Osječani se opravdano ponose reprezentativnim secesijskim nizom jednokatnih i dvokatnih kuća s predvrtovima na Europskoj aveniji, no mnogi ne znaju da se nekoliko stotina metara južnije nalazi podjednako reprezentativan niz secesijskih prizemnica. Riječ je o nizu od šest prizemnica, od kojih uglovnica, bivši kultni osječki restoran “Lovački rog”, formalno pripada Stepinčevoj ulici.

Prva je kuća nakon uglovnice sagrađena 1910., za bračni par Belu i Emiliju Nahodsky. Projektiranje kuće Nahodsky povjerili su uglednoj osječkoj graditeljskoj tvrtki Axmann i Domes, čiji su vlasnici bili arhitekt Viktor Axmann i graditelj Ivan Domes. Dvije godine nakon izgradnje kuće nacrt prizemlja i presjek kuće bračnom je paru Nahodsky potpisao osječki graditelj Julijo Hettlinger, a daljnje dogradnje drvarnice izvela je 1930. godine tvrtka Adama Nolla za obitelj Patarić, koja je u međuvremenu postala vlasnik kuće.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Mijo Patarić rođen je 19. travnja 1879. u selu Bácsszentiván, u županiji Bács-bodrog, danas Prigrevica u Vojvodini. Po zanimanju je bio kapetan pri komandi mjesta Osijek. U braku s Terezom Patarić, rođ. Holz, koja je svijet ugledala u Staroj Gori u pokrajini Štajerskoj, u današnjoj Sloveniji, rodilo im se četvero djece, svako od njih u drugom gradu. Najstariji je sin Mirko rođen 1812. u Szegedu u Mađarskoj, kći Tereza 1916. u Požegi, drugi sin Mijo 1918. u Zagrebu, a najmlađe dijete, druga kći Zlata, rođeno je 1920. u Osijeku. Između dvaju svjetskih ratova kapetan Mijo Patarić bio je već umirovljen, a njegova je svestrana supruga Terezija vodila trgovinu mješovite robe, mesnicu, drvaru i gostionicu. Iz telefonskog imenika iz 1928. godine saznajemo da je Mijo tada bio kapetan II. klase, da je kuća nosila kućni broj 4, a telefonski broj Patarićevih bio je 5-48. Isti broj telefona Mije Patarića, umirovljenog kapetana, bio je i 1941. godine.

Prema podatcima iz Skrižaljke, 1911. godine kao vlasnik kuće bio je upisan Bela Nahodsky, a kuća je imala šest soba, dvije kuhinje i šest nusprostorija organiziranih unutar dva trosobna stana. Pročelje je kuće simetrično komponirano s danas glatkom zidnom površinom. U sredini se kuće nalazi kolni ulaz s trokrilnim drvenim vratnicama, koje su u gornjem dijelu ostakljene, kao i oberliht. S lijeve i desne strane nalaze se po četiri dvokrilna prozora s vodoravnim oberlihtima. Na rubovima se pročelja uzdižu plitki rizaliti koji se secesijski stiliziranom linijom nadvijaju nad krovni vijenac i kući daju naglašeni secesijski izgled. Oko prozora elegantni su geometrijski utori s uškama, a jednako takva plitka dekoracija nalazi se i oko ulaznih vrata. U visini oberlihta proteže se, od rizalita do rizalita, plitki vijenac. Na krovu kuće ističu se dva karakteristično oblikovana krovna prozora. Na jednom je zidu haustora do danas primjereno očuvana izvorna zidna dekoracija s većim keramičkim pločicama tamnoplave boje. Nekoć su takve pločice bile i glavni ukras gornjeg dijela rizalita. Rizalitne su se dekoracije sastojale od po tri seta keramičkih pločica raspoređenih, po dvije dolje i jedna gore, u simbolične krugove. Na jednoj pločici uz zvono na ovoj kući i danas stoji prezime Patarić, što nam kazuje da potomci te obitelji već duže od sto godina stanuju u svojoj obiteljskoj kući. n