Čime čovjek može Boga zadiviti? Sve lijepo i dobro što je u nama, od njega je. Pa ipak, ima nešto u nama čemu se Isus divi. Vjera. Kad god ga je netko s punom vjerom nešto zamolio, Isus nije mogao a da to ne učini. Zato redovito govori: “Vjera te tvoja spasila.” Matej nam donosi jednu dirljivu zgodu. Isus je otišao u krajeve Tira i Sidona, u današnjem Libanonu. I gle, dolazi mu žena tuđinka, koja ga vičući moli da izliječi njezinu kćer. Isus se na to nije obazirao. Kako je žena uporno vikala, kažu mu učenici neka joj pomogne, da više ne viče za njima. Isus se pravda da je poslan samo svojim sunarodnjacima. Žena dođe k Isusu, duboko mu se pokloni i opet moli da se smiluje njezinoj kćeri. Majka moli za svoje dijete! Ima li što dirljivije? Međutim, Isus grubo odgovara da ne priliči uzeti kruh djeci i dati ga psima. Žena se nije dala pokolebati. U pitanju je njezino dijete! Ona ponizno i strpljivo kaže: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Nakon ovih riječi, rekla bi Ivana Brlić-Mažuranić, “i kamen bi proplakao”. Isus ostaje zadivljen i kaže: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.”

Vjera. Ona je prvi Božji dar. Ništa nam Bog neće odbiti ako s vjerom zamolimo. Međutim, rekli bi u filmovima, ovdje ima jedna “kvaka”. Možda se neće dogoditi baš onako kako molimo. Istinski vjernik zna da će Bog sigurno učiniti ono što je u konačnici za nas najbolje. Isusova majka Marija zasigurno je svim srcem molila da joj sin ne bude osuđen i razapet. Ta bio je to njezin sin! To svaki roditelj može lako razumjeti. I sâm je Isus u Maslinskom vrtu molio Oca da ga, ako je moguće, mimoiđe muka i smrt. Pa ipak, Isus je na križu umro. Kako je to doživjela Isusov majka? Što je od toga mogla razumjeti? I sada opet dolazi ono što je temeljno – vjera. Marija je vjerovala da Bog zna, da Bog vidi i da neće dopustiti da zlo bude konačni pobjednik. Tako je i bilo. Isus je trećega dana uskrsnuo. Na takvu nas vjeru poziva evanđelje: da molimo s pouzdanjem i s vjerom da će Bog učiniti ono što je u konačnici za nas dobro, pa makar to značilo trpjeti nevolje i nepravde. Upravo zato vjernici u Očenašu mole: “Budi volja tvoja!” Isus bi rekao: “Tko ima uši, neka čuje.”