Trenutni potezi administracije predsjednika Donalda Trumpa, prije svega uvođenje visokih carina na uvoz iz Kine, Kanade i Meksika te najave sličnih mjera prema Europskoj uniji, doista stvaraju atmosferu koja sugerira mogućnost eskalacije novog trgovinskog rata - kaže Zvonimir Filipović, univ. mag. oec., predavač na Veleučilištu "Lavoslav Ružička" u Vukovaru, te u nastavku svog priloga za Magazin piše:

- Gledajući povijesno, Sjedinjene Američke Države sudjelovale su u sličnim sukobima, primjerice tijekom 1980-ih i 1990-ih godina bio je aktualan trgovinski rat s Japanom, kada su uveli carine na japanske automobile i poluvodiče. Bez obzira na to što ishodi tih sukoba nisu bili jednoznačni, oni su općenito prouzročili poremećaje u međunarodnoj trgovini i globalnim ekonomskim odnosima. Mjere o kojima danas govorimo potencijalno mogu izazvati slične globalne ekonomske poremećaje, posebno ako uzmemo u obzir integriranost suvremenih globalnih opskrbnih lanaca.

No, promatrajući na kratki rok, uvođenje visokih carina na neki način može pružiti dodatnu zaštitu domaćim proizvođačima od pritisaka strane konkurencije, s potencijalom povećanja njihove proizvodnje i zaposlenosti. Međutim, potrošači će neizbježno osjetiti rast cijena zbog skupljeg uvoza, što će za posljedicu imati smanjenje njihove kupovne moći. Na dugi rok trgovinski ratovi mogu rezultirati smanjenjem međunarodne trgovine, poremećajima u lancima opskrbe i posljedično smanjenjem globalnog gospodarskog rasta. Različite studije koje su provedene upozoravaju da bi globalni trgovinski rat potencijalno s povećanjem carina za deset postotnih poena prouzročio smanjenje BDP-a SAD-a za 1,3 %, Kine za 4,3 %, a eurozone za 2,9 %. Posve je jasno da iako bi neke industrije kratkoročno mogle profitirati, dugoročno gledano, većina dionika globalne ekonomije bila bi na izravnom gubitku.

DOBITNICI I GUBITNICI

- Što se tiče pitanja koji bi ekonomski, gospodarski sektori mogli imati najviše problema ako trgovinski (carinski) rat eskalira i postane dugotrajnija opcije, to bi se ponajprije odnosilo na one industrije koje su snažno integrirane u globalne lance opskrbe - automobilska industrija, industrija visoke tehnologije i potrošačke elektronike su one koje bi pretrpjele najveće poremećaje u svom poslovanju. Primjerice, njemački proizvođači automobila koji posjeduju proizvodne pogone u Meksiku izravno bi bili pogođeni američkim carinama na uvoz iz Meksika. Vrlo bi izvjesno i energetski sektor osjetio posljedice zbog promjena u globalnoj potražnji i cijenama nafte, čemu smo već svjedočili. Financijska tržišta posebno su osjetljiva na neizvjesnost i rizike povezane s trgovinskim sukobima, što dovodi do volatilnosti na burzama i smanjuje investicijske aktivnosti na globalnoj razini.

Kad se radi o Europskoj uniji, povećanje američkih carina na europske proizvode također bi negativno utjecalo na izvoz iz EU-a, posebice u sektorima automobilske industrije, strojarstva i poljoprivrede. Europska unija može odgovoriti uvođenjem vlastitih carina na američke proizvode, kao što je to već činila u prethodnim trgovinskim sporovima. Takve mjere dodatno bi povećale inflacijske pritiske u eurozoni zbog viših cijena uvoznih proizvoda u uvjetima već ionako visoke inflacije. Povećana neizvjesnost i trgovinske napetosti povećale bi volatilnost tečaja eura.

Hrvatska, kao članica Europske unije, mora ići u smjeru diversifikacije svojih gospodarskih odnosa i smanjenja ovisnosti o pojedinim tržištima. LNG terminal na Krku naša je strateška prednost u energetskim odnosima i s ostalim članicama EU-a, ali i sa SAD-om, on omogućuje Hrvatskoj da postane regionalno energetsko čvorište i dodatno valorizira tu činjenicu u međusobnim ekonomsko-političkim odnosima sa SAD-om.

SURADNJA I DIJALOG

- Potencijalna eskalacija trgovinskih ratova među vodećim svjetskim ekonomijama, prije svega Sjedinjenih Američkih Država i Kine, uvijek sa sobom nosi znatne rizike za globalno gospodarstvo. Povećanjem carina i uvođenjem drugih protekcionističkih mjera dovodi se do smanjenja međunarodne trgovine, nastaju poremećaji u globalnim opskrbnim lancima te se povećavaju troškovi proizvodnje i potrošačke cijene. Svi ti poremećaji za posljedicu imaju usporavanje globalnog gospodarskog rasta.

Istraživanje koje je proveo Oxford Economics u prosincu 2024. godine, pokazuje da 65 % ispitanih poduzeća smatra kako je globalni trgovinski rat veliki rizik za svjetsko gospodarstvo u sljedeće dvije godine. Upravo nas ovaj podatak upozorava na sve veću zabrinutost u globalnim poslovnim krugovima glede potencijalnih negativnih posljedica eskalacije trgovinskih sukoba. Na povijesnom primjeru trgovinskih sukoba tijekom 1930-ih godina pokazalo se da protekcionističke mjere dodatno produbljuju ekonomske krize. Tada je upravo uvođenje visokih carina dovelo do smanjenja globalne trgovine i pogoršanja Velike depresije. Tek danas, kada je globalno gospodarstvo itekako međusobno povezano, negativni učinci trgovinskih ratova bili bi još izraženiji. Zemlje u razvoju, koje su integrirane u globalne lance vrijednosti, pretrpjele bi znatne ekonomske posljedice zbog smanjenja potražnje za njihovim izvoznim proizvodima.

Sve u svemu, teško je sa sigurnošću predvidjeti hoće li trenutne trgovinske napetosti dovesti do globalne recesije, povijesna iskustva uče nas oprezu, a i trenutni globalni pokazatelji sugeriraju isto. Potrebno je ustrajati na međunarodnoj suradnji i dijalogu jer jedino preko njih možemo očuvati stabilnost globalnog gospodarstva i izbjeći negativne posljedice protekcionističkih politika.