijekom noći, već njihovo analiziranje, vrednovanje i usmjeravanje prema održivosti, inkluzivnosti i ravnoteži između interesa i potreba različitih dionika.

Jedan od iskoraka u analizama noćne ekonomije pripremljen je kroz projekt Creative Footprint koji vodi organizacija VibeLab u suradnji s PennPraxisom (Sveučilište u Pennsylvaniji). Projektom su mapirani kreativni prostori i analizirani noćni ekosustavi u Berlinu, Kopenhagenu, Montréalu, New Yorku, Roterdamu, Stockholmu, Sydneyju i Tokiju (Creative Footprint, n.d.). Uz ekonomski doprinos noćne ekonomije ovim se projektom vrednuje kulturna i društvena vrijednost glazbenih prostora, klubova, galerija i drugih lokacija relevantnih za noćnu ekonomiju. Doprinos je izražen pokazateljem Creative Footprint ocjenom od 1 do 10. Ovaj proces omogućuje identificiranje primjera dobre prakse i time razvoj podloga za preporuke i smjernice prema održivim noćnim politikama. Za procjenu kreativne i kulturne noćne infrastrukture grada identificirano je 15 različitih pokazatelja kroz tri kategorije:

(1) Prostor (veličina prostora, frekventnost, operativni kontinuitet, multifunkcionalnost, reputacija).

(2) Zajednica i sadržaj (kreativni outputi, interdisciplinarnost, promocija, eksperimentalni sadržaj, fokus na zajednice).

(3) Vanjski okvir (dostupnost javnog prijevoza noću, financijska potpora sadržajima, politike i regulacije, pristup donositeljima odluka, javne kulturne aktivnosti).

S najviših 8,02/10 ocijenjen je Berlin. Prostori za noćni život Berlina ocijenjeni su 8,49/10, zajednica i sadržaj sa 6,75/10, a za vanjski okvir ocjena je 8,82/10. Visoka ocjena u kategoriji vanjski okvir za Berlin ukazuje na vrlo povoljno okruženje u smislu zakona, propisa i podrške. Montréal je, primjerice, u toj kategoriji najniže ocijenjen što sugerira značajne probleme i prepreke u postojanju i provođenju zakonodavnog okvira, nesigurnom i neuređenom okruženju za rad noću te izostanku potpore donositelja odluka. New York je, u odnosu na druge gradove najbolje ocijenjen u kategoriji prostor (veličina prostora, frekventnost, operativni kontinuitet, multifunkcionalnost, reputacija), a Montréal prednjači u kategoriji zajednica i sadržaj.

Iako na razini Europske unije ne postoji jedinstveni strateški okvir za razvoj noćne ekonomije, pojedine se mjere i aktivnosti povezane s ovom temom mogu pronaći u okviru inicijative Urbana agenda za EU, pokrenute 2016. godine. Cilj te inicijative je poboljšanje kvalitete života u gradovima kroz bolje zakonodavstvo, financiranje i razmjenu znanja. Gradovi se u okviru agende povezuju u tematska partnerstva usmjerena na ključna područja poput stanovanja, urbane mobilnosti, klimatskih promjena i digitalne tranzicije. U okviru Urbane agende, noćna ekonomija razmatra se kroz Strategiju 5 o proširenju i jačanju uloge kulturnih urbanih usluga radi jačanja dobrobiti građana i Strategiju 2 o razvoju lokalnog gospodarstva kroz kulturne inicijative. Također, neki od bitnih elemenata za razvoj noćneekonomije mogu se pronaći i u Direktivi o buci u okolišu (END, 2002/49/EZ), u Direktivi o radnom vremenu (2003/88/EZ) koja utvrđuje glavne karakteristike noćnog rada,Akcijskom planu EU-a za zaštitu javnih prostora (COM/2017/0612) i mnogim drugima koji reguliraju gospodarski i društveni razvoj u cjelini (d'Antonio, 2024).

PIXSELL

Neovisno o izostanku specifičnog strateškog, pravnog i zakonodavnog okvira na razini Europske unije, pojedini gradovi poput Vilniusa, Berlina, Amsterdama i Londona razvili su vlastite modele upravljanja noćnom ekonomijom, prilagođene lokalnim kontekstima i izazovima. Grad Vilnius je osnovao Noćni ured Vilniusa (Vilnius Night Office, n.d.), organizaciju civilnog društva koja djeluje kao koordinacijsko tijelo u domeni noćne ekonomije i nalazi se pod izravnom ingerencijom gradonačelnika. Djelatnost Ureda uključuje planiranje ponude i sadržaja, osiguravanje raznolikosti i dostupnosti noćnih programa, unaprjeđenje sigurnosti, organizaciju edukacija i stručnih treninga za zaposlenike u sektoru noćne ekonomije te iniciranje javnih rasprava o aktualnim izazovima u noćnom životu grada. Noćni ured također ima važnu posredničku ulogu, djelujući kao platforma za dijalog i suradnju između ključnih dionika noćne ekonomije te povezuje organizatore događanja, gradsku upravu, poduzetnike, kulturne aktere i građane. Ured kontinuirano provodi istraživanja dobrih praksi iz drugih europskih i svjetskih gradova te aktivno potiče njihovu implementaciju u lokalni kontekst Vilniusa, s ciljem stvaranja inkluzivnog, sigurnog i ekonomski održivog noćnog života (Vilnius Night Office, n.d.).

BERLIN I AMSTERDAM

Berlin je razvio je vlastiti model upravljanja noćnom ekonomijom, temeljen na načelima inkluzivnosti, održivosti i međusektorske suradnje. Ključnu ulogu u oblikovanju tog pristupa imale su organizacije Clubcommission Berlin koja djeluje kao predstavničko tijelo berlinske klupske scene, te VibeLab međunarodna platforma posvećena noćnoj ekonomiji i kulturnim politikama. U suradnji sa službenim gradskim institucijama razvijena je Strategija noćne ekonomije Berlina (VibeLab, 2023). Strategija uključuje deset razvojnih ciljeva usmjerenih na poticanje održivog, sigurnog i raznolikog noćnog života u Berlinu. Neke od mjera uključuju osiguravanje financijskih fondova za zvučnu izolaciju klubova, razvoj participativnog modela upravljanja noćnom ekonomijom kroz dijalog s dionicima i korištenje podataka o noćnoj ekonomiji u urbanističkom planiranju i prostornom razvoju grada (VibeLab, 2023).

U Amsterdamu je upravljanje noćnom ekonomijom povjereno tzv. noćnom gradonačelniku, koji ima izraženu koordinacijsku i savjetodavnu ulogu, ali bez formalnih izvršnih ovlasti. Njegova funkcija usmjerena je na povezivanje različitih aktera uključenih u noćni život grada kako bi se osigurao uravnotežen razvoj noćne ekonomije, u skladu s interesima svih dionika i urbanim strategijama. Sličan model usvojen je i u Londonu, gdje je na inicijativu gradonačelnika uspostavljena funkcija tzv. noćnog cara (Night Czar). Ova osoba zadužena je za praćenje razvoja noćne ekonomije, identificiranje ključnih izazova i predlaganje konkretnih rješenja za probleme s kojima se suočavaju različiti dionici uključeni u noćni život, uključujući ugostitelje, kulturne institucije, lokalne zajednice i sigurnosne službe (Tišma et al., 2024).