Zvuči poznato. Mladi se ljudi u gradu zabavljaju do kasno u noć. Popiju jedno, drugo i treće piće. Netko bi rekao da to ne mora biti tragično. Kad ono, jedan će od njih, ne baš trijezan, sjesti za upravljač automobila i krenuti kući s društvom. I, nažalost, zna biti upravo tragično.

A drevna Knjiga mudrosti kaže: “Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi.” Upravo to. Veli latinska poslovica: Što god činio, čini mudro i misli na svršetak. Svima nam treba te mudrosti. Tako ćemo reći učeniku osnovne škole da već u petak poslijepodne napiše zadaću, da bi onda na miru proveo subotu i nedjelju kod djeda i bake. Ali ne. To se odgađa do nedjelje navečer. I znamo kako to onda završi. Slično je sa studentima i sa svima nama kada nešto trebamo činiti. Gledamo samo na kratke staze. A što će biti poslije? Knjiga mudrosti govori o tome da ne bismo trebali svoj život ispunjavati mržnjom i srdžbom. Isus veli da nam u životu ne smije biti glavna briga što ćemo jesti i piti, u što ćemo se odjenuti, kako ćemo puno zaraditi, kako ćemo se zabaviti (što zna biti i neprimjereno). Isus nam govori da nas trenutni (ružni i grešni) užitak zapravo upropaštava. Mamurno jutro s glavoboljom jasno nam govori da je sinoćnje pretjerivanje u piću bilo loša odluka, Isus nam govori da je grijeh s požudom i pogledati ženu, da nas sebičnost i oholost onečovječuju. Konačno, ono što činim, bih li ja to preporučio svojoj djeci? Ono što ja činim svome bližnjemu, bih li ja želio da to netko čini mome djetetu? Knjiga mudrosti upravo je brutalna: “Sjeti se raspadanja i smrti i – vrši zapovijedi”.

Mudar čovjek ne gleda samo na trenutni probitak ili užitak. Mudar čovjek gleda svoj život u cjelini. I, konačno, mudar čovjek, ako i ne zna što mu je činiti, ako mu slabost i strast zasjenjuju pogled, ima svoju sigurnost: vršit će zapovijedi. Zapovijed je sigurno uporište. Ako tamo stoji da i ne poželim tuđu stvar ili tuđeg ženidbenog druga, onda ću tu zapovijed i poštovati iako u određenom trenutku i ne vidim njezin puni smisao. Misliti na svršetak? Zvuči strašno, zvuči propovjednički. Međutim, vraća nas u stvarnost, otrježnjuje nas. Božja je to riječ. Vrijedi nad njom zastati.