Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira zbivanja na Bliskom istoku, Balkanu i drugdje u svijetu. U tekstu pod naslovom "Borba protiv dezinformacija vođenih umjetnom inteligencijom: Model zasnovan na nagrađivanju za poboljšanje građanskog angažmana i integriteta izbora" dr. sc. Harvey Dzodin, medijski komentator, autor i bivši potpredsjednik ABC-TV-a, piše o modelu "push-pull" nagrađivanja suradnjom javnog, privatnog i filantropskog sektora, koji može efikasno promovirati građanski politički diskurs i poštene izbore. Uz neznatne prilagodbe u opremi i tekstu, prilog prenosimo u cijelosti.

UBRZANA PRIJETNJA

Suočavamo se s egzistencijalnom krizom od najveće važnosti za demokratske institucije diljem svijeta, jer zlonamjerna upotreba tehnologije ubrzano nastavlja prednjačiti pred korisnim primjenama. U ovom prilogu tvrdim da samo usvajanje modela nagrađivanja zasnovanog na "push-pull" principima jamči uspjeh. Priznavanjem ljudske motivacijske psihologije i suradnjom između više sektora taj pristup nudi obećavajuće strategije za borbu protiv sve sofisticiranijih kampanja dezinformacija generiranih umjetnom inteligencijom koje prijete da potkopaju demokratske procese.

Dok su kampanje dezinformacija nekada zahtijevale znatna financijska i tehnička sredstva, sada živimo u dobu u kojem su realistične dezinformacije omogućene umjetnom inteligencijom i jeftine i dostupne. Alati otvorenog koda poput Stable Diffusion za generiranje slika i ElevenLabs za sintezu glasa demokratizirali su stvaranje uvjerljivih lažnih medija, stavljajući moćne mogućnosti u ruke aktera s ograničenim tehničkim znanjem. Građansko okruženje danas je zasićeno lažnim medijima vođenim umjetnom inteligencijom, sposobnim za stvaranje hiperrealističnih, ali lažnih video i audio klipova kandidata i javnih dužnosnika, praćenih algoritamski generiranom propagandom u industrijskim razmjerima, osmišljenom da iskrivi demokratske procese.

Posebno ilustrativan slučaj dogodio se dva dana prije parlamentarnih izbora u Slovačkoj 2023. godine, kada je audioklip generiran umjetnom inteligencijom lažno prikazao kandidata kako raspravlja o taktikama namještanja glasova. Taj incident primjer je modernog miješanja u izbore, gdje jeftini, vrlo realistični lažni materijali mogu nerazmjerno utjecati na percepciju javnosti. Tajming je bio strateški odabran, jer se lažni materijal širio tijekom izborne šutnje, kada je kandidatima i strankama bilo zabranjeno komunicirati. Iako su platforme poput TikToka i YouTubea uklonile snimak (ali Facebook nije), a provjerivači činjenica na kraju ga opovrgnuli, šteta je već bila učinjena. Stranka na koju je ciljala ta obmana vodila je u anketama prije nego što je lažna verzija preplavila društvene mreže, ali je na kraju izgubila izbore.

Nedavna analiza tog "slovačkog slučaja" zakomplicirala je izravnu naraciju o deepfakeovima koji utječu na izbore, ističući dodatne kontekstualne faktore koji su biračko tijelo učinili posebno podložnim proruskim dezinformacijama. Uz neposredni utjecaj na rezultat izbora, taj slučaj postavlja važna pitanja o rastućoj upotrebi aplikacija za šifrirane poruke u operacijama utjecaja, efektima dezinformacija u okruženjima niskog povjerenja i ulozi koju političari igraju u pojačavanju dezinformacija, uključujući deepfakeove.

MEDIJSKA PISMENOST

Medijska pismenost čini zlatni standard u borbi protiv dezinformacija jer oprema pojedince vještinama kritičkog mišljenja potrebnim za razlikovanje autentičnih od izmišljenih informacija. Bez takve pismenosti mnogim ljudima nedostaje svijesti da prepoznaju jesu li informacije s kojima se susreću istinite ili lažne, te možda čak ne prepoznaju ni osobnu i društvenu važnost uočavanja te razlike.

Finska se pojavila kao globalni lider u tom području, konstantno predvodeći Europski indeks medijske pismenosti, koji mjeri potencijalne ranjivosti na dezinformacije. Finski pristup prepoznaje da medijska pismenost nije jednokratna intervencija,nego kontinuirani proces koji zahtijeva stalnu pažnju, slično vrtu kojem je potrebno redovito održavanje. U skladu s tim, Finska je integrirala medijsku pismenost kao osnovnu komponentu svog nacionalnog obrazovnog programa, počevši od ranog djetinjstva i nastavljajući kroz sve obrazovne razine.

Sveobuhvatni pristup Finske medijskoj pismenosti karakterizira integracija u nacionalni kurikulum, profesionalni razvoj nastavnika i snažni metodološki pristupi nastavi. Taj je model identificiran kao jedan od najuspješnijih u Europi, uz one koji se primjenjuju u Velikoj Britaniji, Sloveniji i Francuskoj. Finski pristup medijskom obrazovanju ima za cilj ne samo omogućiti učenicima da analiziraju trenutna informacijska okruženja nego i da zamisle i rade na željenoj budućnosti. Finsko medijsko obrazovanje posebno se ističe naglaskom na vještinama kritičkog mišljenja, omogućavajući studentima da analiziraju autorstvo, vlasništvo, kontrolu i načine na koje medijski tekstovi kodiraju informacije i postižu svoje efekte.

Mnoge države članice OSCE-a predvode napore u medijskoj pismenosti, a Finska i njezini baltički susjedi su na čelu. Međutim, prepoznajući političku i ekonomsku raznolikost tih država, ne mogu sve imati i iskoristiti resurse koje Finska ulaže u sveobuhvatno medijsko obrazovanje. Za te zemlje stavljanje informacija na raspolaganje biračima koji ih mogu dobiti iz pouzdanih domaćih i međunarodnih izvora možda će biti dovoljno.

Usprkos dokazanom uspjehu sveobuhvatnih programa medijske pismenosti, oslanjanje isključivo na medijsku pismenost donosi ograničenja. Čak i ako pretpostavimo da većina građana teži biti dobro informirana, često joj nedostaju snažni poticaji da se kritički angažira oko informacija u usporedbi sa zlonamjernim akterima motiviranim moći, statusom ili financijskom koristi. Suvremeno informacijsko okruženje, koje karakterizira golema količina i legitimnih i lažnih informacija, stvara velike prepreke angažmanu. Visok prag napora potrebnog za pristup i korištenje web-stranicama za provjeru činjenica i pouzdanih informacijskih kontrolnih ploča dodatno pogoršava te izazove.

JAZ U POTICAJIMA

Ne postoji poseban poticaj za većinu ljudi da obraćaju pozornost na upozorenja o dezinformacijama kada se već dave u informacijama, dezinformacijama i pogrešnim informacijama, i online i offline. Čak i pružanje javnosti pouzdanih kontrolnih ploča i web-stranica za provjeru činjenica zahtijeva nadilaženje visokog praga djelovanja. Ta fundamentalna neravnoteža poticaja zahtijeva inovativne pristupe koji uvažavaju ljudsku psihologiju i motivacijske faktore.

Kako bi se otklonila ta ograničenja, predlažemo model zasnovan na nagrađivanju, koji uključuje suradnju javnog, privatnog i filantropskog sektora kako bi se potaknulo građansko angažiranje i otkrivanje dezinformacija. Taj pristup prepoznaje dvostruke motivacije ljudskog ponašanja: altruizam i osobni interes. Dok vrlina sama po sebi jednima može biti nagrada, drugi mogu biti efikasnije motivirani opipljivim poticajima koji priznaju njihov građanski doprinos i pružaju praktične koristi.

Uključenost javne, privatne i filantropske sfere ključna je jer nam je potreban model koji može motivirati i nagraditi obične ljude dovoljno da budu proaktivni u samom razotkrivanju dezinformacija ili koji ih potiče da izbjegavaju dezinformacije, šire istinu i sudjeluju u demokratskim procesima poput glasanja na izborima.

Predloženi model uključuje neutralne subjekte - bilo da se radi o fondacijama, građanskim organizacijama bilo o medijskim platformama koje nemaju interesa u rezultatima izbora, ali su zainteresirane za poboljšanje svoje reputacije kao dobrih korporativnih građana - primjenjujući jedan ili više od tri potencijalna pristupa:

* nagrađivanje pojedinaca koji otkrivaju i objavljuju deepfakeove, slično modelu "white-hat hacker" u kibernetičkoj sigurnosti

* pružanje poticaja građanima koji pokazuju angažman na web-stranicama za provjeru činjenica uspješnim popunjavanjem online kvizova o trenutnim dezinformacijama

* nuđenje nagrada za osnovni građanski angažman, kao što je glasanje.

Te nagrade mogu imati različite oblike, uključujući poklon-kartice, robu, sudjelovanje u nagradnim izvlačenjima, digitalne značke ili javno priznanje, prilagođeno različitim kontekstima i preferencijama.

DOKAZI I ANALOGIJE

Iako bi neki mogli izraziti skepsu oko poticanja akcija koje bi trebale biti suštinski motivirane, primjeri iz stvarnog svijeta pokazuju efikasnost takvih pristupa. Na lokalnim kanadskim izborima poticaj u obliku poklon-kartice od 100 dolara mogao je pridonijeti povećanju izlaznosti birača sa 17,5 % u 2021. na 67 % u 2024. Slično tome, izbori za studentsko vijeće na Sveučilištu u Leicesteru, koji su nudili besplatne vaučere za hranu i ulaznice za događaje, zabilježili su više stope izlaznosti. Čak su i nemonetarni poticaji, poput znački ili javnog priznanja, pokazali pozitivne rezultate u poboljšanju građanskog angažmana.

Ti sustavi zasnovani na nagradama imaju analogije u drugim domenima građanskog participiranja. U Južnoj Africi program "Going the Extra Mile" uspješno pruža digitalne poticaje za aktivnosti poboljšanja zajednice, kao što je čišćenje susjedstva. Sudionici zarađuju "vaučere" koje mogu iskoristiti kod trgovaca koji sudjeluju u programu i financiraju program. Druge jurisdikcije su implementirale sustave bodovanja lojalnosti za prograđanska ponašanja poput korištenja javnim prijevozom, s bodovima koji se mogu iskoristiti u lokalnim tvrtkama. Ta partnerstva omogućavaju vladama da ponude nagrade bez izravnih troškova, a istovremeno podržavaju građanski angažman i lokalnu ekonomiju.

Osim toga, neke su zajednice razvile gamificirane pristupe, gdje stanovnici zarađuju digitalne značke za aktivnosti kao što su nazočnost sastancima u gradskoj vijećnici ili doprinos lokalnim projektima poboljšanja života. Online i offline ljestvice najboljih prepoznaju postignuća, koristeći se moći društvenog priznanja za motiviranje na kontinuirani angažman. Ti primjeri pokazuju da čak i nefinancijski gamificirani modeli mogu efikasno potaknuti građansko sudjelovanje.

Tamo gdje nagrade daju privatni poslodavci, tvrtke dobivaju pozitivno priznanje kao dobri korporativni građani, što može povećati njihov vlastiti profit. To stvara varijaciju nevidljive ruke Adama Smitha, u kojoj svi dobivaju - tvrtke imaju koristi od pozitivnog publiciteta, a građanski se angažman povećava. Da budemo jasni, taj model ne zagovara kupovanje glasova, nego potiče šire sudjelovanje u demokratskim procesima i provjeru informacija.

UGROZA DEMOKRACIJE

Prijetnja koju dezinformacije generirane umjetnom inteligencijom znače za demokratske procese i građanski diskurs zahtijeva inovativna rješenja koja idu dalje od tradicionalnih pristupa. Iako medijska pismenost ostaje fundamentalna za izgradnju otpornih društava, sama po sebi ne može prevladati neravnotežu poticaja koja favorizira proizvođače i širitelje dezinformacija u odnosu prema običnim građanima. Model "push-pull" zasnovan na nagrađivanju, predložen u ovom prilogu, nudi komplementarni pristup koji priznaje ljudsku narav i koristi se i intrinzičnim i ekstrinzičnim motivacijama za promociju građanskog angažmana i borbu protiv dezinformacija.

Poticanjem suradnje javnog, privatnog i filantropskog sektora taj model stvara scenarije u kojima svi dobivaju, gdje tvrtke dobivaju pozitivno priznanje kao dobri korporativni građani, vlade postižu višu razinu građanskog sudjelovanja bez izravnih troškova, a građani dobivaju opipljive koristi za svoj angažman. Najvažnije je da demokratski procesi imaju koristi od povećanog sudjelovanja i smanjene ranjivosti na kampanje dezinformiranja.

Kako se dezinformacije generirane umjetnom inteligencijom nastavljaju razvijati u sve sofisticiranijem obujmu, naši odgovori moraju se slično prilagoditi i inovirati. Model "push-pull" zasnovan na nagrađivanju potencijalni je put naprijed, vrijedan daljnjeg istraživanja, usavršavanja i eksperimentalne implementacije u različitim kontekstima. Hitnost ovog izazova zahtijeva od nas da razmišljamo izvan konvencionalnih granica i prihvatimo pristupe koji efikasno suzbijaju egzistencijalnu prijetnju koju znači zloupotreba tehnologije u našim građanskim okruženjima i prostorima.

Nužne činjenične informacije koje potiču javnu percepciju kako bi točno odražavale volju naroda na izborima ugrožene su kao nikada prije. Suočavamo se s valom za valom cunamija umjetne inteligencije i dezinformacija koje generira čovjek. Samo usvajanjem inovativnih pristupa koji priznaju osnovne ljudske motivacije možemo se nadati da ćemo se efikasno boriti protiv te egzistencijalne prijetnje demokraciji.