Pitanje društvenih klasa i njihove pripadnosti znatno je izraženije u suvremenom društvu nego što se očekivalo. Tradicionalno, klase su se nekada definirale kroz ekonomsku moć i vlasništvo nad sredstvima proizvodnje. Danas klasa obuhvaća puno širi spektar faktora, od obrazovanja, zanimanja, kulture i sl. - kaže izv. prof. dr. sc. Saša Stjepanović s Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, te dodaje:

- Očekivalo se da procesi globalizacije, napretka, razvoja i dostupnosti novih tehnologija smanje razlike među društvenim klasama, a time i jaz među njima.

Paradoksalno, globalizacija je donijela upravo suprotan ishod. Primarni krivac za taj fenomen nejednaka je raspodjela bogatstva diljem svijeta. Sveobuhvatna analiza različitih studija provođenih o toj temi tijekom godina dovodi do nekoliko temeljnih zaključaka. Prvo, evidentno je da je 2001. godine samo 1 % svjetske populacije posjedovao 33 % svjetskog bogatstva, sljedećih 4 % posjedovalo je 26 % bogatstva, a sljedećih 5 % držalo je 12 % bogatstva. Ukupno, to implicira da je samo 10 % svjetske populacije kontroliralo nevjerojatnih 71 % svjetskog bogatstva, a preostali su pojedinci zajedno posjedovali mršavih 29 % bogatstva, pri čemu je najsiromašnijih 22 % stanovništva držalo samo 0,3 % bogatstva. Usporedba s trenutnom statistikom otkriva da gornjih 10 % stanovništva sada raspolaže s ukupno 82 % bogatstva. Istraživanja koja provode institucije poput Svjetske banke i UN-a, među ostalima, mogu pokazati manja odstupanja u postotcima, ali sva se slažu s istim zaključkom.

Što takvo stanje znači za položaj klasa u bliskoj i daljoj budućnosti...?

- Samo na temelju tih podataka može se uočiti opseg nejednakosti u raspodjeli bogatstva diljem svijeta i time steći rudimentarno razumijevanje načina na koji će se društvene klase ustrojiti i razvijati u budućnosti. Istodobno, unatoč napretku tehnologije, njezinoj širokoj dostupnosti i napretku globalizacije, naš cilj postizanja pravednijeg globalnog razvoja ostaje neispunjen. Naprotiv, promatramo kontinuirano pogoršanje nejednakosti tijekom vremena, što rezultira sve širim jazom između imućnih i siromašnih. Kako ova situacija utječe na društvene klase, posebice na srednju klasu? Trenutno je utvrđivanje vlastite društvene klase postalo sve veći izazov. Klasne granice postale su nejasnije, a mobilnost među klasama je teorijski lakša, međutim, najčešće je ograničena ekonomskim i socijalnim barijerama. Prema mom mišljenju, imperativ je da ponovno osmislimo način na koji su društvene klase konceptualizirane, i tvrdim da bi sadašnji klasni sustav trebalo proširiti. Moje je uvjerenje da društvene klase treba proširiti na više podklasa, na koje će biti podijeljene sadašnje klase. Takav okvir bi olakšao klasifikaciju stanovništva i pojednostavio određivanje parametara za tu klasifikaciju. Danas biti pripadnikom jedne klase znači ispunjavati određene ekonomske, obrazovne i kulturne elemente koji zajedno čine klasnu poziciju pojedinca.

Još malo o srednjoj klasi, o kojoj se vode žustre rasprave i u kontekstu njezina rapidnog slabljenja, pa čak i puta u siromaštvo... Vaš komentar?

- Srednja klasa, koja bi trebala biti najzastupljenija, služi kao katalizator društvenog napretka. Ta se skupina sastoji od pojedinaca koji svoje vrijeme i financijske resurse izdvajaju za promicanje demokratskih vrijednosti i društvenog napretka. Posljedično, taj segment stanovništva aktivno se uključuje i surađuje u političkim zbivanjima, što ga čini dominantnom klasom. Nasuprot tome, ni viša ni niža klasa, motivirana očuvanjem bogatstva i preživljavanjem, ne pridonose razvoju društva u istoj mjeri kao srednja klasa. Promatrajući globalnu raspodjelu bogatstva i prihoda, postaje evidentno da srednja klasa postupno nestaje. Mali dio pripadnika srednje klase s vremenom se uspinje u višu klasu, a znatno veći udio silazi u nižu ili nižu srednju klasu. Ta je razlika vidljiva čak i običnom promatraču. Ekonomski pritisak na srednju klasu sve je jači i on gura sve veći broj članova srednje klase prema nižoj klasi.

U jednom broju međunarodnog znanstvenog časopisa posvećenog klasama urednik je konstatirao da je pojam klase u postkomunističkim zemljama zamijenio diskurs o nacionalizmu... Kako to objasniti?

- Kad bismo pogledali situaciju u Hrvatskoj i usporedili je s ostatkom svijeta, pokazalo bi se da su trendovi koji prevladavaju dosta slični. Slažem se s mišljenjem da je u postkomunističkim nacijama diskurs o društvenim klasama zamijenjen raspravama o nacionalizmu. Nacionalizam je služio za ujedinjenje ljudi oko zajedničkog identiteta i ciljeva, posebno u vrijeme ekonomskih i političkih nestabilnosti, međutim, danas se rasprava o nacionalizmu iskorištava u drukčije svrhe. Ipak, ne može se jednostavno zanemariti tema društvenih klasa. Kako bi se provela sveobuhvatna analiza društvenog stanja, pitanja kao što su raspodjela bogatstva, siromaštvo i srodne teme zahtijevaju razgovor o društvenim klasama. Smatram da Hrvatska ima dobro uspostavljenu i razrađenu nižu klasu, sa znatnim dijelom stanovništva koji spada u različite podskupove te niže klase, kao što su niža niža klasa, srednja niža klasa i viša niža klasa, ili kako god da ih označimo. Sklon sam vjerovati da je srednja klasa u Hrvatskoj prilično oskudna, a s vremenom se sličan obrazac pojavljuje unutar tog društvenog sloja u cijelom svijetu: mali dio se penje u višu klasu, a sve veći broj silazi u nižu klasu. Nažalost, mora se priznati da, slično kao i u ostatku svijeta, viša klasa u Hrvatskoj kontrolira većinu nacionalnog bogatstva, što je situacija za koju se očekuje da će se samo intenzivirati u godinama koje dolaze.

Plaćamo li danak dubiozama iz doba tranzicije, krivih političkih i ekonomskih odluka u posljednjih sad već više od 30 godina otkako je Republike Hrvatske?

- Temeljni uzroci ovakvog stanja u Hrvatskoj nedvojbeno su u izazovima koji proizlaze iz tranzicijskog razdoblja, ali i pogrešnih političkih i gospodarskih odluka donesenih u posljednja tri desetljeća. No osobno sam puno zabrinutiji zbog budućih ekonomskih politika, koje prvenstveno ovise o turizmu ("sunce, vino, masline"). Ta je industrija sama po sebi nestabilna, podložna cikličkim fluktuacijama i vrlo osjetljiva na različite vanjske i unutarnje utjecaje. Nadalje, nedostaju nam održiva alternativna rješenja za ublažavanje potencijalnih problema koji se mogu pojaviti u tom sektoru. Bitno je prepoznati da se rast turizma može smatrati smislenim samo ako je popraćen razvojem pratećih industrija koje ga podupiru; nažalost, Hrvatskoj trenutno nedostaju takve prateće industrije i pokazuje malo znakova napretka u tom smislu. (D.J.)