Katkad moramo provesti noć i na kolodvoru, čekajući prvi vlak ili autobus za nove destinacije. Događa mi se to sve češće, u situacijama kada bi plaćanje hotelske sobe za nekoliko sati mogućeg spavanja - bila glupa ideja! Kada u neki grad sletim u kasnim noćnim satima, a sljedeći zemaljski prijevoz imam oko pet ujutro, odlučim se za ekskluzivni boravak na kolodvoru u vlastitom aranžmanu.

Hrkanje na klupi

Neopisivo je to iskustvo raznih ljudi i polusvijeta, svih tih bića koja žive uokolo, tužnih ljudskih sudbina i strašnih mirisa. A ne lutaju samo ljudi nego i psi i mačke, u tropskim zemljama u čekaonicu doskoči i koji majmun s obitelji ili proleti kakva rijetka ptica. Eh da, dok pišem ove ponoćne retke u strogo čuvanoj čekaonici bukureštanskog željezničkog kolodvora Nord, kroz prozor vidim da se noćni život odvija uobičajenom procedurom. Na običnoj tvrdoj klupi sjedi pop, malo dalje izvaljen na toj istoj klupi hrče neki “pobratim”, a maramama omotane rumunjske seljanke čekaju jutarnje putničke vlakove kako bi otputovale do svojih kuća, dvorišta i polja. Kolodvorski McDonald’s se zatvorio u ponoć, ali pekare još uvijek rade i u njima se za euro prodaju komadi debele, mesnate i tvrde pizze, koje ne bh preporučio ni jedan zubar! I kako vrijeme odmiče, sve je tiše i tiše. Samo se ovdje kod mene čuje “testerisanje” nekolicine “majstora” kojima je hrkanje iz hobija prešlo u honorarni posao. Osiguranje nas motri, nekada je ova željeznička postaja u Bukureštu bila leglo kriminala, a sada je ipak dovedena u nekakav red i, ako čovjek nema kartu, doista nema što tražiti u čekaonici!

Stari zanati ovdje su i dalje cijenjeni, pa se nekoliko atraktivnih prostitutki vrzma i guzi s lijeve strane kolodvora (za tarifu nisam pitao) - u neposrednoj blizini cvjećarnice. Cvijeće prodaju do sitnih jutarnjih sati jer Rumunji, nećete vjerovati, svojim suprugama, prijateljicama ili ljubavnicama – često poklanjaju cvijeće. Kod nas je taj običaj gotovo izumro, za razliku od država bivšeg Sovjetskog Saveza, na čemu im treba čestitati.

SLOBODAN KADIĆ

Naravno da sam prije dolaska na željeznički kolodvor provjerio ima li čekaonicu i kakva su iskustva ostalih putnika, ali neke postaje u Europi, poput onih pariških, doista nisu najsigurnije u kasnim i ranim noćnim satima. Budimpeštanski Keleti kolodvor ima čekaonicu u koju često svrati policijska patrola iz obližnje kolodvorske postaje, pa sumnjivce legitimira, a mnoge se noću i zaključavaju, što čini problem u hladnijim mjesecima, koji nam dolaze.

Uz polja maka

Prije ovakve pustolovine dobro razmislite, katkad je sigurnije ostati na aerodromu i dva sata prije vlaka ili autobusa naručiti taksi i otputovati lokalnim gradskim prijevozom, koji u mnogim gradovima baš oko četiri ili pet počinje voziti. Noćne gradske autobusne ili tramvajske linije postoje samo u nekim većim gradovima (ugodno me iznenadilo što i Bratislava ima noćne autobuse do aerodroma), ali uvijek se treba dobro raspitati. Ako vam je sudbina da putujete Flixbusom, autobusi te kompanije u Europi imaju postaje na nevjerojatnim mjestima, od neobilježenih pustopoljina uz polja maka pa sve do voćnjaka mušmula i ogrozda u Češkoj i Slovačkoj. Dobro proučite gdje staju njihovi autobusi, pratite njihovu lokaciju u aplikaciji, čuvajte prtljagu da je neki stranci greškom ne pokupe i kupite dobro putno osiguranje! Iako još imam tri sata do vlaka koji će me odvesti na obalu rumunjskog dijela Crnog mora, vrijeme brzo prolazi. Ponio sam i knjigu, kupio nekoliko sendviča, bocu vode... Kada putujete svijetom sami, na sve treba biti spreman jer dobro znate vrijednost svakog trenutka koji putovanje čini magijom. Nego, idem ja popiti kavu da me malo razbudi. Preživjeti noć na kolodvoru nije tako teško. Samo nemojte zaklapati oči!