Pa bolje je nego prije! Pomislio sam nakon što mi je simpatična teta stjuardesa na kratkom letu od Splita do Zagreba donijela unučić pelinkovca Antique, pića koje pijem rijetko ili nikada, ali baš mi dobro sjelo, onako uz limunčić i ledić. Simpatični mali “snack paket” Dalmatinska marenda, također mi je serviran.

Privatni batler

Sadržavao je nekoliko komadića dalmatinskog pršuta, krekere s maslinovim uljem i ružmarinom te ušećerene bademe. Izgledalo je to na razini, lijepo servirano uz prohladni sok od divlje višnje te šalicu vulgaris čaja od kamilice za sretni završetak objeda. Sjećam se davnih apokaliptičnih trenutaka kada su mi u biznis-klasi iste kompanije, gospođe rekle da imaju “nekog” vina, a sam pogled na mlohave etikete - u meni je izazivao tugu, čemer i jad. I ta su vremena prošla, a cijela eskadrila novih Airbusova – došla. Još samo čekamo novi red letenja da vidimo kamo će sve letjeti i koja će iznenađenja donijeti. Kada putnik kupi kartu poslovnog razreda (već od 150 eura za domaće letove…), očekuje ga i prioritetna prijava na let (check in), posebni šalter za bržu predaju do čak dva kofera po 32 kg, poslovni salon prije leta s neograničenom konzumacijom, fast track (brzi prolaz) kroz sigurnosni pregled te dva komada ručne prtljage. Lijep običaj u avionu je slobodno susjedno sjedalo, zajamčeno prazno sjedalo za više komocije…

SLOBODAN KADIĆ

Nijedna europska aviokompanija u poslovnom razredu ne nudi separe i šampanjac Moet iz kristalne čaše ili privatnog butlera. Nude nešto puno bolje, uvjerljivu iluziju da ste, na dva sata od Pariza, ipak nešto više od običnog čovjeka s ručnom prtljagom i pretjeranim optimizmom. Već spomenuh da u zagrebačkoj zračnoj luci biznis putnici imaju pristup loungeu, gdje se može sjesti uz kavu, hranu i Wi-Fi. Nije raskoš Versaillesa, ali je dovoljno mirno da čovjek na trenutak zaboravi da mu je let za Amsterdam zakazan u sedam ujutro pa čak i zakasni. U zrakoplovu Croatia Airlines ne pretvara kabinu u privatni apartman. Biznis-klasa je, kao i u većine europskih kompanija, zapravo ista kabina s blokiranim srednjim sjedalom. A upravo je to njezina najveća tajna: najbolji suputnik na letu jest onaj koji ne postoji. Nema lakta u vašem prostoru, nema tuđe torbe na vašim koljenima ni dosadnog susjeda koji u nosu traži rudaču. Na novijim Airbusima A220 sjedalo je šire i udobnije, a uz njega se nude USB punjenja i Wi-Fi (a zna biti i besplatan uz T-mobile Moments). To znači da možete raditi, odgovarati na mejlove ili, što je realnije, gledati u ekran i pretvarati se da radite.

Identitet

Dalmatinska marenda (a bili su slavonski specijaliteti) - nije višestruki degustacijski meni s Michelinovim zvjezdicama, ali kod mene može proći, a vole je i Japanci. Nije to samo zalogaj; to je mali kulturni identitet na visini od deset tisuća metara. Kao da vam je teta Jula, koja se razumije u prtljagu i vremenske prognoze, spremila nešto za put. A ako ste se već dobro poslužili u loungeu, kutija postaje praktičan suvenir - dokaz da ste bili u biznisu, ali i da niste zaboravili ponijeti nešto za kasnije.

Onaj tko od biznis-klase očekuje ležeće sjedalo, tuš-kabinu, kavijar i osoblje koje zna vaše ime prije nego što vi znate svoje broj rezervacije, vratit će se razočaran. Croatia Airlines ne pokušava biti Emirates na sto minuta leta. I dobro je što ne pokušava. Umjesto toga nudi razumnu, pristupačnu i čovječnu premium varijantu za europske udaljenosti: brže procedure, više prostora, mirnije okruženje i osmijeh koji nije američki. Nema kičastog interijera s naljepnicama ni previše obećanja, ali vas dočeka, posluži, smjesti i pusti da stignete na vrijeme. A kada srednje sjedalo ostane prazno, a stjuardesa ponudi još jednu kavu, teško je ne pomisliti: možda luksuz i nije u zlatnim detaljima? Meni je luksuz bio u unučiću Antique! Samo tako nastavi, Croatijo!