Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo je nepotpune podatke o tvrtkama koje zapošljavaju na crno. A usto ih i nije postavilo na baš neko vidljivo mjesto na svojoj službenoj internetskoj stranici. Pa je tako najavljena borba države protiv zapošljavanje na crno naišla na još jednu prepreku. Onu koju je ovaj put država, odnosno jedan njezin dio, postavila samoj sebi. A ideja je bila da objavljivanje liste muljatorskih tvrtki odvrati druge od sličnog nauma.

Državni je interes da se rad na crno iskorijeni u što većoj mjeri. Jer, on ne samo da eksploatira one koji su prisiljeni raditi na taj način, nego radi štetu i cijelom društvu, odnosno državi koja na taj način gubi značajna financijska sredstva u proračunu. I naravno, u zdravstvenom i mirovinskom fondu.

Postoji neko tumačenje da su Hrvati živeći stoljećima pod stranom vlašću, naprosto naučili varati državu u kojoj žive jer je nikad ni nisu smatrali svojom. Pa im stoga ni nije bilo previše žao potkradati je izbjegavanjem plaćanja poreza. To se kao smatralo svojevrsnim oblikom borbe protiv stranog zavojevača. Pa su onda naprosto praksu usvajanu stoljećima prenijeli i u vlastitu državu. Pa, eto, sada i nju potkradaju po navici. Kao, teško im se sada kada su ostvarili svoj tisućljetni san samo tako skinuti s takvih običaja.

Nažalost, ova romantična verzija nastanka i postanka varanja države u Hrvata, naravno, daleko je od istine, koliko i potpuni podaci o vlasnicima tvrtki u koje zapošljavaju na crno od oka javnosti. Hrvatsko je društvo takvo kakvo jest, muljatorsko i prevarantsko prema vlastitoj državi, zbog niza drugih razloga koji nemaju baš nikakve veze s navodnim tisućgodišnjim sužanjstvom pod stranim krunama i vladarima. Naravno, u zadnjih tridesetak godina ipak je uvedeno nešto reda. Nije više baš tako strašno kako je bilo kada su se pretvarale i privatizirale tvrtke i kada je bilo dovoljno imati nekog pajdu u Poreznoj pa da ni porez ne moraš platiti, a rad na crno bio je normalna stvar.

Sama činjenica da nekakva lista ipak egzistira makar bila skrivena iza sedam mora i sedam gora, ipak govori da se nešto pokušava. Ali i da postoji kontra sila koja to sve pokušava vratiti na početne kaotične postavke iz ranih devedesetih. O tome govori i ovaj ping-pong koje državne institucije igraju s podacima i radom na crno. Vlada treba natjerati resorno Ministarstvo da objavi cjelovite podatke. I da oni budu vidljivi.