Prema posljednjem istraživanju Pew Research Centera (svibanj 2025.), 48 % Amerikanaca smatra da Trumpov pristup globalnoj politici "slabi američku reputaciju", a 42 % vjeruje da "Amerika time postaje pragmatičnija i manje opterećena globalnim konfliktima" - kaže dr. sc. Dejan Kovač, postdoktorski istraživač na Harvard Kennedy School, te dodaje:

Ustupljeno

- Međutim, rezovi u diplomaciji govore puno glasnije. U četiri godine Trump je smanjio proračun State Departmenta za 22 %, a broj karijernih diplomata pao je za 15 %. Kad Rubio kaže da se "ne povlače iz svijeta", statistike mu baš ne idu u prilog, a bogme ni posljednji potezi. Trumpu biračka baza ne zamjera takav pristup, ali međunarodni kredibilitet SAD-a ozbiljno je narušen. Prema Gallup World Poll, povjerenje saveznika u američko globalno vodstvo palo je sa 48 % (2016.) na samo 32 % (2024.).

Manje diplomacije, više transakcija - to je nova američka vanjska politika. Nažalost, ne možete voditi državu kao business, gdje je jedini cilj profit. U vodenju države maksimiziramo puno neopipljivih i teže mjerljivih dimenzija poput - slobode, vladavine prava, jednakosti, kvalitete života itd.

Koje su geopolitičke silnice koje oblikuju budućnost Amerike, Europe i Azije? I iskorištava li Trump nemoć EU-a prema Rusiji?

- Geopolitika današnjice utrka je s tri traka: energija, tehnologija i sigurnost. Europa još uvijek pokušava naći ravnotežu. Tri godine sankcija Rusiji nisu slomile Putinovu ekonomiju - ruski BDP je 2024. čak porastao za 3,5 %, zahvaljujući rekordnim izvoznim prihodima prema Aziji (posebno Kini i Indiji), ali to su kratkoročni efekti. Dugoročno se struktura ekonomije promijenila zbog rada u "vojnom modu", da ne kažem da im je propala diversifikacija energenata, jer im sada gotovo 30 % kupuje samo Kina, tako da Peking diktira tempo Rusiji. Ekonomska šteta Rusiji načinjena je tako što je smanjena konkurentnost za budućnost i još više produbila ovisnost o nafti i plinu. To se posebno vidi sada kad je dolar pao, zajedno s cijenom nafte, jer 30 % federalnog proračuna puni se preko energenata. Ovo je već treća godina Rusije s proračunskim deficitom, ako ostane ovakvo stanje na tržištu, deficit bi se mogao utrostručiti za ovu godinu. Što znači dodatno tiskanje novca i galopirajuću inflacija u dogledno vrijeme.

Trumpovoj administraciji odgovara slabost EU-a. Zašto? Zato što, ako je EU slabiji akter, bilateralno je pregovaranje lakše, a Trump je bilateralni igrač, ne multilateralni. Trump razumije da oslabljen EU ne može biti protuteža SAD-u - ni vojno, ni energetski, ni tehnološki. Samo neće se taj scenarij dogoditi jer NATO diktira tempo i u ovakvoj situaciji potreban nam je jaki geostrateški savez.

U tom vakuumu Kina jača svoj položaj u Aziji kroz Belt and Road, a Rusija se koristi europskom nemoći za produbljenje utjecaja u istočnoj Europi i na Balkanu.

Koliko je danas jak EU? Ima li EU jakog lidera?

- EU ima ekonomsku snagu, ali političku anemiju, a razlog tome je loša selekcija u politici. Hrvatska je prekopirala taj model od EU-a, zato i jesmo svi tu gdje jesmo - Njemačka, Italija, RH itd. - demografski staro stanovništvo s niskim natalitetom, pa se mora uvoziti strana radna snaga da bi se u budućnosti održao stabilan ekonomski rast, ali i stabilnost mirovinskog sustava. Ovo politički erodira cijeli EU, na način da se "domaće stanovništvo" buni protiv stranaca i to se vidi po porastu antimigrantskih stranaka u cijelom EU. Ali, pazite, bunimo se sada kada imamo rekordnu nezaposlenost, što će biti kada nastupi veća recesija i budemo se borili za oskudne poslove u firmama?

Ukratko, EU je i dalje drugi najveći svjetski gospodarski blok, s BDP-om od 18,4 trilijuna dolara (2024.), ali politički je kapacitet ograničen fragmentacijom i unutarnjim sporovima. Macron želi biti europski lider, ali bez Njemačke, koja trenutno vodi najgoru recesiju od 2009. (njemački BDP - 0,6 % u prvom kvartalu 2025.), nema dovoljno političkog zamaha. Europa ima previše ekonomskih komesara, a premalo geopolitičkih lidera. U vanjskoj politici EU često puca u prazno - nema vojnu autonomiju, a bez sigurnosnog kišobrana SAD-a kroz NATO utjecaj mu je limitiran i posljednjih je godina plesao kako SAD svira.

Koji je budući smjer EU-a - integracija ili dezintegracija? Ima li realno prostora za novo proširenje?

- EU se trenutno više bori za unutarnju koheziju nego za vanjsko širenje. Iako je Bruxelles prošlog prosinca (2024.) formalno otvorio pregovore s Ukrajinom i Moldavijom, realno proširenje je na dugom štapu.

Prema Eurobarometru, samo 38 % građana EU-a trenutno podržava proširenje. Istovremeno, 11 članica EU-a već ima jače antiintegracijske političke stranke u vlasti ili opoziciji (primjer: Slovačka, Mađarska, Italija). Nova proširenja bez prethodne unutarnje reforme bila bi kao gradnja drugog kata na kući bez temelja.

Na zapadni Balkan? Teško. Reforme u Bosni i Hercegovini i Srbiji stagniraju, a pitanje Kosova i dalje blokira pomake.

Kako bi mogao izgledati svijet sutrašnjice? Tko pobjeđuje u geopolitičkoj partiji šaha: Trump, Putin ili Xi Jinping?

- Svijet sutrašnjice bit će svijet ne multipolarnosti, nego multiproblema.

Xi Jinping trenutno igra najdugoročniju igru. Kina već kontrolira 36 % globalne proizvodnje baterija, 80 % lanca opskrbe rijetkim metalima i 31 % svjetske trgovine brodskim kontejnerima.

Putin, premda izoliran, drži energetske adute: Rusija je i dalje najveći svjetski izvoznik plina i drugi izvoznik nafte.

Trump? On se još uvijek ponaša kao "America First" igrač, ali u globalnoj šahovskoj partiji to je kao igrati šah bez kraljice: taktički može dobiti bitku, ali teško cijeli rat.

Ako želimo svijet bez novih ratova, potreban je više "global governance", a manje "global business deals". Nažalost, trenutno svijet više klizi prema drugom. U svijetu gdje diplomacija ustupa mjesto carinama, a savezništva se mijenjaju brže od burzovnih indeksa, geopolitika 2025. više sliči "high-risk pokeru" nego klasičnoj partiji šaha.

Sjedinjene Države pod Trumpom vode transakcijsku, a ne stratešku vanjsku politiku. EU balansira između vlastitih slabosti i geopolitičkih ambicija. Rusija iskorištava vakuum u europskoj sigurnosti. Kina strpljivo gradi globalnu ekonomsku dominaciju.

Ako pitate tko pobjeđuje, onaj tko najtiše igra, a najviše ulaže - danas je to Xi Jinping.

Europa se mora odlučiti: želi li biti igrač - ili igralište.

Svijet bez novih ratova neće se dogoditi sam od sebe. Tražit će novu generaciju lidera - ne trgovaca, nego državnika. Nažalost, ne vidim ih mnogo.