Dugi život nekada je bio stvar mitova i legendi, a danas tema znanosti, tehnologije, osobnog izbora i još jedne Špice s Macanom. Možemo li stvarno živjeti dulje, bolje, zdravije? Koliko na to utječu geni, a koliko prehrana, stres i stil života? I gdje je granica između znanstvenih činjenica i popularnih zabluda?

Rekli bismo tema za sve nas o kojoj su s Krešimirom Macanom u najnovijem podcastu razgovarali Gordan Lauc, biokemičar i profesor na Farmaceutsko-biotehnološkom fakultetu i Veljko Marton, kolekcionar umjetnina koji je prošao testiranje biološke dobi u laboratoriju Genos profesora Lauca. Na početku razgovora Lauc je objasnio što su glikani.

- Glikani su vrlo kompleksne modifikacije proteina koje su bile ključne da bi život postao višestaničan i glikani mijenjaju aktivnosti svih naših proteina. To je relativno zapostavljeno područje jer je analitika kompleksna, ja u tome radim već više od 30 godina, razvili smo laboratorij koji je danas u toj analitici najbolji na svijetu. U zadnjih desetak godina se fokusiramo na primjenu u nekim konkretnim primjerima, a jedna od atraktivnih tema kojima se bavimo je i mjerenje biološke dobi. Znači, gledajući glikane, mjereći molekule koje izoliramo iz krvi s imunoglobulinima možemo na neki način objektivno izmjeriti koliko štete smo napravili sami sebi svojim životnim stilom od kada smo se rodili - naveo je Lauc i pri tom objasnio razliku između biološke i kronološke dobi.

Kompleksna analitika

- Kronološka dob je koliko je naš planet obišao oko Sunca. Nama je to fiksna brojka, ali ako se preselimo na Mars to će značiti nešto sasvim drugo. Nekad su ljudi prosječno živjeli 30-ak kalendarskih godina, danas živimo 80-ak, možda ćemo za 50 godina živjeti 120 - rekao je Lauc.

Dugo je vremena trend bio takav da živimo što dulje, a sad se pomalo usporio jer je životni stil postao previše nezdrav, posebno u Americi gdje je problem brze hrane i Big Pharme.

- Mislim da je puno važnije od pitanja koliko godina živimo - koliko kvalitetno živimo te godine, jer postoje ljudi koji će s 50 godina biti bolesni, nefunkcionalni i sa 60, 70 godina će biti vezani za krevet, ovisiti o tuđoj pomoći i onda to više nije kvalitetan život - kaže Lauc.

Kolekcionar umjetnina Veljko Marton jedan je od onih koji povremeno ide na tzv. menadžerski check-up jer kaže da pokušava jako iskontrolirati svoje godine. Lauc je pri tom objasnio da je temeljna razlika između menadžerskih pregleda i pregleda koje obavlja njegov laboratorij u tom što menadžerski pregled gleda stanje kakvo je danas, dok u laboratoriju gledaju molekule koje identificiraju što će se dogoditi u sljedećih pet do deset godina.

Analizom 200 tisuća ljudi pokazalo da loša glikanska dob uzrokuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i općenitih problema sa zdravljem, dok dobra glikanska dob znači da je rizik manji.

- Radimo veliko istraživanje, još ga nismo objavili, o tome koliko to predviđa smrtnost - svaka godina više glikanske dobi kod muškaraca je šest posto veća vjerojatnost da će umrijeti u sljedećih deset godina - upozorava Lauc.

Znači, ako netko s kalendarskih 50 godina ima glikansku dob 60, trebao bi jako voditi brigu o svom zdravlju, upitao je Macan, na što je Lauc odgovorio da bi bilo dobro da na neki način smanji glikansku dob. Za kolekcionara umjetnina kaže da ima dobre vijesti.

- Veljko je bitno mlađi. Pedeseto je godište, a po našem testu ima 46 godina. To je dobra informacija i dobar feedback da ono što osoba radi je ispravno, naveo je Lauc.

- I dalje sam u poslu, čak bih rekao i više nego prije, ali po meni posao je taj koji te može stimulirati da uđeš u to razmišljanje o nekakvom kvalitetnom životu, o nekakvoj dugovječnosti zato jer ljudi koji se previše opuste ni sami nisu svjesni koliko gube tu neku snagu, taj neki motor koji bi ih mogao pokrenuti u razmišljanju da zdravije i duže žive, kaže Marton.

Generatori starenja

I da bolje i kvalitetnije rade, dodao je Macan podsjetivši da je Marton vlasnik Martimexa, dakle industrije ljepote i dugog života, kako je rekao, koja je od davnina bila namijenjena ženama, a sada i muškarcima.

- Sigurno da jedan dio mog izgleda ili zdravstvenog stanja ima veze s onim čim se bavim jer se sve te velike svjetske korporacije trude da ženama, a sad sve više i muškarcima, daju mogućnost da malo bolje izgledaju. Bolji izgled nosi sa sobom jednu stvar koja je izuzetno bitna, a to je druženje. Jer čim na neki način lošije izgledaš, imaš manje volju da se družiš. Istraživanja će pokazati da je taj društveni život užasno bitan u svemu tome, a mi to zanemarujemo, preferiramo što manje izlazaka. To povlačenje od svakodnevnih životnih izazova je veliki generator starenja - smatra Marton.

Menadžeri često znaju izgledati starije, rekao je Macan, a Lauc dodao - često, ali ne uvijek.

- Menadžeri velikih kompanija u pravilu izgledaju mlađi zato što to ovisi o tome koliko čovjek ulaže u sebe i koliko je stvari dobro posložio u svojoj glavi. Prednost godina je da čovjek stekne iskustvo kako se lakše nositi s nekim problemima i to očigledno kod Veljka funkcionira jako dobro - navodi Lauc dodavši da pogotovo kod mlađih ljudi, u 20-im i 30-im godinama doista vidimo da su njihovo emocionalno stanje te društveni i privatni odnosi jako veliki generator ubrzanog starenja.

Socijalistički mentalitet

Marton kaže da puno faktora tu igra ulogu, ali da je najvažnije da moraš biti sam sa sobom na čisto što želiš u životu.

- Znatiželja je užasno bitna. Mene užasno zanima što će se dogoditi s umjetnom inteligencijom, ja bih htio za 20, 30 godina vidjeti te robote kako idu okolo i što rade. Znatiželja je jedan od faktora koji me pokreće - rekao je Marton podsjetivši pri tom da je i kolekcionar.

- Dokazano je da kolekcionari dugo žive. Zašto? Jer stalno imaju taj interes - kaže.

Dodao je da tzv. komfor zona, za koju ljudi misle da je važna, u stvari ispada da je jako negativna jer ako si kod kuće u toj komfor zoni, dobro ti je, malo piva, malo televizora, a ne daj Bože da te netko tjera da šećeš, onda to, kaže, negativno utječe na bilo kakvu misao o nekakvoj dužini života. Ne morate biti kolekcionar, pojasnio je Macan, možete si naći hobi, što vas veseli i što vas opušta.

Lauc je naveo da smo po tom pitanju dosta drugačiji od ostatka svijeta.

- Ja to zovem ostatak socijalističkog mentaliteta gdje nije pojedinac odgovoran za svoje zdravlje i blagostanje, nego se država mora brinuti za nas, tako su nas odgajali sve do relativno nedavno. U svijetu to nije tako. U svijetu sve više i više ljudi aktivno pokušava živjeti zdravije. Određena fizička aktivnost je nužna, ali ne pretjerati, jer vrlo često ljudi kad odluče vježbati pretjeraju, prevelika količina vježbanja je loša. Najbolji primjer je Luka Modrić, koji izgleda bitno stariji jer se potrošio prevelikom fizičkom aktivnošću - naveo je Lauc i dodao da sve veći problem postaje hrana.

- Imamo privilegij da se može relativno zdrava hrana nabaviti u Hrvatskoj po prihvatljivim cijenama, to je u Americi gotovo nemoguće, većina hrane koja se tamo kupuje je praktički otrov, a nova američka administracija je krenula u tom smjeru, vjerojatno će nešto promijeniti. Jer ta je hrana razvijena da bude adiktivna, da je što više pojedete i da može što duže trajati u trgovinama. I to nije hrana koja je dobra za nas - upozorava Lauc te zaključuje da je važna i socijalna komponenta: Mediteran se puno više druži nego kontinentalna Europa, kaže, a interakcije s ljudima su iznimno važne za zdravlje.