Ovaj prilog obuhvaća intervju koji je realiziran s Ivanom Pavić, stipendisticom poslijediplomskog sveučilišnog interdisciplinarnog studija "Priprema i provedba EU projekata". Krajem 2024. godine upisana je deveta generacija polaznika ovog studija koji provode četiri zagrebačka fakulteta - Pravni, Ekonomski, Agronomski i Građevinski, u suradnji s Institutom za razvoj i međunarodne odnose. Studij svake godine omogućava stipendiranje jednog polaznika iz potpomognutih područja, čime niz stipendista ostvaruje relevantne i u društvu prepoznate rezultate u korist lokalnog i regionalnog razvoja Republike Hrvatske. Ivana Pavić polaznica je šeste, "koronageneracije", i odmah je bila prepoznata kao jedinstven polaznik, učeći, upijajući znanja i iskustvo predavača na studiju te razvijajući usporedno vlastiti posao vezan uz korištenje EU fondova u svrhu pokretanja lokalnog razvoja.

Zahvaljujući rezultatima svog djelovanja istaknuta je kao jedna od 50 mladih osoba (konzultanata), najuspješnijih u povlačenju EU sredstava na razini EU-a, te je svrstana na sam vrh, među tri "mlade nade", kao poduzetnik poljoprivrednik na razini RH slijedom korištenja EU sredstava. Ivana je voditeljica Centra za EU fondove i edukacije "Rastoke" te je u postupku otvaranja ureda u općini Tounj. Upornim radom, kontinuiranim učenjem i ulaganjem u sebe, timskim radom i izuzetno predanom posvećenošću lokalnoj zajednici u kojoj živi i kojoj služi, pokazala je što je moguće postići unatoč brojnim izazovima s kojima je bila suočena te poteškoćama koje svakodnevno nastoji riješiti. Ivanu možemo smatrati u pravom smislu lokalnim akterom o kojima istaknuti znanstvenici iz područja regionalnih znanosti govore od 80-ih godina prošlog stoljeća do danas, u smislu inicijatora razvoja i pokretača razvojnih promjena u lokalnoj zajednici u kojoj djeluju.

Iz opsežnog intervjua koji je s Ivanom Pavić vodila Sanja Maleković (IRMO Aktualno, 52/2025) u ovotjednom Magazinu prenosimo najzanimljivije dijelove, uz neznatne prilagodbe u opremi priloga.

IZ ZAGREBA NA SELO

Kako ste završili u Primišlju? Što vas je motiviralo da krenete tim putem i to upravo u smjeru slabije razvijenog ruralnog područja?

- Moj početak priče u Primišlju (naselje u sastavu grada Slunja, Karlovačka županija., nap. DJ) nije klasična priča isprofilirane osobe koja zna što želi i kamo ide, već je to bio dio traženja mlade udovice koju je ljubav prema konjima dovela upravo do sela Primišlje. Nisam do tada bila čula za Primišlje, a najbliži grad, Slunj, posjećivala sam samo usput na putu do mora kada bismo se vozili "starom cestom", tako da je Primišlje na početku bilo potpuno slučajan odabir škole za jahanje. Ne znam kako drugi, ali znam da je cijelo moje društvo bježalo za vikende iz grada da provede vrijeme u prirodi, tako da mi je oduvijek bila prirodna želja da budem u prirodi. Kada sam prvi put vidjela Primišlje, odmah sam spoznala prirodnu ljepotu područja - selo koje se nalazi između dvije prekrasne rijeke - Mrežnice i Korane, okruženo prekrasnom šumom.

PIXSELL

Na početku nisam ni slutila da ću se tu doseliti, ali kako se bližio trenutak kada ću morati dati zastrašujuće veliki iznos novca za stan u Zagrebu, a istovremeno mi se pojavila mogućnost da kupim zapušteno imanje u Primišlju, donijela sam odluku da dio te prekrasne prirode imam u svom vlasništvu, i to uz mogućnost da uloženo vratim kroz sredstva iz EU fondova. Iako sam smatrala da je ideja savršena, svi moji prijatelji, obitelj i znanci bili su suprotnog stava: "... stan u Zagrebu je sigurno ulaganje... ovo je bačen novac, u Zagrebu imaš siguran posao" i sl. Ne mogu reći da mi nije osobno smetalo što su svi u mom okruženju imali suprotan stav, ali sam po svojoj prirodi odana svojoj nakani, pa i pod cijenu da ostanem bez tog okruženja jer sam vjerovala u svoj plan. Osim pametno uloženog znatnog iznosa sredstava, bilo mi je drago prekinuti s besciljnim trošenjem novca na razne površne izdatke - odjeća, ručkovi, kave i sl., te da sada počinje razdoblje kupovanja nekretnina. Krenula sam sav zarađeni novac ulagati u zemljišta, tako da sada imam 50-ak hektara zemljišta u svome posjedu (pola vlasništvo, pola zakup), a uz to sam vlasnica i četiri vlastita konja!

Koji su bili ključni izazovi u tom razdoblju i kako ste ih prevladavali?

- Život bez "klasične" struje i vode te održavanje cesta bili su prvi izazovi s obzirom na to da sam cijeli život živjela bez takvih ograničenja. Trebalo mi je vremena da se naviknem na činjenicu da si struju moram sama osigurati (preko agregata), vodu prikupljati s krova, a ako je nema dovoljno, zvati vatrogasce ili susjede u pomoć. Uređenje i održavanje cesta još nisam prevladala. Naime, u mom su selu ceste gotovo isključivo makadamskog tipa, a kako im nije svojstvena dugoročna kvaliteta, moraju se redovito održavati (nasipati kamenom), što se često događa, tako da su rupe koje nastaju pogubne za vozila. Poteškoće stvara i vegetacija koja nemilosrdno raste sa svake strane ceste i nerijetko se spaja s jednog kraja na drugi, što izaziva grebanje automobila, gubitak retrovizora i sl. Problem s lokalnim cestama nije samo održavanje već i uništavanje od lokalnih poduzetnika iz sektora drvne industrije koji nemilosrdno prolaze s teškom mehanizacijom s instaliranim gusjenicama, ne mareći za štetu koju nanose. Te protuzakonite radnje prijavljujem općini, ali do sada bez rezultata. Posebni su izazovi naravno i sa zimskom službom. Ako slučajno grana prepriječi cestu (što je čest slučaj), ralica ne prođe jer vozač ima zakonsko opravdanje - neprohodnost ceste - što rezultira višednevnim nestankom struje. Ipak, kada si dobar prema zajednici, ona ti uzvraća - susjedi pomognu u probijanju puta traktorom. Evo posljednjeg primjera: bila sam pozvana kao jedan od deset predstavnika Hrvatske, i to mladih poljoprivrednika, na kongres u Bruxellesu, a dva dana prije leta pao je obilan iznenadni snijeg, te se nikamo s moje farme nije moglo izići bez pomoći ralice. Kako uzgajam konje, moram biti redovito kod njih, što znači da cesta mora biti prohodna. Kada je napadalo toliko snijega da se više nisam mogla prevesti, zvala sam općinu i pitala hoće li proći ralica, no rekli su da neće, osim u slučaju dodatnog pogoršanja uvjeta. Nakon toga sam ih zamolila da me otkopaju kako bih stigla na kongres… Pojavili su se tek nakon mog odlaska. Ponovno su mi susjedi pomogli i na taj način sam na vrijeme stigla na let. Da sam ovisila samo o općini, Bruxelles me sigurno ne bi vidio jer ne bih mogla doći od svoje farme do aerodroma u Zagrebu. Netko će možda reći: "Živi na selu, a nema svoju ralicu…" Tako, nažalost, izgleda stvarnost osobe na selu koja tu nema nasljeđe, ali se bori svim snagama.

Osim navedenog, jedan od ključnih izazova je lokalna zvjerad i divljač, i to ne samo s aspekta vlastite zaštite već i zaštite mojih životinja. Ipak, ključno je što sam financijski dostatna. Svjesni smo činjenice da sa sela mladi odlaze u gradove jer na selu ima puno manje mogućnosti za zaradu nego u gradu. Ustrajnim radom i na temelju pružanja kvalitetnih usluga izgradila sam ime, tako da mi klijenti sada dolaze iz cijele RH, a također i naši ljudi koji su se odselili iz RH dolaze na konzultacije u Slunj, čime je taj izazov uspješno prevladan. Ujedno, time sam uspjela pokazati da se može uspjeti i u malome mjestu, iako su mi svi iz mojeg društva govorili "nitko ti neće tamo dolaziti".

ZNANJE I IMANJE

S kojim EU projektima ste krenuli i kakvo je to bilo iskustvo?

- S EU fondovima započela sam raditi slijedom natječaja iz Ruralnog razvoja za tip operacije "4.4.1 Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša", i to za tri korisnika, gdje su povučena nepovratna sredstva u iznosu od 144.767,00 EUR (dva su bila po cca 68.000 eura, jedan je bio od cca 8000 eura), koja su bila u cijelosti financirana. Iskustvo je bilo zanimljivo jer, unatoč tome što je mjera 100 % financirana, ona je bila vezana uz izgradnju, a poljoprivrednici kojima sam predstavljala ovaj natječaj izrazili su strah od gradnje kroz EU fondove, tako da sam u svrhu olakšavanja postupka prijave na ovaj natječaj uz uslugu pripreme projektne prijave dogovorila i vanjskog suradnika za izradu tehničke dokumentacije koja je bila nužna za kvalitetnu prijavu na natječaj. Mogu s veseljem reći da su za sva tri korisnika potpisani ugovori o financiranju. Ono što je još važno spomenuti je da je objavljena konačna rang-lista za ovaj natječaj iz koje je vidljivo 612 prijava, a odobreno je 95 projekata. Znači, prolaznost je bila nešto malo više od 15 %, što je mene s osobnom 100 % prolaznošću uvrstilo u kategoriju konzultanta koji može iznijeti kompleksnu prijavu na veće investicijske projekte i dovesti ih do potpisivanja ugovora čak i u ovako velikoj konkurenciji. Iskustvo koje sam stekla kroz ovaj natječaj s poljoprivrednicima je da je klijentima najizazovnija provedba projekata financiranih EU sredstvima koji uključuju izgradnju. Naime, pokazalo se da im je izuzetno iscrpljujuća kombinacija biti pod ugovorom, imati kratak rok za izgradnju (s neminovnom inflacijom) te imati izvođače radova koji se u pravilu ne drže rokova.

Kako je došlo do ideje da otvorite ured za EU fondove?

- Ideja se nametnula sama po sebi, s obzirom na to da EU fondovi ulažu u ruralna područja. Kako moj kraj nije poljoprivredno "adekvatan" u mjeri u kojoj je to Slavonija, u smislu da ga ne odlikuju ravnice i kvalitetna zemlja, već se radi o krškom terenu koji je prepun ponikvi i kamenih obala, mi u Primišlju smatramo da je bavljenje poljoprivredom u našem kraju avanturistički sport. Iz tog razloga nije bilo dovoljno razvijeno tržište konzultanata koji pomažu u promociji, dobivanju te provođenju EU projekata. Zato sam krenula obljepljivati grad s informacijama o EU fondovima, a poglavito brojne dućane u koje su zalazili poljoprivrednici. Ovaj sam način informiranja odabrala jer klijenti do kojih sam željela doprijeti nisu bili skloni društvenim mrežama. I uspjelo je. Uspjeh se vidio već u prvoj godini, što je brzo, imajući u vidu da je moj posao vezan uz pripremu projekata, a do eventualnog odobrenja zna proći ponekad dvije-tri godine i duže. I tako je vrlo brzo stiglo nešto manje od 1.000.000 EUR u moj kraj i širu okolicu. Slijedom tog početnog uspjeha odlučila sam uložiti u jedno centralno mjesto gdje ćemo razvijati poslovne ideje i od kuda će se pružati sve ključne informacije o EU fondovima kako nikome u mome kraju više ne bi promaknule informacije koje su od presudnog značenja za pokretanje razvoja na lokalnoj razini.

Na kojim projektima i aktivnostima ste sada angažirani?

- Trenutno sam angažirana na pripremama velikog broja svojih klijenata za natječaj za "Mlade poljoprivrednike" te za "Potpore za ulaganja u preradu poljoprivrednih proizvoda", s obzirom na to da se radi o natječajima koji su vrlo zanimljivi potencijalnim korisnicima, a oba su objavljena 20. prosinca 2024. godine. Usporedno radim na provedbi dobivenih projekata, što je također veliki posao. Imam i noviju uslugu koja mi se nametnula sama po sebi i tražena je tijekom cijele godine, tzv. Pripreme za EU fondove - edukacija koju održavam za sve koji bi željeli krenuti raditi s EU fondovima, ali nemaju dovoljno znanja i iskustva.

PIXSELL

Nakon "Priprema" nudim im personalizirani hodogram kako realizirati financiranje vlastitih ideja i potreba preko EU fondova jer smatram da priprema obuhvaća 90 % posla za dobivanje željenog EU projekta. Osim navedenog radim na projektu uređenja vlastite zemlje te podizanja maslinika i voćnjaka na Kordunu. Ne radi se o neispitanoj ideji, s obzirom na to da maslinici uspijevaju na sjeveru Italije. Jedini izazov koji mi predstoji jest kako riješiti problem s lokanom divljači.

OPĆINA JE NEZAINTERESIRANA

Kakvi su vam planovi za predstojeće razdoblje? Na što se želite prioritetno usmjeriti?

- Ključni plan i želja mi je da imam više bliskih susjeda (trenutno ih je tek nekoliko) kojima ću nastojati maksimalno pomoći da se što lakše prilagode životu na selu. Jer, ako sam ja uspjela, mislim da to mogu svi - potrebna je samo početna želja. Također, moje selo se ubrzano razvija, čemu su pridonijeli i EU fondovi koje sam povukla u svoj kraj. U brojkama, kada bih razmatrala razdoblje od svog službenog početka kao samostalnog konzultanta do danas, pripremila sam stotinu projekata s gotovo 100 % uspješnosti jer sam slijedom stečenog iskustva i znanja postala izuzetno stroga s uvjetima za pripremu projekta. U tom smislu želja mi je da se, u okruženju lokalne zajednice u kojoj živim i radim, može živjeti, u gospodarskom smislu, dostojanstven život i da se stvore svi potrebni preduvjeti za realizaciju profitabilnih poslova, tj. projekata. S obzirom na to da i sama ulažem u poljoprivredu, usmjerena sam na to da sve svoje parcele uredim i da na njima budu razni trajni nasadi, po mogućnosti u najvećoj mjeri masline. Dugoročnije gledano, radit ću na tome da otvorim ured za EU fondove i edukaciju na svome ranču kako bi tijekom edukacije i savjetovanja korisnici uživali i u prekrasnoj prirodi. Želja mi je i pridonijeti svojim znanjem slijedom korištenja EU fondova na aktivnostima korisnim za razvoj cijele općine, ali nažalost općina nije za sada bila zainteresirana za takvu suradnju. Štoviše, predstavnici općine Slunj i Karlovačke županije nisu se odazvali na poziv za otvorenje mog ureda za EU fondove i edukacije.

Koja bi bila vaša poruka mladima ljudima koji odlaze iz ovakvih područja ili koji razmišljaju da se možda presele u njih?

- Poruka mladima je da samo hrabro krenu prema ostvarenju svojih ciljeva, pa i u okolnostima kada im ništa nije naklonjeno u okruženju. Oni koji su zainteresirani za ovo predivno područje u kojem živim i radim, u svakom slučaju mogu mene kontaktirati za bilo koji savjet, jer će zasigurno i njima biti izazovno prijeći iz grada na selo. I meni je trebalo pet godina da se sve uhoda. Prisjećam se da su mi govorili da je nužno u dvije godine pokrenuti posao ako želiš uspjeti. Dokazano je da nije tako. Neizbježni izazovi traže više vremena i ako se mladi uspiju okružiti istomišljenicima, drugim entuzijastima, bit će im puno lakše.

Često me pitaju nedostaje li mi Zagreb, ali istina je da se ja Zagreba nisam odrekla kad su u pitanju prijatelji, kulturni i zabavni život, dućani i slično. Hrvatska je u cjelini mala, Zagreb nikada nije predaleko od njezinih jedinstvenih ruralnih područja, a imati auto davno je prestalo biti luksuzom. Osobno smatram život na golemom ranču u svojoj kući bez susjeda od kojeg me dijeli samo jedan zid mnogo kvalitetnijim, a da ne spominjem da više ne znam što su to gradske gužve i semafori.