Prema podatcima dr. Ive Mažurana, dana 8. kolovoza 1526. godine predstavnici srednjovjekovnog grada Osijeka predali su ključeve grada veziru Mustafa-paši Jahjaogluu, a 14. kolovoza u grad je stigao i sam sultan Sulejman Veličanstveni te naredio hitnu izgradnju pontonskog mosta preko rijeke Drave kako bi mogao što prije nastaviti osvajanje Ugarske.

Izgradnja je mosta završila 23. kolovoza 1526., nakon čega su osmanski osvajači nastavili put prema Ugarskoj, gdje se 29. kolovoza 1526. odvila znamenita, za domaće stanovnike kršćane i zapadnu civilizaciju katastrofalna, Mohačka bitka. Nakon Mohačke bitke započelo je postupno preuređenje srednjovjekovnog utvrđenog grada Osijeka u orijentalni grad, pri čemu izvorne gradske zidine i urbanistička struktura grada nisu pretrpjele znatne izmjene. Osmanski su osvajači gradom vladali 161 godinu, pri čemu je Osijek bio značajno prometno čvorište i trgovačko središte, a osobito je bio poznat po svome slavnom mostu, koji je slovio za onodobno svjetsko čudo.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Osijek je od osmanske vlasti oslobođen 29. rujna 1687. i habsburška je vojska odmah pristupila preseljenju domaćeg stanovništva iz grada tvrđave, pri čemu je za starosjedilačko stanovništvo formiran današnji Gornji grad, a nakon iseljenja građana započelo je rušenje srednjovjekovne urbane strukture. Ciglom i kamenjem, dobrim dijelom iz ruševina rimske Murse, izgrađene srednjovjekovne gradske zidine i kule nisu zadovoljavale nove obrambene standarde, pa su djelomično porušene, a dijelom ugrađene u moderne fortifikacijske elemente barokne tvrđave. Tako je zahvaljujući zatrpavanju dijela zidina i kula krajem 17. stoljeća do danas ostao sačuvan jedan mali trag srednjovjekovnog Osijeka. Naime, prilikom rušenja baroknih gradskih zidina nakon završetka Prvog svjetskog rata iz nasipa zemlje Josipova bastiona, jugozapadnog bastiona Tvrđe, otkriven je ostatak polukružne kule srednjovjekovnog Osijeka. Taj ostatak srednjovjekovnoga grada, kojim su duže od stoljeće i pol vladali osmanski osvajači, desetljećima je netočno smatran isključivo turskim i pogrešno nazivan Filibeli-begovom utvrdom, što je ispravljeno uklanjanjem ploče s natpisom: OVA JE UTVRDA OSTATAK TURSKOG OSIJEKA/SPOMENIK JE ZAKONOM ZAŠTIĆEN”, koja je isticala tu netočnu informaciju, a koja se urezala u memoriju mnogim neadekvatno informiranim građanima našega grada.

Uz ovaj neslavni petstogodišnji jubilej, vezan uz 8. kolovoza 1526., ističemo još jedan, a to je 310 godina od Bitke kod Petrovaradina, gdje je 5. kolovoza 1716. pod vodstvom habsburškog vojskovođe, princa Eugena Savoyskog snažno odbijen posljednji veliki napad osmanske vojske. Nedugo nakon tog vojnog pothvata, a nakon završetka izgradnje barokne osječke Tvrđe, 26. listopada 1721. započela je, prema zapovijedi, kako je na spomen-ploči bilo uklesano, “nesavladivog visokog vojskovođe carske ratne vojske Eugenia princa od Savoye uz sudjelovanje kod postavljanja prvog kamena temeljca u ime ovoga prejasnog vojskovođe presvijetlog konjaničkog generala i tadašnjeg zapovjednika Maksimiliana baruna von Petraša”, izgradnja krunske utvrde, Kronenwerka, na lijevoj obali Drave, koji mnogi Osječani i dandanas neispravno nazivaju katakombama. n