U grčko-rimskom svijetu bilo je normalno imati robove, živjeti u izvanbračnim zajednicama, ili uz suprugu imati ropkinja i suložnica koliko bogataševo srce poželi. Bilo je razumljivo opijati se u čast grčkih bogova i odavati se razuzdanim zabavama. Onima iz najviših krugova homoseksualnost je bila uzvišeniji način života. Pobačaj im je bio razumljiv, kao i običaj da se bolesno dijete odnese negdje u brdo da ga proždru divlje zvijeri, za što je postojao nevin naziv "izlaganje djece". Nadalje, uživanje u strašnim igrama u areni gdje se gladijatori bore do smrti i gdje se ljudi bacaju pred divlje zvijeri bila je općeprihvaćena pučka zabava. U tome su svijetu živjeli prvi kršćani. Međutim, oni nisu prihvaćali ni pobačaj, ni izlaganje djece ni moralnu raskalašenost, a brak im je bio svetinja.

U tome smislu Pavao opominje svoje vjernike: "Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno." Taj je biblijski nauk jasan. I danas je vrlo aktualan. Živimo u okruženju koje je veoma nalik ondašnjem grčko-rimskom društvu. Za istinskog kršćanina nebitno je što kažu takozvani utjecivači, što se u sveprisutnom engleskom naziva influenceri. Nebitno je što o pobačaju govore državni zakoni. Nevažno je kada Europski parlament kaže da je normalno ono što nije normalno – jer se protivi ljudskoj naravi, nebitno je što kažu moji susjedi i što većina misli o neobvezujućim vezama prije braka. Naravno da će kršćanin u tome često biti u manjini. Ta u Pavlovo vrijeme kršćani nisu činili ni jedan posto ondašnje populacije! Današnja će Crkva možda osuvremeniti način naviještanja, ali će sačuvati nepromijenjenim evanđeoski nauk. Istina ne ovisi o odnosu snaga u parlamentu ili o broju decibela onih koji viču. Kršćanin vjeruje da Bog zna što je za čovjeka dobro. Zato se ne želi suobličavati ovome svijetu, nego će tražiti ono što je Božja volja za čovjeka. Jer, konačno, kršćanin duboko vjeruje da nas Bog beskrajno ljubi, pa nam onda i zapovijeda ono što je za nas najbolje. To je kao u onoj kartaškoj igri: "Uzmi ili ostavi!" Ja bih se ipak radije priklonio Bogu negoli deklaracijama Europskog parlamenta…