
Schengen opet na čekanju
Čtrdeset godina nakon lansiranja projekta europskog kontinenta bez granica, Europska unija se nažalost ponovo mora zatvarati. Odnosno uvoditi granične kontrole. Premda se ne radi o ponovnom uvođenju granice i carine, činjenica da pojedine zemlje vraćaju nadzor na granicama pokazuje da jedna drugoj možda ne vjeruju, iako su članice iste asocijacije.
Neke su zemlje ponovo uvele kontrole i kao reciprocitetnu mjeru jer su druge zemlje to isto uvele njoj. A da stvar bude tužnija, ne uvode se u tolikoj mjeri kontrole na vanjskim granicama Unije, što bi donekle bilo za očekivati, nego članice Schengena kontrole uvode jedna protiv druge. Članice Schengena kao razloge za ponovno suspendiranje Schengena uglavnom navode geopolitičku situaciju, rat u Ukrajini, pa situaciju na Bliskom istoku, ali i kompliciranu situaciju u našem najbližem susjedstvu, zapadnom Balkanu.
No, uvođenje, kako se službeno tvrdi, privremenih kontrola na granicama svoje korijene vuče iz nedavne povijesti, odnosno iz nepromišljenih poteza migracijske politike kojima je prije svega Njemačka pokušala brzo popuniti svoje ogromne potrebe za radnom snagom. Takva useljenička politika rezultirala je desecima milijuna ilegalnih migranata koji bauljaju Europskom unijom i traže azil, ali ne i posao. I sad ne znamo što ćemo s njima, pa ih je Njemačka počela vraćati Poljskoj, a ova uzvratila suspenzijom Schengena prema Njemačkoj. Jedna od velikih ideja europskog ujedinjena tako se opet našla na čekanju. Do daljnjega.
Nakon rušenja Berlinskog zida Europa je uložila veliku energiju u rušenje svih ostalih zidova koji su dijelili europske narode, ali u međuvremenu počela graditi i neke nove. Eurozona i Schengen su jedni od takvih, ali oni nisu podignuti da bi dijelili, nego upravo suprotno - da bi još više zbližili one koji su “unutra” i koji složno rade, ili bi barem trebali raditi, na europskom jedinstvu.
Puno je truda uloženo da se provede u djelo ideja o slobodnom kretanju između europskih država i puno napora da bi se postigli visoki demokratski standardi, da bismo sada, na 40. obljetnicu dogovora iz Schengena, sve uprskali jer je svatko počeo gledati samo sebe i svoje interese i štititi se od drugih. Stoga nije zgorega ponoviti da Europsku uniju ne čine samo fondovi, direktive i pravo veta, nego ideja o suradnji iz koje će proisteći mir i visok životni standard. Privremenim kontrolama na granicama to ćemo teško postići.