Međunarodni institut za bliskoistočne ii balkanske studije IFIMES iz Ljubljane redovito analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i drugdje u svijetu. Jenna Ellis studentica je na Sveučilištu St. Mary's u Twickenhamu, u Velikoj Britaniji, gdje studira borbu protiv trgovine ljudima, organizirani kriminal, migracije i moderno ropstvo. U svom istraživanju "Medijska konstrukcija prijetnje: Latinozajednica kao žrtveni jarac kako bi se Ameriku ponovo učinilo velikom" proučava kako su Trumpova administracija i američki mediji, i otvoreno i prikriveno, surađivali na stvaranju lažnih narativa koji su latinoameričke migrante prikazivali kao žrtvene jarce za nacionalne probleme povezane s kriminalom, ekonomskom nestabilnošću i kulturnim promjenama. Uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi, u Magazinu prenosimo nešto kraću verziju teksta Jenne Ellis.

Povijesno gledano, kao i u suvremenom kontekstu, imigracija je bila ključno i izuzetno polarizirajuće pitanje u američkim političkim diskusijama i diskursima na svim razinama društva. Pojedini lideri održavali su otvorenije i prihvatljivije imigracijske politike, a drugi su se koristili svojom pozicijom i utjecajem za pokretanje antiimigrantskih kampanja. S porastom prisilnih nestanaka, koji se pripisuju racijama ICE-a, broj ilegalnih pritvaranja i deportacija naglo je porastao pod Trumpovim vodstvom tijekom njegova drugog mandata. Naravno, Donald Trump nije prvi ni posljednji političar koji je krivio i pogrešno predstavljao migrante radi vlastite političke koristi. Kriveći latinomigrante kao prijetnju i zamagljujući definiciju što znači biti Latinoamerikanac, kao i migrant, Trump je uspio iskoristiti dezinformirane američke građane da povjeruju kako su migranti s južne granice prijetnja američkoj sigurnosti, prosperitetu i kulturnom identitetu - narativ koji su pojačavali mainstream i konzervativni mediji.

MIDDLE EAST IMAGES/ABACA

POVIJESNE REFERENCE

Od osnivanja SAD-a do danas više od 75 milijuna pojedinaca imigriralo je u Sjedinjene Američke Države, koje su postale nacija izgrađena na raznolikosti i samoj migraciji. Unutar te raznolikosti, prema Zavodu za popis stanovništva SAD-a, 18,5 % nacionalnog stanovništva identificira se kao Latinoamerikanci. Od stanovništva rođenog u inozemstvu više od polovine ima latinoameričko nasljeđe i podrijetlo, u različitom stupnju (Zavod za popis stanovništva Sjedinjenih Država, 2025). Terminom Latinx koriste se pojedinci čije etničko i rasno podrijetlo seže do Središnje Amerike, Južne Amerike i dijelova Kariba. To uključuje one koji govore jezicima latinskog podrijetla poput španjolskog, francuskog i portugalskog. Bliska veza kultura i zajednica Sjedinjenih Američkih Država i Latinske Amerike ilustrirana je upotrebom rodno neutralnog jezika. U SAD-u tim se terminom češće koriste građani Latinske Amerike kako bi pokušali derodificirati španjolski jezik i omogućiti veću otvorenost identiteta. Iako je termin skovan početkom 2000. godine kako bi se rodna neutralnost uključila u rodno definiran jezik, tek se 2016. počeo češće koristiti, nakon pucnjave u noćnom klubu Pulse u Orlandu na Floridi i legalizacije istospolnih brakova pod Obaminom administracijom. Nakon toga je, 2020. godine, slijedio ponovni porast nerazumijevanja problematike, tijekom pokreta Black Lives Matter, pandemije COVID-a i Trumpova prvog mandata.

Međutim, iako se novouvedena i identitetski osjetljiva terminologija može manifestirati na suvremene načine, migracija iz latinoameričkih zemalja u Sjedinjene Američke Države nije ni nova pojava ni suvremeno pitanje. Međutim, broj ljudi koji migriraju iz tih zemalja u SAD porastao je s jednog milijuna u 1960. na 19 milijuna u 2010. godini. Usprkos velikim zabludama da su latinomigranti nedokumentirani, oni čine oko trećinu osoba s legalnim statusom stalnog boravka u SAD-u. Mnogi latinomigranti iz Nikaragve, Hondurasa i El Salvadora stekli su pravo na privremeni status zaštite nakon 2001. godine, nakon ekoloških katastrofa u svojim zemljama.

Narativ o ilegalnim migrantima koji oduzimaju poslove američkim građanima postojao je mnogo prije administracije Donalda Trumpa. Tijekom Velike depresije, kada je SAD bio u ekonomskoj krizi, ljudi koji su izgledali "meksički" - uključujući i američke građane - repatrirani su u Meksiko kako bi se smanjila konkurencija za rijetka radna mjesta ili sačuvale beneficije za one koji su smatrani "pravim stanovnicima". Samo u Los Angelesu te akcije smanjile su latinoameričko stanovništvo za trećinu. Taj je "trend" ubrzo preokrenut, zbog nedostatka radne snage tijekom Drugog svjetskog rata, nakon obaveznog regrutiranja u okviru programa Bracero. U početku predstavljen kao pozitivna prilika za popunjavanje manjka radne snage u SAD-u "uvozom" iz Meksika, SAD je dopustio milijunima meksičkih muškaraca da dođu u SAD uz kratkoročne radne vize, posebno usmjerene na poljoprivredne radove kako bi se riješio nedostatak te radne snage. Usprkos obećanjima i uvjeravanjima o zaštiti prava radnika, program Bracero brzo je postao eksploatatorski, a radnicima su naplaćivane dodatne naknade za smještaj i hranu, odbijano im je od plaće i bili su izloženi smrtonosnim kemikalijama (Kongresna biblioteka, 2019). U konačnici, taj se program smatra neuspjehom u implementaciji i direktno je povezan s priljevom nedokumentiranih i trgovanih radnika u SAD-u (Kongresna biblioteka, 2019).

Tijekom prvog mandata Trumpova je administracija, u suradnji s medijima, podizala negativne narative o useljenicima na najviše razine političke i društvene diskusije, okrivljujući ih za sve društvene probleme. Sve je to pojačano i retorikom samoga Donalda Trumpa. Lokalne, nacionalne i globalne vijesti pokrivale su tu temu predstavljajući je iz različitih perspektiva, skrećući pažnju na osnovi političkih sklonosti i medijske pristranosti, što je potom pojedincima i zajednicama olakšalo prihvaćanje predrasuda i okrivljavanje latinozajednice kao žrtvenog jarca.

Između ostaloga, NBC News citirao je predsjednika Trumpa, koji je tvrdio da "Meksiko ne šalje svoje najbolje ljude". Otišao je i korak dalje rekavši da oni "unose i drogu i kriminal u SAD". Takva naracija nastavila se cijele Trumpove kampanje, te je latinomigrante nazvao "lošim hombresima", između ostalog. Uglavnom, Trumpova administracija i mediji konstantno su predstavljali migrante iz Latinske i Južne Amerike kao prijetnju javnoj sigurnosti i istaknuli tu temu kao ključnu točku kampanje 2015. godine. U tom razdoblju FBI je izvijestio da je stopa nasilnog kriminala porasla za 3,1 % u odnosu prema prethodnoj godini, a stopa ubojstava iz nehata za 10 %. Uz taj zabrinjavajući trend, izvještaj je pokazao da je i broj silovanja porastao za 6,3 % u odnosu prema prethodnoj godini. Nesigurnost, odnosno nedostatak percipirane sigurnosti, potaknula je neprijateljsko okruženje u Sjedinjenim Državama, koje je omogućilo Trumpovoj administraciji i medijima da održavaju narative izgrađene na postojećim stereotipovima te izbjegavaju rješavanje korijenskog uzroka imigracijskog problema.

MIDDLE EAST IMAGES/ABACA

MEDIJSKA PREZENTACIJA

Evo još nekih primjera. U svojoj najavi kampanje iz 2015. godine Trump je izjavio: "Kada Meksiko šalje svoje ljude, ne šalje svoje najbolje... Donose drogu. Donose kriminal. Oni su silovatelji. A neki su, pretpostavljam, dobri ljudi." Takvi narativi nisu samo izuzetno opasni nego im nedostaju i empirijski dokazi, pa su ih osudile nevladine organizacije, američki demokrati i organizacije za građanska prava. Međutim, usprkos negativnim reakcijama, mediji su nastavili igrati ključnu ulogu u iskorištavanju osjećaja nesigurnosti američkog naroda. To se može pripisati golemom utjecaju koju mainstream TV mediji imaju u SAD-u na američko javno mnijenje.

Kad se analiziraju vizualni mediji, izvještaj u tri nacionalna časopisa između 2000. i 2010. godine navodi kako su latinoamerički migranti predstavljeni kao kriminalci i ilegalni radnici u SAD-u i prije nego što se Trump prvi put kandidirao za predsjednika. Studija je otkrila da većina narativa prikazuje latinoameričke migrante kao "neovlaštene za život u SAD-u" (Farris, Mohammad, 2018). Ista studija otkrila je da četrdeset posto takvih narativa sadržava neke slike vezane uz provođenje zakona na južnoj granici Meksika i SAD-a, a od tih četrdeset posto devetnaest se direktno ili indirektno odnosi na izgradnju zida ili ograde duž južne granice. Iako su istraživači analizirali podatke prije Trumpova prvog mandata, negativna društvena klima već je bila vidljiva. Slučajevi istraženi u studiji također su potvrdili da se mnogi latinoamerički migranati prikazuju kako obavljaju fizički ili drugi posao koji se smatra "niskokvalificiranim",, što dodatno pridonosi društvenoj stigmi latinoameričkih migranata kao neobrazovanih u usporedbi s visokokvalifikovanim američkim radnicima srednje klase.

Ne samo što takvi narativi pridonose širenju predrasuda, izolaciji, nedostatku pripadnosti i na kraju proglašavanju manjinskih zajednica žrtvenim jarcem, nego nedostatak zastupljenosti u medijima pridonosi ukupnoj negativnoj slici ilegalnih, ali i legalnih migranata, kao i općenito Amerikanaca s latinokorijenima. Uprkos tome što čine 18,5 % stanovništva SAD-a, postoje vrlo ograničeni prikazi latinoameričkih migranata i u američkim filmovima. Izvještaj iz 2019. godine pokazao je da je od 47.268 analiziranih likova iz glavnih holivudskih filmova od 2007. do 2018. godine samo 4,5 % imalo latinoimena ili je spominjalo latinoameričko podrijetlo i nasljeđe, iako Latinoamerikanci čine više od polovine zajednice Los Angelesa i 39 % stanovništva države Kalifornije (USC Annenberg, 2019). Otprilike četvrtina likova predstavljena je kao kriminalci, a gotovo svi likovi izolirani su iz latinozajednice, čak i unutar nekoj pojedinog filma. Nadalje, latinoosobe prikazane su u stereotipno podređenim ulogama, poput vrtlara ili poljoprivrednih radnika, sobarica i sezonskih radnika, i na televiziji i u filmovima (Bisconte, 2025). To pridonosi negativnim stereotipovima da su latinomigranti neobrazovani i smanjuje njihove izglede da budu ravnopravni u dobivanju visokoplaćenih poslova.

Slično tome, latinoamerički likovi u filmovima uobičajeno su prikazivani okruženi drugim bijelim glumcima i predstavljeni kao prolaznici u priči ili su pozicionirani kao niža klasa, kada su smješteni unutar svoje zajednice. Cameron Diaz, na primjer, bila je glavna latinoamerička glumica u nizu holivudskih hitova, međutim, često je bila jedini predstavnik u takvim filmovima i glumila je zajedno s većinskim bijelim kolegama (USC Annenberg 2019). Budući da su bili filmski odvojeni od svog etničkog i kulturnog identiteta, logičnom se nametala ideja da je asimilacija nužna i da se imigranti moraju potpuno prilagoditi američkoj kulturi. Osim toga, minimalna zastupljenost u filmskoj produkciji (režija, kasting, scenariji...) također se može smatrati faktorom koji pridonosi nedostatku objektivnog prikaza latinoameričkih likova u holivudskim filmovima.

Iako se film može činiti manje relevantnim za traženje žrtvenog jarca u progonu nelegalnih migranata, postoji direktna korelacija između predrasuda i konzumacije filmova. Nacionalna koalicija hispanskih medija (NHMC) provela je istraživanje i otkrila da oni koji su izloženi zabavnim sadržajima koji prikazuju latinomigrante na negativan način direktno pridonose pogrešnim individualnim narativima. Studija je također otkrila da, iako narativi o latinomigrantima postoje u svim zabavnim sadržajima, oni koji slušaju i gledaju desničarske konzervativne informativne postaje, poput FOX-a, vjerojatno će imati manje pozitivnog stava prema latinozajednici i stoga mogu lakše postati žrtve lažnih narativa i dezinformacija. To podržava Melleminu teoriju (2000.) i naglašava nedostatak razumijevanja zajednice kao ključni element strukture traženja žrtvenog jarca za pojačavanje predrasuda.

Govorni jezik može se smatrati još jednim izolirajućim faktorom kada se promatra medijski prikaz latinomigranata. Pojedinci nelatinoameričkog podrijetla koji konzumiraju medije na španjolskom jeziku pokazali su više stope antilatinoosjećaja usprkos doprinosu većem osjećaju pripadnosti unutar same zajednice. To se lako može povezati s Glickovim okvirima traženja žrtvenog jarca. Kada postoji razlika između većinske i manjinske zajednice koja se lako može prepoznati, kao što je slučaj s vizualnim etničkim razlikama u Glickovoj teoriji, ona se može proširiti i na jezik.

Međutim, usprkos tome što mnogi Amerikanci preferiraju vizualne medije, još uvijek postoje i mnoge "rupe" u tiskanim medijima koje se popunjavaju predrasudama i viktimizacijom latinoameričkih migranata. Istraživanje 185.244 teksta iz vodećih novina poput New York Timesa i Washington Posta otkrilo je da, iako su spomenute pozitivne teme, uključujući poljoprivredne i radne beneficije, dominira negativan narativ o ilegalnoj imigraciji. No studija je također otkrila da "ekonomski faktori poput siromaštva, nezaposlenosti i korištenja socijalnom pomoći nisu povezani s toliko negativnosti koliko se često pretpostavlja" (Bliech, 2018). Iako je to pozitivan trend, on podržava teorije Melleme i Glicka o traženju žrtvenog jarca i nameće ideju da se, što je manje poznato o pojedincu ili njegovoj demografskoj skupini, lakše forsira lažni narativ i navode netočne ili neistinite izjave.

MIDDLE EAST IMAGES/ABACA

TRAJNE PREDRASUDE

Sve u svemu, predrasude prema latinoimigrantima u Sjedinjenim Državama tijekom prve predsjedničke kampanje Donalda Trumpa (ali i poslije, u kampanji za drugi mandat), bile su omogućene duboko ukorijenjenom sustavnom diskriminacijom, koja je postojala već prije prvog Trumpova stupanja na dužnost. Historijski obrasci radne eksploatacije s programom Bracero, repatrijacijom poput operacije Wetback i kulturnom isključenošću, poput nedostatka jezične i kulturne uključenosti u filmovima i vijestima, postavili su temelje za to da građani postanu podložni neistinitim narativima i pokazali da tretman latinoimigranata tijekom Trumpove administracije nije bio izoliran društveni incident. Razumijevanjem teorije žrtvenog jarca možemo razumjeti kako su administracija, kao i medijski narativi, iskorištavali nacionalne nesigurnosti oko kriminala, ekonomskih teškoća i kulturnih promjena. Film, vizualni i pisani mediji ojačali su i oživili dugogodišnje stereotipove o američkoj latinozajednici.

Razumijevanje obrazaca i mehanizama iz konteksta žrtvenog jarca, kako su ih prezentirali Glick i Mellema, ključno je za osporavanje štetnih narativa i otvaranje američkog društva za sve, neovisno o njihovu imigracijskom statusu. Bez obzira na to što su američki mediji odigrali veliku ulogu u prikazivanju latinoameričkih migranata kao kriminalaca, autsajdera, "loših momaka" i prijetnje američkom društvu i američkim vrijednostima.