Svatko ima svojeg drakulu! Netko kod kuće, netko na poslu, netko u krevetu, a netko u mislima. A onaj “pravi” je iz rumunjske Transilvanije, utjelovljen u liku i djelu engleskog pisca Brama Stokera. Ma lažem, ako ste ikad sanjali da ćete ući u dvorac u kojem je stvarno živio grof Drakula, čestitam – uspjeli ste kupiti ulaznicu za jednu od najuspješnijih marketinških iluzija istočne Europe.

Dobar biznis

Bran se ponosno naziva “Drakulinim dvorcem”, a jedino što tu nedostaje jesu činjenice. No tko ih još traži kad postoji suvenirnica s plastičnim očnjacima, ljudi vole drakule i krvopije svih vrsta, a dok sve ovo pišem uz jutarnju kavu - gledam u poznati dvorac u rumunjskom Branu, oko kojeg se cijela priča vrti. Osnovno što trebate znati o Branu jest da Stoker, otac književnog vampira, nikad nije kročio u Rumunjsku. Pisao je u Londonu, s hrpom knjiga i mašte, a ne s pogledom na transilvanijske litice. Dvorac u romanu “Drakula” (1897.) smješten je negdje u Borgov prolaz, daleko od Brana, a Stokerov “Drakulin dvorac” više podsjeća na ruševnu utvrdu na nepristupačnoj stijeni nego na kompaktnu, očuvanu srednjovjekovnu tvrđavu koju danas obilazite s audiovodičem.

SLOBODAN KADIĆ

Detalji su sitnica. Turizam voli jednostavne naslove: “Ovo je Drakulin dvorac.” zvuči puno bolje od “Ovo je dvorac koji su 1970‑ih povezali s Drakulom jer se dobro prodaje.”. I tako je Bran, sasvim slučajno, postao glavna destinacija za sve koji žele vjerovati da će iza sljedećeg zida ugledati vampira kako broji karte za grupne posjete. Ulaznica košta 120 RON za odrasle (oko 22 eura), upola manje za mlade te 90 RON za starije od 65 godina. Ako želim do mučionice, platit ću dodatnih pet eura, a ako nemam gotovine, rado prihvaćaju kartice. Dobar biznis, priznat ću! A što je zapravo istina, slušam od vodiča dok ispijam posljednje kapljice prilično loše kave. Postojao je Vlad III. Tepeš, znan i kao Vlad Nabijač, vlaški vojvoda iz 15. stoljeća čije je okrutno vladanje poslužilo kao inspiracija za Stokerova grofa. Problem je u tome što Vlad nikad nije posjedovao Bran. Njegova prava utvrda bila je Poenari, a s Branom ga povezuje tek mogućnost da je ondje 1462. godine kratko bio zatvoren. To, naravno, nije isto što i - živio je tu, pio vino iz lubanja i smišljao kako impresionirati buduće turiste iz dalekih zemalja.

Bran je srednjovjekovna pogranična utvrda iz 14. stoljeća, strateški smještena na litici iznad važnog prolaza. Poslije je postao ljetnikovac kraljice Marije Rumunjske, koja ga je pretvorila u romantičnu rezidenciju s tajnim hodnicima, kraljevskim sobama i atmosferom koja bi mogla nadahnuti bar pola povijesnih romana, pa i neke Augusta Šenoe.

Povijest i turizam

Sada je to muzej s namještajem, izlošcima o kraljici Mariji i, naravno, cijelim odjelom posvećenim “Drakula mitu”, jer publika to očekuje i plaća. U biti: imate lijep dvorac, zanimljivu kraljevsku i vampirsku priču prekrivenu paučinom. Na kraju balade i dok iz Brana polazim u Brașov, razmišljam kako smo mi turisti u Stokerovoj mašti. Plaćamo ulaz da bismo hodali hodnicima koje je on zamislio, a ne onima u kojima je netko stvarno živio. I možda je to u redu. Možda nam mitovi i trebaju više od natuknica. Dotad, ipak preporučujem uživanje u dvorcu i sobama te mješavini povijesti i turizma. Svoje osobne drakule iz spavaćih soba i poslovnih ureda - i dalje treba voljeti. A ako vas nakon obilaska zamka netko upita je li to stvarno Drakulin dvorac, samo slegnite ramenima i recite: “Nemam pojma!” Nek svatko vjeruje u svoju priču, s paučinom ili bez nje! n