Mi smo spremni primiti se posla i u Njemačkoj sastaviti vladu koja će biti jedna od najsnažnijih podrški Europskoj uniji koja je ikada dolazila iz naše zemlje, rekao je Friedrich Merz na nedavno održanom kongresu Europske pučke stranke u Valenciji. Nakon toga Merz je postao njemački kancelar tek u drugom krugu glasanja u Bundestagu. Sada mora prionuti na posao kojeg ima i više nego dovoljno - piše Lucia Schulten, čiji prilog za DW prenosimo uz neznatno skraćenje i prilagodbe u opremi.

Merz obećava snažniju ulogu Njemačke u vodstvu, no kako bi to točno trebalo izgledati, objašnjava Rafael Loss iz Europskog vijeća za vanjsku politiku (ECFR) iz Berlina. "Nitko ne želi snažnu Njemačku koja će svoju veličinu i snagu iskoristiti kako bi progurala svoje interese, nego Njemačku koja će davati impulse koji bi vodili jedinstvu i zbog kojih se manje zemlje članice ne bi osjećale zapostavljeno", rekao je Loss u razgovoru za DW.

ODMAK OD AMERIKE

To se posebice odnosi na obrambenu politiku. Merz je objasnio kako Europa, kada je obrana u pitanju, "mora govoriti istim jezikom" kako bi se obrana organizirala efektivnije, što bi pridonijelo podizanju sposobnosti na jednu novu razinu. Za to je potrebna prije svega "pragmatičnost", posebice kada je u pitanju nabava opreme i pripremanje zajedničkih vojnih projekata. Jer cilj mora biti podizanje obrambene spremnosti. "U principu bi se ovaj proces trebao odvijati kroz institucije NATO-a, ali važno je da Europljani moraju biti u stanju bolje se obraniti nego što je to bio slučaj u prošlosti. To nije opcija, nego preduvjet za očuvanje mira i slobode na europskom kontinentu", rekao je Merz. Jedan korak u tom smjeru je veća neovisnost od SAD-a, o čemu Merz govori još od večeri izborne pobjede krajem veljače.

Ove su riječi zasigurno dobro zvučale u ušima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Merz već dan nakon preuzimanja kancelarske dužnosti odlazi u Pariz. Odnos Merza i Macrona od važnosti je i za Europsku uniju jer je njemačko-francuski odnos oduvijek važio kao pogonsko gorivo za daljnji razvoj EU-a. "I dalje je činjenica da su Njemačka i Francuska, unatoč novim snažnim članicama na istoku, dvije najveće sile unutar EU-a", kaže Paul Maurice, glavni tajnik povjerenstva za njemačko-francuske odnose na francuskom Institutu za međunarodne odnose (IFRI). Ovaj njemačko-francuski motor posebno je važan kod gospodarskih i obrambenih pitanja.

Macron se nada, kako Maurice kaže u razgovoru za DW, da će u Merzu naći partnera za svoj projekt strateške autonomije. Macron pod time shvaća pojačanu autonomiju Europe u odnosu prema SAD-u, ali ne samo kada je u pitanju obrana nego i sirovine, tehnologija i energija. Maurice očekuje da bi, posebice kada je riječ o energiji i obrani, Njemačka i Francuska mogle dati nove impulse. U posljednjoj njemačkoj vladi su, kako kaže Maurice, Zeleni bili ti koji su kočili projekte na polju energetske opskrbe.

Politolog Rafael Loss vjeruje da će i na polju obrambene suradnje atomska energija igrati važnu ulogu. Pitanje atomskog odvraćanja proteklih je desetljeća, kada je Njemačka u pitanju, bilo u rukama američkog partnera. Merz ovu suradnju želi sada prebaciti na Francusku, koja je jedina članica EU-a s nuklearnim naoružanjem. I to bi trebala biti jedna od tema razgovora ovog tjedna u Parizu. Stručnjaci očekuju da će se odnosi dviju zemalja razvijati brže i bolje nego pod kancelarom Olafom Scholzom, neke sporne teme su još uvijek tu, poput odbijanja Francuske da da zeleno svjetlo trgovinskom sporazumu EU-a i zemalja Latinske Amerike. Francuska je također i za euroobveznice za zajedničko zaduživanje zemalja zone primjene eura, čemu se Berlin i dalje žestoko protivi, što je još jednom potvrđeno i u tekstu koalicijskog sporazuma stranaka Unije i socijaldemokrata.

STABILIZACIJA ODNOSA

U Bruxellesu se prije svega očekuje, kako kaže Loss, da se zatvori praznina koja je nastala ostavkom posljednje njemačke vlade u studenome prošle godine. Od tada se sve važnije odluke više-manje donose bez najveće članice koja je u tom razdoblju bila ograničena činjenicom da je na njezinu čelu tehnička vlada u odlasku. Ta vlada nije mogla donositi odluke s dalekosežnim posljedicama, što se prije svega odnosi na obrambeni sektor.

No ono što partneri u Bruxellesu prije svega očekuju je da nestane fenomen "german wote". Tako se kolokvijalno u Bruxellesu naziva ponašanje posljednje njemačke vlade, koja je zbog nesuglasica između koalicijskih partnera često u posljednji trenutak tražila promjene nekog zakona kako bi se zadovoljile sve stranke unutar, često posvađane, vlade Olafa Scholza.

“Njemačka je također važna za određivanje dugoročnog proračuna EU-a od 2028. nadalje", kaže Rafael Loss. Pregovori sada ulaze u vruću fazu. Kad je riječ o migracijama, upitno je u kojoj mjeri Friedrich Merz to pitanje vidi kao "europsku političku ambiciju" ili je li spreman, ako je potrebno, provoditi svoje ideje čak i protiv europskog pravnog okvira. Kako zaključuje ovaj politolog, druga pitanja koja će zabrinjavati i Berlin i Bruxelles u nadolazećem razdoblju odnose se prije svega na američku carinsku politiku i trgovinu s Kinom.