Zašto je klimatskih skeptika još uvijek zamjetan broj, koliko je takvih i među uglednim znanstvenicima ili najveći dio ipak u dolazi iz domene teorija urota i tzv. alternativnih istina - pitali smo dr. sc. Nikolu Biliškova, višeg znanstvenog suradnika na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu.

Ustupljeno

- Prvo, moram vas ispraviti u dvije točke. Ne bih rekao da je "još uvijek" zamjetan broj klimatskih skeptika. Uostalom, te na koje mislite ne bih nazivao ni skepticima, nego poricateljima. Da pojasnim, zapravo su svi znanstvenici skeptici, jer je skepsa u temeljima same znanstvene metode, ali ta skepsa proizlazi iz činjenice da u znanosti ne postoje nikakva konačna rješenja i slično. U znanosti je sve podložno stalnom preispitivanju, i to je jedna od glavnih pokretačkih sila znanosti. Potpuno je druga stvar poricanje znanstvenih činjenica, jer ono proizlazi iz nerazumijevanja znanosti, ali i nenamjernog, ali zapravo češće namjernog zanemarivanja i iskrivljavanja znanstvenih spoznaja. Zato "ugledne znanstvenike" iz vašeg pitanja nikako ne bih nazivao uglednim znanstvenicima, pa čak ni znanstvenicima. Oni su širitelji pseudoznanstvenih objeda i laži, koji se skrivaju iza svojih zvučnih akademskih titula. Od njihovog postojanja je tragičnije samo to što ih akademske institucije u kojima djeluju toleriraju, čime potkopavaju vlastitu kredibilnost.

Poricanje znanosti danas poprima razmjere bez presedana, jer najveći poricatelji znanstvenih činjenica imaju golemu političku moć u svojim rukama ili barm imaju svesrdnu podršku političkih elita. Obilno je dokumentirano kako moćne kompanije proizvode i plasiraju dezinformacije, kako bi obranile svoj način djelovanja, a i kako bi maksimizirale profit. Uz to društvene mreže i umjetna inteligencija omogućuju njihovo vrlo efikasno širenje. Zato iza teorija zavjera i drugih oblika pseudoznanstvenih dezinformacija stoji prava zavjera.

Takvima je posljednjih godina čini se Donald Trump glavna uporišna točka...?

- U takvom svijetu Donald Trump, kao i Elon Musk, John Bezos i njima slični, tek su najprominetniji, eklatantni produkti sustava koji ih je iznjedrio, sustava bez kojeg bi takvi pojedinci bili potpuno nebitni i nalazili bi se negdje na najekstremnijim krajevima repova statističke krivulje. Sustav je to kojemu opstanak uvelike i ovisi o proizvodnji i širenju laži. No njihovo je djelovanje još katastrofalnije i destruktivnije. Sjetimo se samo da je jedan od prvih Trumpovih poteza (i to u oba mandata) bio izlazak SAD-a iz Pariškog sporazuma. Osim toga, on znatno reže sredstva za znanost i istraživanja, o čemu sam puno čuo i izravno, od mojih američkih kolega. Prije nekoliko dana objavljeno je da je Trump odlučio ukinuti financiranje opservatorija Mauna Loa, koji je ključan za razumijevanje klimatskih promjena, kao i široko rasprostranjene američke mreže za praćenje stakleničkih plinova i drugih mjesta za mjerenje klimatskih parametara, uključujući mnoge orbitalne instrumente. Opservatorij Mauna Loa, smješten na Havajima, dakle usred Tihog oceana, od svog otvaranja 1956. bilježi najpreciznije podatke o temperaturi, razini ugljikova dioksida u atmosferi te drugim relevantnim parametrima. Bez njega klimatska znanost će ostati bez izvora ključnih podataka. Ne možemo riješiti egzistencijalni problem klimatskih promjena ako ne možemo pratiti promjene. Ali to je valjda način na koji Donald Trump i njegovo društvo rješavaju klimatske promjene. Osim toga Trumpove katastrofalne odluke se i na neposredan način obijaju o glavu ljudima, što vidimo i na primjeru aktualnih velikih poplava u Teksasu, u kojima su se posljedice bar djelomično mogle prevenirati da nije bilo rezova, zbog kojih su mnogi meteorolozi ostali bez posla, a građani bez prve linije obavještavanja o nadolazećoj katastrofi.

PEXELS

SNAŽAN POTICAJ

Koliko utjecaja na širenju svijesti o ugrozi od klimatskih promjena imaju danas ne samo znanstvenici/klimatolozi nego i političari? S tim u svezi - što nedostaje da se deklarativni zaključci s raznih COP-ova, samita o klimi, pretoče iz retorike u konkretnu praksu, u provedbe, u dogoročno održive mjere?

- Primarna uloga znanstvenika je, naravno, prikupljanje, sistematiziranje i interpretacija podataka o klimatskim promjenama. Te spoznaje se objavljuju u znanstvenim radovima, koji prolaze kroz istorazinsku recenziju. Na drugoj razini se objavljeni podaci kompiliraju, npr. u izvještaje Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC). To služi kao znanstvena podloga za klimatske pregovore koje vode političari i donose politike na svim razinama, od međunarodne do lokalnih, koje vode političari. No ti pregovori uglavnom rezultiraju nezadovoljavajućim političkim rješenjima, što se uostalom najbolje vidi iz krivulja koje prikazuju kretanje klimatskih parametara. Sve to rezultira nepovjerenjem opće javnosti, ne samo u politiku nego i u znanost. No zbog nezadovoljavajućeg pretakanja znanstvenih spoznaja u politike, sve veći broj znanstvenika ulazi i u otvoreni aktivizam, što možemo usporediti s antinuklearnim i mirovnim pokretima nakon 2. svjetskog rata.

Na tom tragu su, uostalom, u nas nastali i Znanstvenici za klimu. Vrlo je važna i popularizacija znanosti, kao i suradnja znanstvenika s umjetnicima, novinarima itd. Puno toga se radi kako bi znanstvene spoznaje prodrle do najšire javnosti i do političara, no i tu smo suočeni s mnogim izazovima. To se naročito komplicira zbog vrlo intenzivnog i uspješnog širenja pseudoznanstvenih dezinformacija, ali i vrlo agresivnog lobiranja od strane fosilnih kompanija. Sve to usmjerava pregovore u neželjene smjerove i jako ometa donošenje kvalitetnih politika. Što se pretakanja u konkretnu praksu tiče, situacija je još kompleksnija, osobito zbog svih vrlo dinamičnih geopolitičkih poremećaja kojima svjedočimo, ali i općeg skretanja prema ekstremnoj desnici. Zbog toga čak i pozitivne politike koje su se već počele provoditi odlaze u drugi plan, ustupajući mjesto nazadnjačkim trendovima.

Tko osim znanstvenika i političara još može pomoći u širenje svijesti da se klimatske promjene događaju i da su vrlo opasne? U kakvoj su formi, da se tako izrazim, danas ekološke udruge, ekološki aktivisti, kako u svijetu tako i kod nas; ima li ih uopće važnih i utjecajnih u Hrvatskoj?

- Nakon što je papa Franjo objavio enciklike Laudato si i Laudate Deum, klimatski pokret je dobio snažan poticaj iz do tada neočekivanog pravca. Na to se nadovezuje i papa Leo XIV., koji je nedavno donio odluku o uvođenju novog obreda, naime misu za spas Zemlje. On je 3. srpnja, uoči Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, koji se slavi početkom rujna, objavio poruku u kojoj govori da je priroda postala predmet cjenkanja i meta politika i praksi kojima je profit važniji od ljudi i planeta. Papa govori pretvaranju stvorenog svijeta u bojno polje za kontrolu i dominaciju. Teologija te rane prepoznaje kao posljedicu grijeha te izdaju biblijske zapovijedi da se ne dominira stvorenim, nego ga se obrađuje i čuva putem odnosa brige i odgovornosti. I pojedini naši teolozi razvijaju i promoviraju takvu teologiju, ali, kao što vidimo, njezin prodor u praksu je nedovoljan.

Nevladin sektor trebao bi igrati jaku ulogu u širenju svijesti o izazovima koje donose klimatske promjene i opća ekološka kriza. Oni i jesu učinili vrlo važne stvari u tom pogledu i omogućili su donošenje i provedbu mnogih pozitivnih propisa, što se bez pritiska aktivista ne bi dogodilo. No moja je procjena da je danas taj sektor u otužnom stanju. Naravno, treba istaknuti da postoje različite nevladine organizacije, čije su prakse vrlo različite i kreću se od direktne akcije do institucionaliziranih, gotovo potpuno birokratiziranih udruga. Naime, mnoge udruge su praktički ucijenjene fondovima iz kojih dobivaju novac, te je njihovo djelovanje ograničeno, sputano i oslabljeno. Takve udruge su, nažalost, postale samo obični nekritički provoditelji politika svojih financijera. Zato je jako dobro da i dalje postoje one udruge koje odbijaju svaku mogućnost svog financiranja od strane državnih i korparativnih fondova. No velika je boljka cijelog tog sektora njegova resursna potkapacitiranost, pa se čak i uz najbolju volju ne uspijevaju baviti svime onime što aktualni trenutak zahtijeva. Na primjer, danas vidimo da se mnoge ekološke udruge više bave temama iz domene migracija ili mirovnjaštva nego samim ekološkim temama. Iako je jasno da je izvor svih tih problema zajednički, mislim da je važno fokusiranje na vlastite konkretne teme.

PEXELS

TKO POSLIJE GRETE?

Gasi li se između ostalih zvijezda Grete Thunberg, čini se da se izgubila u političkom kontekstu cijele ekopriče...?

- Rekao bih da se Greta Thunberg nije izgubila, nego se mudro povukla kad je shvatila da je političari nemilice zloupotrebljavaju. Naime, ona je postala obvezna gošća svih mogućih političkih sastanaka, na koju su je pozivali s jedinom svrhom da je puste da nešto govori, kako bi joj okupljeni političari upućivali zabrinute poglede, nakon čega bi joj pljeskali i potapšali je po ramenima. Naravno, uz dodatak da su oni "svjesni zahtjeva njezine generacije". Mislim da je Greta preinteligentna da bi nasjela na takvo licemjerje i zato se radije povukla nego da se pretvori u karikaturu same sebe, ostavivši prostor za neko novo lice. Umjesto Grete Thunberg same, danas nam treba netko tko bi bio u stanju učiniti nešto sličnih razmjera.

No, osim svih nabrojenih, neobično važnu ulogu u osvještavanju igraju novinari, osobito oni koji su spremni izlaziti iz okvira dnevnopolitičke ili prigodnjačke rutine. U tom smislu na globalnoj razini prednjači Guardian, ali i prilozi poput ovog su važni, jer se ovdje obraćamo lokalnoj zajednici. Važno je govoriti o klimatskim promjenama, ali to se ne smije svesti na katastrofizam, jer on brzo dovodi do psihičkog zamora. Zato je najbolje što svatko od nas može učiniti za osvještavanje razgovarati o osobnim iskustvima, gubicima, tuzi zbog njih, ali i razmjenjivati nadu.

Klimatske promjene i mediji, nekad i danas, u trećom desetljeću posve digitaliziranog i globalno umreženog 21. stoljeća? Dojam je, bar moj, da sve prolazi kao distopijski senzacionalizam u svekolikom društvu spektakla kojem je i klimatska katastrofa samo jedan u nizu faktora u industrije profitabilne zabave... Vaš završni komentar?

- Prije svega moramo znati da naš mozak nije "dizajniran" da ostane u stalnoj pripravnosti ako se stalno govori o nekoj opasnosti. Mi jednostavno nismo u stanju stalno reagirati na loše vijesti. Toga moraju biti svjesni svi komunikatori klimatskih promjena. No toga je jako svjesna i druga strana, ona kojoj je u interesu stvarati nezainteresiranost građana za temu koja bi ih itekako trebala zanimati. Ukratko, u stanju psihološkog zamora zbog stalnih loših vijesti, čovjek će pribjeći "lakšim temama". Vrlo je dobro dokumentirano da dezinformacijska strategija moćnih fosilnih kompanija zato uključuje i kognitivno "omekšavanje" kroz namjerno plasiranje pretjeranih količina uznemirujućih vijesti. I zbog toga je važno umjesto toga dijeliti osobne priče. One su puno bliskije ljudima, u njima svatko od nas može pronaći zajedničke elemente, kao i djeliće svojih osobnih gubitaka.

ZNANSTVENICI ZA KLIMU

I još pitanje o vašim aktivnostima i planovima kad se radi o klimi, klimatskim promjenama, istraživanjima, ekologiji, zaštiti okoliša...?

- Znanstvenici za klimu su, nakon nekoliko godina djelovanja, stigli do faze zamora, pa time i našeg svođenja na nekoliko ljudi. No ja i dalje mislim da znanstvenik mora biti društveno aktivan. Zato namjeravam "reanimirati" inicijativu, pri čemu nije najvažnija stvar hoće li nastaviti djelovati pod starim imenom ili nekim drugim. Moram okupiti zainteresirane znanstvenike i zajedno s njima vidjeti što dalje.

Djelujem i kao ambasador Klimatskog pakta EU. No izvan svega toga uvijek sam spreman na individualno djelovanje. Bez lažne skromnosti, za sebe mogu reći da dobro i s lakoćom pišem, a i dobar sam komunikator znanosti. Kroz svoje dosadašnje djelovanje izgradio sam veliku mrežu suradnji ne samo sa znanstvenicima nego i s udrugama, ali i umjetnicima. To su moje kvalitete i komparativne prednosti, koje želim koristiti i dalje kako bih dao svoj skromni prilog izgradnji jednog boljeg društva.

PEXELS