
Zoran Pucarić: Napredujemo malim koracima, ali idemo naprijed
Prljava kampanja podrazumijeva svjesno podmetanje kandidatu, iznošenje lažnih tvrdnji. Negativna kampanja je obznanjivanje informacija koje prikazuju kandidata u lošem svjetlu, odnosno onakvim kakav on stvarno jest. Stoga je negativna kampanja u biti pozitivna, jer pomaže biračima da naprave dobar, informirani izbor. Kojim će se komunikacijskim kanalima kampanja provoditi, manje je važno. Sadržaj i način prezentacije biračima je ključan - kaže Zoran Pucarić, komunikacijski savjetnik iz Zagreba, predavač na Londonskoj školi za odnose s javnošću, te dodaje:
- Najrazvikaniji primjer negativne kampanje danas je afera Hipodrom. Potrošiti gotovo dva milijuna eura javnog novca na nepostojeće usluge a da o tome upravno vijeće, resorni pročelnik i gradonačelnik nisu ništa znali je nemoguće. Nedopustivo je da su takvu potrošnju ignorirali ili, nedajbože, poticali. Statut ustanove donio je Bandić, no Tomašević ga nije promijenio i time je preuzeo odgovornost, a Statut propisuje da je za svaku transakciju iznad 70 tisuća kuna potrebna suglasnost gradonačelnika.
Na žalost, takvu “aferčinu” oporba ne zna iskoristiti, nego baulja u nepromišljenim akcijama, pogrešnim izjavama i još podnosi dodatne kaznene prijave. Podnošenje kaznene prijave ne znači puno jer mnogi su političari podnosili neosnovane kaznene prijave i nisu za to poslije snosili odgovornost. Najglasniji u oporbi, a ujedno i inicijatori istrage, bacaju se na leđa s klupica ili poput Pernara ulijeću na tuđe predizborne skupove (namjerno neodržani razgovor Tomaševića sa studentima politologije nazivam predizbornim skupom jer je organiziran tijekom kampanje, čime su se i Fakultet i Gong jasno svrstali u kampanji) umjesto da upozoravaju na grijehe vladajućih struktura (mišlju, djelom i propustom).
Podsjetit ću da je u najvećoj i najpoznatijoj optužnici protiv Bandića, u aferi Agram, USKOK u početku tvrdio da je ukupna šteta za Grad Zagreb oko 20 milijuna kuna, ali je tijekom postupka taj iznos smanjio na nešto više od sedam milijuna. U aferi Štandovi Bandić je navodno udruzi “U ime obitelji” priskrbio nezakonitu korist od 308 tisuća kuna, no pravomoćno je oslobođen. U aferi Krašograd Grad Zagreb je navodno oštećen za 151 milijun kuna, ali Bandić nije bio obuhvaćen optužnicom. Da je slučajno Bandićeva ekipa danas osumnjičena za Hipodrom, a iznos štete za Grad potencijalno je velik, vjerojatno bi se aktivisti Možemo! uzdama vezivali za ogradu Hipodroma, tražili istragu i hapšenja, javno dvojili o nepristranosti istražnih organa i pozivali građane da im se pridruže u smjeni korumpirane vlasti.
O PROGRAMIMA...
- Bojim se da ni u ovoj kampanji, kao uostalom ni u jednoj do sada, nemamo ozbiljnih, promišljenih programa koje kandidati nude i za koje se zauzimaju. Svi ti programi većinom su napisani, odnosno kompilirani, u posljednjim tjednima prije kampanje. U boljem slučaju autori dijelova programa gledali su u rezultate provedenih anketa, iščitavali koje probleme birači smatraju bitnima i prema tome licitirali s rješenjima - bez stručne analize i stvarne razrade rješenja, jer za takvo što jednostavno nije bilo vremena. U lošijim (odnosno jeftinijim) slučajevima programi su tek po osjećaju napisani popisi lijepih želja. Jasno je da takve programe u konačnici nitko ne doživljava ozbiljno.
Tomašević ih posprdno naziva letećim podzemnim vlakovima, a i sam je iznosio slične ponude biračima u prošloj kampanji. Volio bih da me netko ispravi, no ni jedan projekt koji je u kampanji najavio nije realizirao. Onaj ključni - gospodarenje otpadom, na kojem je trijumfirao i sa svojom ekipom “pobjedonosno” zabio zastavu na Jakuševac kao američki marinci na Iwo Jimu, daleko je od bilo kakvog rješenja, otpad se građanima odvozi najčešće jednom tjedno, odlagalište se urušava, a stanovnici okolnih područja su očajni. Nikakva kampanja ne može promijeniti raspoloženje Jakuševčana i stanovnika Novog Zagreba jer nema tog plakata ili slogana koji će učiniti da smrad s Jakuševca zamiriše.
O LISTAMA...
- Problem je što većina naših stranaka ne radi sustavno s mladima. Ne mislim ovdje samo na radionice ili političke akademije, nema pravog odabira i vođenja mladog kadra, najčešće ih se ne postavlja na liste i ne daje im se povjerenje. Kada treba dijeliti letke i prikupljati potpise, onda su dobri, ali kada treba postaviti ljude, za početak, u vijeća mjesnih odbora, onda ih oni stariji zaborave. Nerijetko se kadar za izbore oktroira, što dodatno obeshrabruje one na početku karijere.
Govorimo li o nezavisnim listama i novim lokalnim strankama, mladi sposobni poduzetnici nevoljko se upuštaju u politiku kako bi pridonijeli zajednici. Doista, povremeno se pojavi neka alternativna lokalna lista koja će se možda i održati uspije li uzeti dovoljno velik kolač i “nahraniti” apetite svojih ljudi. Ne mislim ovdje ništa negativno: osvoji li lista dovoljno mandata i preuzme li lokalnu vlast, može provoditi svoje programe i imati poticaj za razvoj novih programa i uključivanje dodatnih ljudi koji do tada nisu sudjelovali u vlasti. U suprotnom, daljnja potpora listi će izostati, a onih nekoliko koji su osvojili mandat vrlo vjerojatno to neće uspjeti u sljedećem ciklusu.
O STRANKAMA...
- Ni jedan potez SDP-a (bar meni) ne pokazuje da su oni “najkonkurentnija oporbena stranka”. Činjenica da su sklopili koaliciju s Možemo!, u kojoj su junior partner, to najbolje pokazuje: podržali su u Zagrebu Tomaševića i njegove zamjenike, a svojeg kandidata za gradonačelnika, predsjednika gradske organizacije “bacili pod vlak”. Na listi za Skupštinu njihov je tek svaki treći kandidat. Svojim neradom, unutarstranačkim spletkarenjem (tzv. šalabahter-demokracijom) uspjeli su se dovesti do toga. Ni u drugim sredinama ne stoje ništa bolje. Čak su i u svojoj najčvršćoj i najdugotrajnijoj utvrdi - Rijeci, uspjeli sami sebe ugroziti.
Možemo! je krenuo sa sloganom “Četiri godine - nula afera”, što je vrlo hrabro jer su znali da im se Hipodrom valja iza brda. HDZ-ov logotip i druge oznake sve su manje na predizbornim plakatima, a na nekima ih u Osijeku uopće nema. Lokalni izbori visoko su personalizirani i pobjede će odnijeti pojedinci koji su se svojim radom (ili spletom okolnosti) u javnosti dokazali kao oni koji daju rezultate. Možda će pojedinci spasiti obraz strankama koje su nudile loša kadrovska rješenja i koje su se bavile sporednim stvarima i partikularnim interesima.
O IZNENAĐENJIMA...
- Naši se demokratski standardi stalno podižu premda to možda ne primjećujemo. Napredujemo malim koracima, ali idemo naprijed. Najbolje to možemo vidjeti usporedimo li se sa susjedima. Volio bih da se uspoređujemo s boljima i da nam ambicija bude dostići takve standarde, a ne samo biti bolji od susjeda. I zato je bitno uključivati mlade sposobne ljude u sve političke tijekove prvo na lokalnoj razini, a onda ih sustavno razvijati kako bi preuzeli i veću odgovornost. No to se mora raditi stalno, neovisno o kampanjama i izbornim ciklusima.
Kada govorimo o aktualnoj kampanji, iznenađenja su moguća premda su se favoriti do sada iskristalizirali. Smisao kampanje je pridobiti neodlučne i, ako je moguće - oteti glasove protivniku jer pobjeda se osvaja a ne dobiva. Ankete nam govore o trendovima (no moramo ih pratiti kontinuirano) i opasno je oslanjati se samo na njih u prognoziranju rezultata. Očekujem zanimljive okršaje u Zagrebu, Splitu, Zadru, Puli, Dubrovniku i drugdje u kampanji za gradonačelnika, a izbori za gradska vijeća i županijske skupštine daleko su neizvjesniji. Potencijalne kohabitacije koje ćemo uskoro gledati svakako će dodatno razviti našu mladu demokraciju.