U vrijeme jednoumlja – neki ga još pamte! – govorili su nam da je Čovjek (pisano velikim početnim slovom!) zapravo svemoćan. Evo. Zauzdava rijeke, probija planine, gradi silne brodove, brze zrakoplove, osvaja svemir, svojom tehnikom pokorava surovu prirodu, liječi bolesti. Čovjek je svemoćan, kako reče jedan pisac iz toga vremena: “Čovjek – kako to gordo zvuči!” Takvome čovjeku Bog onda i nije potreban. Nasuprot tome, u povijesti su neki vjerski fanatici u čovjeku vidjeli loše i samo loše. Naglašavali su da je čovjek grešan, nesavršen, smrtan, svakome zlu podložan. Jedino što može jest uzdizati ruke k Bogu i moliti ga da on nešto učini, jer da je po ljudsku, svi bi završili u paklu.

Ni jedno ni drugo nije kršćanski način gledanja. Veli Pavao: “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.” Bog surađuje s čovjekom, čovjek je Božji suradnik. Na samom početku prvim ljudima Bog kaže: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima.” Bog je povjerio čovjeku ovu zemlju da njome mudro upravlja. Nadalje, Bog svoje uredbe i zapovijedi daje po izabranim ljudima – prorocima. I Isus uzima za suradnike apostole kad im kaže: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.”

Tako je i danas. Bog roditeljima povjerava djecu da ih podignu i pomognu im da postanu čestiti ljudi. Bog svakoga od nas uzima za suradnika da preko nas može pokazati bližnjemu svoju dobrotu, svoju ljubav, svoju strpljivost, svoje praštanje. Mi smo Božji suradnici. Božje djelo činimo kada iskazujemo ljubav jedni drugima: supružnici jedno drugome, roditelji djeci i djeca roditeljima, nastavnici i profesori svojim učenicima, brat bratu, susjed susjedu. Božji smo suradnici, pogotovo kada imamo srca za one koji su maleni, slabi, bolesni, od većine odbačeni. Kršćani u tome vide dvostruki blagoslov. Prvo, dok pomažu potrebitom čovjeku, oni u njemu vide Isusa, koji je rekao: “Što god ste učinili jednome od najmanjih, meni ste učinili.” S druge strane, svjesni su da u njima i po njima sâm Bog prilazi potrebitu čovjeku. Biti Božji suradnik. Kakav li je to samo blagoslov!